Koliko vrijedi pet tisuća Makarana i Makaranki?

Dide kolko vridi pet tisuća Makarana, pita unuk Roko dida Jozu.
– Moj Roko, da bi znao vrijednost jednog Makarana ili Makaranku moraš napravit procjenu, mudro će did unuku

– Kako se vrši procjena čovika dide?, pita Roko.
– Triba prvo vidit’ šta na čoviku procjenjuješ: pamet, izgled, status, jel’ čovik ili nije čovik, ima sine više parametara, koji su bitni za procjenu čovika, govori dide.
– Dobro dide, a kako se to procjenjuje, pita Roko.
– Ovisi, ako triba napraviti nešto dobro, recimo primjer, triba operirati kičmu čoviku, onda se traži vrsni kirurg, onda se procjenjuje realno, traži se veza u bolnici da bi čovik bio operiran i da bi poživio nakon operacije. Drugi primjer, ako triba napraviti nešto loše, nehumano, kriminalno, onda se bira čovik koji je sklon kriminalu, nemoralu, on se stavlja u prvi plan, kako bi se realizira cilj, mudro će dide Joze unuku Roku.
– E sad razumim dide, zašto ništa ne vridi pet tisuća Makarana, iskreno će unuk didu. – Aj ti didu to pojasni primjerom, sine Roko, govori dide.
– Oću dide, evo vidiš da je pet tisuća Makarana, Makaranki potpisalo peticiju protiv Izmjena i dopuna Prostornog Plana Grada Makarska, za predio Platna-Osejave, jel’ tako dide, pita unuk dida Jozu.
– Je , tako je sine.
– E vidiš dide, nakon što su oni sve lipo potpisali peticiju, ka jedan, poslali gradonačelniku i bili na Gradskom vijeću prilikom Javnog uvida Izmjena i dopuna Prostornog Plana, gradonačelnik i suradnici su se igrali igrice na mobitel, dok su građani, potpisnici peticije, prigovarali na Plan, oni su se njima dide rugali, zaključuje Roko.
– Ma ti si tako pametno dite da će tebe dide upisati u HSP.
– Zašto u HSP dide?
– Zato što te stranke u Makarskoj nema, niti je ko od pravaša potpisa peticiju.
– Kako će potpisati kada ne postoje?, pita unuk dida Jozu.
– Tako je sine, posljednji pravaš u Makarskoj kojega su izbacili ovi orjunaši iz općine bio je don. Mihovil Pavlinović, on ti je bio vođa hrvatskog preporoda, najviše je cijenio mir i tišinu, tvri dide Joze.
– A zašto su ga izbacili dide?, pita unuk.
– Zato što nije vridija, ka šta sad ništa ne vridi pet tisuća Makarana koji su potpisali peticiju, odgovara dide.
– A ja mislio da su njega izbacili, kako bi malin Kišin upa u prvi plan, zbunjeno će Roko.
– E i ta ti stoji, mali Kišin je posta gradonačelnik, smišljeno od Kornjače i Kazanove, kako bi podnia požar i izmjene Prostornog Plana, u korist lupeža iz kuponske privatizacije i zagrebačke zločinačke organizacije, on slipo sluša i uživa u tituli, a Kornjača i Kazanova u šoldima.
– Dide onda ti mene planiraš upisat u HSP, kako bi ja bio ka Pavlinović, vođa Hrvatskog preporoda?, pita unuk Roko.
– Ti bi triba postat vođa bande koja bi trebala savladati ovu bandu, uvik veća banda  nadvlada manju, šaljivo će dide unuku Roku.
– Što bande, kada si maloprije rekao da trebam biti vođa HSP-a?
– Šali se did, al nije šala kada kažem da ovu kornjačinu bandu, može savladat samo veća banda od njih. Jel od Bilog, Srze, Bulje, Alačka, Barbe…, nabraja dide.
– Dide, jel njihova banda može savladat Kornjaču, Kazanovu, Grobara, Uju?, pita  unuk Roko.
– Ne mogu, zato što su oni ista banda, skupa su oni digli ruke za Platno i Biloševac, napominje dide.
– Onda dide nema rješenja, onda stvarno pet tisuća Makarana ništa ne vridi, ljutito će Roko.
– Nikada ne znaš sine, vrimena se minjaju, zapuše malo tramontane, pa se brod privrne, ja virujem u tebe i tvoju generaciju, vama ostaje da napravite Hrvatski preporod, a ovu bandu makarsku koja ne cijeni poštena čovika, već mu se ruga i tira ga da seli, njih će đava odnit di im je misto. Virujem ja u našu Vanju Batošić, dok ti ne porasteš Roko nju ćemo birati za Gradonačelnicu Makarske, ona ima snage, okupila je oko sebe pametni suradnika, a poštuje i cijeni svakog Makaranina i Makaranku, a i nju cijene. Dide jel to ona što je rekla da makarska zločinačka organizacija planira  betonizaciju kulturnog dobra na arheološkim ostatcima. E ta Vanja, ta nam je Vanja jedina nada, da počnu cijeniti svakog čovika u Makarskoj i da se prikinu  metode zločinačke makarske , da se o najvažnijim životnim pitanjima, zajedničkog života ne odlučuje prema pravilu većine, već po njihovim pravilima manjine i prljavi šoldi. Nama Roko u makarskoj  triba  pošten vođa koji će riješiti ovo sudbonosno pitanje nemoralnih planova ,zločinačke organizacije u koju su se utopili i livi i desni, završava dide Jozo, monolog Roku.