EKSKLUZIVNO Iz Generalskog zbora istupili admiral Domazet Lošo i general Mile Ćuk!

Tuđmanovi generali napustili su Generalski zbor Krešića, Ćesića i Miljavca! Tako bi se ukratko mogla definirati vijest sa sjednice Upravnog odbora Generalskoga zbora, koja je održana jučer

Van institucionalno dugogodišnje djelovanje priučenih kamiondžija, banjalučkih pravnika, koji su slučajno postali i generali Hrvatskoga vijeća obrane, a kasnije Hrvatske vojske, kojima se na teret stavljaju i nečasna djela za vrijeme ratnih operacija, nečasno  uzimanje duplih mirovina u HVO i HV, raznih prava koja im zakonski ne pripadaju; stambenog zbrinjavanja u BiH i RH, falsificiranja ratnog puta pojedinaca, dodjela činova generala, lažiranih stradavanja, lažiranih  mirovina, sve su to radnje koje su postale biznis priučenih, kompromitiranih generala, koji se u svojim malverzacijama pozivaju na Tuđmana, Šuška i hrvatsku državu.

Časni Tuđmanovi generali donijeli su odluku ograditi se od piljarskog biznisa Ljube Ćesića Rojsa, Marinka Krešića i Pavla Miljevca. Jedini živući admiral Hrvatske Vojske Davor Domazet -Lošo poslao je pismo kojim podnosi ostavku u članstvu generalskog zbora Krešića, Ćesića i Miljavca. General Mile Ćuk jučer je podnio  ostavku i time se   ogradio od politike Generalskog zbora. Generali  Ivan Tolj i Ivan Kapular svojim javnim istupima pokrenuli su lavinu nezadovoljstva časnika Hrvatske Vojske, koji ne podržavaju politiku vođenja udruge od strane priučenog banjalučkog pravnika Krešića, kamiondžije Ćesića i posavskog dezertera Miljavca. Sukob između časnih i nečasnih Tuđmanovih generala sinoć je eskalirao na način da je Krešić bacao papire nezadovoljan ostavkama časnih generala, dok mu je replicirano da je lažni pravnik, lažni invalid, kojemu se i spis u personalnoj upravi zagubio.

Objava Registra branitelja Hrvatskog vijeća obrane koji su umirovljeni po povoljnim uvjetima u BiH i objava Registra branitelja Hrvatske vojske, dodatno komplicira stanje nečasnih Tuđmanovih generala. Povezanost pojedinaca iz Mljevčeva, Ćesićeva i Krešićeva zbora s lažiranim invalidninama, lažiranom ratnom putu pojedinaca iz HVO-a,koje ovjerava izvjesni Naletilić iz Širokog Brijega, koje posredno idu uz odobravanje predstavnika braniteljskih udruga izvjesnih; Laza , Raguža i Zlomislića, koji intezivno muljaju statuse i protupravno stječu imovinsku korist, kao izaslanici Dobročinitelja Čovića.

U  biznisu nečasnim generalima ne smeta ni posjet Dragana Čovića Banja Luci i slavi Republike Srpske, prilikom  čega se plješće i dodjeli počasnih odličja ratnim zločincima Republike Srpske, kao zapovjednicima 30. Partizanske divizije 5. korpusa JNA.(Slavka Lisice)  koji su počinili zločin nad Hrvatima Kupresa 1992. godine. Na sjednici kvazi Generalskoga zbora, koji svakim danom gubi vjerodostojnost, do izražaja dolaze ispadi kamiondžije Ćesića i banjalučkog pravnika Krešića koji se obračunavaju s unutarnjim neprijateljem generalskoga zbora koji špijunira za portale koji prenose informacije o sastancima muljanjima pojedinaca.

Portal Megamedia u Republici Hrvatskoj i portal Dnevno u Bosni i Hercegovini ,pravovremeno  prenose informacije koje im često dostavi Ljubo Ćesić i Marinko Krešić, posredno preko svojih suradnika. Pravovremeno informiraju javnost o stvarnim činjenicama, a ne o željama kompromitiranih. Objavom dosadašnjih informacija uredništvo portala nije dobilo niti jedan demantij glede objavljenih informacija.

