Grobar ne krade lemuzinu, već minja eure!

Dide jel’ krade grobar lemuzinu?, pita unuk Roko dida Jozu.
– Ne znam sinko, neki dan žali mi se don Pave, da je u Makarskoj sve manje lemuzine…

– E dide zato ja tebe pitam, baba kaže da grobar krade lemuzinu, ona neki dan dala 10 eura na misi, a grobar je nešto rukom brčka po vrići, tvrdi Roko.
– Sine možda on minja u kune, da pop ne triba ić u mjenjačnicu, šta će popu euri, smješka se dide unuku Roku. Ulazi baba i pita malog Roka: “Šta to vas dva pripovidate, aj reci babi”, umiljato će baba unuku Roku.
– Ništa baba, pita ja dida jel grobar krade lemuzinu, kaže did da ne krade već minja eure u kune, oda se Roko babi pričom.
– E da znaš da krade i kleveće ljude di stigne, a more stić svugdi kad ništa ne radi, ljutito će baba Mara. Eno neki dan uhodio generala kako pije kavu s Kostanićem, kada je general popio kavu i otiša, Grobar ti je sa dva kradezeovca obavio službeni razgovor s Kostanićem. Tvdi on Kostaniću da je stav crkve i kradezea da generala triba izolirat, ne smi se s njim niko družiti, a kamoli pit kave, navodi dide, priču Jokana.
– A koja su to dva kradezeovca šta su bili s njim, pita Roko dida.
– Oni mozgovi kradezea, šta svaku večer u 18 sati ispijaju kavu isprid Biokova, pa prošetaju priko rive ka nekada Milicija. Dide vadi mobitel i pokaziva sliku: “Evo Roko, ovo su ti mozgovi kradezea, na slici : Glibavi, Kovač i Grobar.
– Dide šta ovo piše ovom crvene boje na leđima, pita Roko dida Jozu.
– Piše “Zajedno do kraja Hrvatska”, a ovo ti je vozač iz pekare, malo puka, razveo se sa ženom, a oboje ostali živit u istom stanu, govori dide.
– Dide je li njegovu ženu duži Kazanova, pita unuk Roko.
– Po svim prilikam Grobar, on kad minja eure, svrati do raspušćenice, a zimi je na pripremama u hotelu Meteor, plivanje i masiranje su mu rekreacija. Ima ti Grobar svoje punktove, kad mazne lemuzinu ulaže u ove kradezeovke, obećava im mista po upravnim odborima državnih preduzeća. Često je s onom napirlitanom učiteljicom, a viđen je i s doktorovom gospođom, onako u Osejavi na osami, zanio se dide u pripovjedanju, a baba će žustro na njega: “Aj lipo donesi meso, stiće Iko iz Zagreba na ručak, dosta vašeg cirkusa jutros!”.  Dide i unuk se pogledaše i klimnuše glavama, ka biva baba je u pravu , a mi ćemo po svom. Došlo vrime ručku, baba spremila tepsiju, stiga zet Iko iz Zagreba. Nakon ručka, dide Joze, pita zeta Iku: “A jel’ zete još radiš u tužiteljstvu?”.
– Jesam dide, još sam tamo, odgovara zet.
– A kolika je plaća, jesi zadovoljan, vidim neki dan na televiziji da vam nisu uvjeti dobri, da ima miša po uredima, da Vam jedu spise, zabrinuto će dide.
– Ma nije tako dide, imamo mi dobre uvjete za rad, nego politika se miša, štiti ove lupeže iz  vrha, pa mi ne možemo ništa, iskreno će zet Iko.
– Zete  ne znam , al svašta vidim, evo ovde kod nas u Makarskom primorju, ojačala mafija, uništiše poštena čovika, govori dide.
– Kojeg čovika dide, pita zet Iko, spreman odmah pomoći, zaštiti čovika. Pripremio did zeta Iku za monolog, pa nastavlja…
– Evo kod nas donilo Prostorni Plan po željama mafije, na štetu građana, građani se pobunili i organizirali prosvjedne skupove, zovu ih SOS Osejava. Bili su oni ka predstavnici inicijative građana u saboru RH, održali konferenciju, al im nije ništa prinilo, kada nisu ni bili. Zete ukratko, meni se čini da u ovoj državi što si veći lupež, pripada ti veći status. Zamisli ti zete , da je danas u Makarskoj gradonačelnik, dite od okorjelog kriminalca Kiše. Suradnici su mu ovaj mali Slobin, što je minja ime, pa onaj mali Kotarov, šef omladine, onda naš grobar, on toi određuje ko s kim smi piti kavu, a glavni mafijaš je Kornjača, ima resurse preko Specijalne bolnice, financira cilu zločinačku organizaciju. E da ne zaboravim spomenut i njihove suradnike drugog prstena, znači druga razina koja je support prvoj, jel me razumiš zete? pita did Joze.
– Razumim dide, samo ti nastavi, veli zet Iko.
– Druga razina su ovi što ubiru novce i proslijede Kornjači, Kazanovi, Bilom, Kišinom malom, Grobaru, Vatrogascu, Glibavom.
– Dobro dide, aj ti meni malo budi konkretniji , koji su to što ubiru novce? savjetuje zet Iko, dida Jozu.
– Evo recimo Ćonće, urbanist i Ujo urbanist, oni ti prvo prime stranke koje im reknu želje, gdje bi šta gradili, nakon toga idu do Kornjače i Kazanove, koji odrede tarifu, cijenu za dobivanje dozvola, onda stranku upute ovim Marinovim, šta  im je did bio predsjednik Srpske radikalne stranke 1920. godine u Makarskoj. Prekida zet dida i veli: “Nemoj sad mišat povijest, aj samo imena, da vidim koji su!”.
– Dobro, znači ovi šta crtaju projekte odrede cijenu koštanja, preko njih ide naplata svih provizija za Kazanovu i Kornjaču mora se nekad uplatiti i Zmaju. – Dobro dide je li Zmaj ili Radnički?, pita zet Iko.
– Dok je Bili ubira proviziju, glavni šta je crta, po narudžbi Srze, bio je Radnički nogometni klub , a sada kada Kazanova ubire šolde, sada je Hrvatski nogometni klub Zmaj, mudro će dide Joze.
– Vidim ja di je problem, da nije u DORH-u?, pita zet Iko dida Jozu.
– E zete kako stvari stoje tvoji su glavni lupeži ovdje kod nas u Makarskoj. Tvoja djelatnica je prva betonirala Kulturno dobro na Osejavi, Spilja ispod kuće Barbijerija, pa u Kalalargi probila zid u pravoslavnoj kući, koja je bila spomenik kulture, a pitanje je kako su je zaradili. Zete nije to uredu.
– Nije dide, u pravu si, nju servisira naš Čulavi, pa može šta oće, cila služba se s njom šprda, ništa niti zna niti razumi, potvrđuje didu zet Iko.
– Dobro zete , možda žena čuda čini, a pustimo mi to, a šta ćemo s ovih pet tisuća što su se potpisali protiv prenamjene Platna – Osejave ?, što reć tim ljudima, sirotinji?, pita dide.
– Triba im reć da će Institucije profunkcionirati, evo dide stigli su nam i novi zrakoplovi F16, triba reć narodu da se bori protiv nepravde, oštro će zet Iko. – Baba donesi mi jednu rakiju, zove did, nisam dobro, ja mislio da će zet našto konkreno učinit, a on meni da poručim narodu da se bori protiv nepravde, a jadni ti smo Gospe moja. Diže se did po rakiju, baba kasni.