Parkira dide motor isprid općine u Makarskoj, skida kacigu unuku Roku, i sprema u motor
Mali Roko odluta pogledom prema velikoj bjeloj zgradi, ne miče i ne govori. Dide zabrinut pita: ”Sine Roko jesi dobro, šta je bilo!”.
– Dide vidi, upire prstom u općinu. Gleda dide i nemere da viruje, veća hrvatska zastava od općine.
– Priredili gradski poglavari, večeras feštu, piva Mate Bulić, a tu je i bina za pjevače, tvrdi susjed Mate, koji se zateka na licu mista. Dolazi Vinko, tučepski poduzetnik, HOS ovac, branitelj, sav namrguđen, pozdravlja: “Hvaljen Isus, kršćani!”.
– Uvijek bio, odgovaraju did Joze i Mate.
– Dide čija je ovo ovolika zatava?, pita Roko.
Dide se smješka, pa odgovara: “Ajmo mi na piće pa će dide tebi kazat čija je zastava”.
Sidaju, sva trojica od muke naručiše po rakiju, malom Roku sok. Dide Jozo, gleda Roka i veli: “Ovo ti je sine dide Buljan ostavio dotu svom zetu Kiši, koji je zastavu u nasljedstvo ostavio svom malom Juri. Prije toga u sanduku su imali zatavu koju su izvišali za “Vidovdan”, a ova zgrada, danas općina bila je nekada kavana, zvala se Jugoslavija. E tako se danas Jure, ka pravni sljednik svoji didova kiti velikom zastavom”.
Uključuje se u raspravu susjed Mate i kaže: “Ja mislim da je ovo zastava vatrogasca Draže i Buzage, oni su na ovom mistu devedeseti, s vatrogasnim vozilom skidali šahovnicu”.
Vinko se umiša u raspravu i kaže: “Ja mislim da je to punpadžije Židića zastava, on je skida šahovnicu, s jarbola na tankšeli isprid Zelenke”.
Mali Roko sav zbunjen, gleda svu trojicu i pita: “A zašto su skidali šahovnicu 1991. godine vatrogasac i punpadžija?”.
Dide se smješka i veli: “More bit zato što im se tada mala činila, ili im je smetalo prvo bilo polje na šahovnici, odlučili oni 1991. godine skinuti onu s bilim poljem, pa sad staviti ovu s rogovima, ovu veliku, šta je veća od općine”.
– Dide, a di su našli ovoliko platno, pita Roko.
Miša se Vinko i tvrdi da je platno naša Kišo, kada je kompezira za kavu.
– Kakvu kavu?, pita Mate.
– Kada je šverca kavu Primorja, velike šoldi je zaradio, s Divićem, i oročio, na kraju ga uvatio milicajac Klepirić na Dubcima s kavom i kamionom, pa je mora razročit štednju, izvadit kamion iz carine, ostalo mu i za zastavu, pojašnjava Vinko.
– Dide, a je li vatrogasac Draže postavlja ovu veliku zastavu na općinu, pita unuk Roko.
– Nije on sigurno i njega uvatilo kada je kra naloge za gorivo i minja cisterne vode za divljač, nije on, njemu ne daju više ni vozit vatrogasno vozilo, ali su njegovi, ovi šta su ga prijavili, oni sad višaju zastave i organiziraju izbore HVIDR-a u vatrogasnom domu. Tako je Glibavi sam sebe predložio za predsjednika HVIMAK-a, kaže čovik koji je sluša, bilo ih šest, a veli glibavi: “Eto ako neće niko bit predsjednik ja ću”, a niko ga ništa nije pita, govori dide.
– A di je u svemu ovome Kornjača i Glibavi?, pita se susjed Mate naglas. Javlja se poduzetnik Vinko, i veli: “Eno vidite onaj spomenik Turistu? Svi uglas svi tvrde da vide.