Činjenica je da su novinari portala pozvali čitatelje da ukoliko imaju fotografiju/e, na kojima se vidi da su; Ljubo Ćesić, Marinko Krešić i Pavao Miljavac aktivni sudionici Domovinskoga rata s puškom u ruci na bojišnici Domovinskoga rata, da će biti pravovremeno objavljene. U suprotnom za povijest i naše čitatelje Miljavac, Krešić i Ćesić biti će okarakterizirani kao slučajni generali bez boja i bojišnice. Špijuni njihova zbora, pravovremeno će portalima nastaviti dostavljati informacije o njihovim nečasnim postupanjima, činjenjima i nečinjenjima.

Politika Budimira Lončara, Dragana Čovića, Milana Bandića, Milorada Dodiga, Milorada Pupovca, kompatibilna je s mozgovima Pavla Miljavca, Marinka Krešića i Ljube Ćesića… i ostalih koji nazoče na  seansama zbora, koji svakim danom poprima obilježja cirkusa međunarodnog karaktera.

Generala Miljavca neće uhititi, jer je dezertirao s bojišta

Kakav status je Bosanska Posavina imala u vrhovništvu Republike Hrvatske najbolje svjedoči činjenica da je Pavle Miljavac postao ministar obrane republike Hrvatske samo šest godina nakon što je, kao pukovnik Hrvatske vojske, na čelu svoje postrojbe, dezertirao s tog bojišta.

ZAGREB – SARAJEVO – ORAŠJE – BOSANSKI BROD – Već duže vrijeme, a posebno jučer i danas, bivši zapovjednik 137. brigade HV iz Duge Rese, bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i bivši ministar obrane te aktualni predsjednik Generalskog zbora (čiji članovi nisu generali Tus i Stipetić), general Pavo Miljavac, glavna je stručna i braniteljska zvijezda koja, putem medija, u javnost odašilje informacije o opasnosti za hrvatske branitelje Bosanske Posavine.

Ono što Miljavac javnosti kazati neće, reći će potpisnik ovog priloga: Ovaj hrvatski ratnik, general i ministar ne mora se bojati da bi njega osobno netko iz Bosne i Hercegovine želio uhititi jer je i sam, 1992. godine, na čelu svoje brigade, u Bosanskoj Posavini boravio nešto manje od 24 sata. Naime, uvijek se može braniti kako je on, sa 600-tinjak svojih ratnika, pobjegao s bojišta. Dezertirao dakle. Na savskom mostu nije ga mogla zaustaviti ni vojna policija Hrvatske vojske – s pojačanjem.

Tog 15. rujna 1992. godine, 20 dana prije pada Bosanskog Broda, zapovjednik istočnog (slavonskog) bojišta, general Petar Stipetić, u Izvješću Glavnom stožeru Hrvatske vojske, zahtijevao je “poduzimanje stegovnih mjera”, između ostalih, protiv zapovjednika TG-137 Pave Miljavca jer je 14. rujna u 03.30 sati, bez odobrenja pretpostavljenog zapovjednika, napustio bojište ostavivši malobrojne branitelje u pogibeljnoj situaciji.

Borcima 101. br. HVO i Prkačinovim HOS-ovcima – koji su ostali boriti se – nije puno pomoglo ni oružje i druga borbena sredstva koje su Miljavac i njegovi vojnici, tijekom brzog izvlačenja iz borbenog poretka, ostavili na bojištu.

Umjesto da bude kažnjen, Pavle Miljavca, 20. svibnja 1994. godine, promaknut je u general-bojnika, nakon čega, sredinom kolovoza iste godine, postaje pomoćnikom načelnika Glavnog stožera HV-a.

Dapače, kao predsjednik vojno-stegovnog suda Glavnog stožera bio je zadužen za utvrđivanje krivice generala Vrbanca, kojemu je sud izrekao zabranu napredovanja u vojnoj hijerarhiji u trajanju od godinu i pol dana.

Prema vojnim analitičarima, u akciji Oluja bio je jedan od dvojice najvažnijih zapovjednika u Glavnom stožeru. Dana 12. ožujka 1996. nagrađen je činom general-pukovnika i funkcijom zamjenika načelnika Glavnog stožera HV-a, da bi potom svoju vojnu karijeru okrunio položajem načelnika GS HV-a, i to u 44. godini – najmlađega dotad.

Kakav status je Bosanska Posavina imala u vrhovništvu Republike Hrvatske najbolje svjedoči činjenica da je Pavle Miljavac postao ministar obrane republike Hrvatske samo šest godina nakon što je, kao pukovnik Hrvatske vojske, na čelu svoje postrojbe, dezertirao s tog bojišta.