– E onaj spomenik sam ja postavio na nagovor Bebeka, mali Lozo mi da kamen, to sam mu odma platio, umiša sam nekoliko kubika betona, obeća mi platit i dan danas nije platio, govori Vinko.
– On ili općina?, pita dide Joze.
– Meni isto, čiji je spomenik, njegov ili od općine, oštro će Vinko.
– Ponavljam, Kornjača me zva i zamolio da postavim temelje i kopče, bila im žurba. Nisu mi dali ni narudžbenice, niti su mi platili material, a ruke da ne govorim, evo prošlo petnaest godina, tvrdi Vinko.
– E da je on ikom išta plaća , ne bi ima šta ima, odrešito će Mate.
– Sve ja razumim, samo kako ih nije stid ovoliku zastavu stavit, a meni sirotinji račun ne platit, pita se Vinko.
– Nemaju oni obraza moj Vinko, utješno će dide Joze. – Eno onaj mali Kišin , ka Bandić do podne nosi Titinu sliku, a popodne križ, govori Joze.
– Tu si u pravu, potvrđuje Mate, mali Kišin stavlja cviće na Partizanske spomenike, eno ima slika s zvizdom petokrakom od metra, polaže cviće Partizanskom odredu Makarske, a popodne stavlja hrvatsku zastavu na općinu od sto metara.
– Mate, šta bi mu reka pokojni dide Buljan da se probudi, za čin u groblju bio bi ponosan na unuka Juru, a za čin na rivi, bio bi jako tužan dide Buljan, veli Vinko.
– Imaju oni u pričuvi i drugu zastavu, od dede Buljana, javlja se nepoznati sugovornik iza drugog stola.
– Večeras piva Mate Bulić za dan pobjede, ponavlja unuk Roko.
– A koće drugi pivat on je zapiva i u Hoteli Jadran kada je krenuo požar, on s vatrogascima piva “Gori gora gori borovina”, mora da je u projektu Platna s Kornjačom i Cro sanom i Ujom, tvrdi Vinko.
– A mogu pivat kada su izvarali pet tisuća Makarana, potpisnika peticije, prenamjenili Platno, sad će malo zapivat, njijov je dan pobjede, naš je dan pušione, jel tako Vinko, pita Mate.
– Tako je, ja sam popušio nisam spomenik naplatio, a popušiti će i ovi šta su radili ovoliku zastavu, mora da im nisu platili i da su ih na brzinu privarili ka i mene, ljutito će Vinko.
– Bode oči, šta je, je, tvdi zabrinuto dide Joze.
– Moj Joze , eno onaj naš Ćane, naš hosovac, ranjen tri puta, troje dice mu otišlo u Irsku, odselilo, kupio je zemlju za graditi kuću na Kuku, da dicu okupi i vrati u Hrvatsku, mali Kišin , Kornjača i Kazanova odbilo mu zahtjev za stambeno zbrinjavanje, nisu postupili po Zakonu o braniteljima i rješili problem, zabrinuto će Vinko.
– Vinko i ti si hosovac, Ćane je hosovac, Brzica je hosovac, ima Vas ka Rusa u Makarskoj, da nije bilo Vas ne bi se znalo za . brigadu, a ne bi bilo ni Hrvacke, kakvi ste vi hosovci , kada dozvoljavate da vam ne plaćaju račune, da vam ne daju graditi kuće, da vam na obljetnicam zagube HOS ovu zastavu, da vam ne daju pivat Tomsonove pjesme, da vam Glibavi zagubi prijedloge za odličja,da vam ne daju odličja, činove i stanove, da vas hosovce tiraju iz Hrvatske ka državne neprijatelje, šta se ne obračunate s ovom kornjačinom marvom, savjetodavno i ljutito će dide Joze.
– E ima ti mista ovoj moj Joze, daj nam još po jednu rakiju , i malom Roku sok, zadovoljno će Mate.
– Počasti i čovika do, što je reka da imaju zastavu Jugoslavije u pričuvi, zadovoljno će Mate.
