Dok se u Europi odvija pandemija koronavirusa – koja je blokirala cijeli kontinent i prekinula opskrbne lance s Kinom gdje je smješten veliki dio svjetske proizvodnje – premijer Plenković najavljuje mjere za poticanje povratka Hrvata iz dijaspore uz financijsku potporu od 15 tisuća eura po osobi
Piše: David Lekaj, poslovni savjetnik za euro-azijsko tržište
Može li nas “kineski virus” potaknuti na razmišljanje o razlozima za povratak proizvodnje iz Kine na Stari kontinent? I može li Hrvatska poticaje koje planira ponuditi povratnicima iz dijaspore usmjeriti u poticanje proizvodnje, a time i radnih mjesta za povratnike?
Nitko ne može u potpunosti predvidjeti kakve će posljedice na gospodarstvo ostaviti epidemija “kineskog virusa”, ali je sigurno da će se efekt epidemije odraziti na ponašanje ljudi diljem svijeta, ponajprije u turizmu. Kao turistička zemlja, kratkoročno možemo predvidjeti značajan pad bookinga i turističkih posjeta jadranskoj obali, a dugoročno i smanjen broj turista iz dalekih azijskih zemalja. Irska niskotarifna zrakoplovna tvrtka Ryanair u petak je izvijestila da otkazuje planiranu ljetnu bazu u Zadru zbog virusa – do ljeta 2021. godine. To samo po sebi nije strašno, ali pokazuje trend kojim će se voditi turistička industrija.
Hrvatski izvoz i uvoz nakon pandemije
Dvije zemlje koje su u trenutku dok pišem tekst najviše pogođene epidemijom su Kina i Italija. Obje zemlje u pojedinim segmentima imaju strateški značaj za Hrvatsku, Kina je važan dobavljač farmaceutskih supstanci i lijekova, dok iz Italije uvozimo velike količine hrane i poljoprivrednih proizvoda koje sami ne uspijevamo proizvesti.
Dakle – hrana i lijekovi – dvije stvari koje su najvažnije u kriznim uvjetima kao što je pandemija.
Globalna međuovisnost ekonomija, hrana na prvom mjestu
Premda Hrvatska, kao malo tržište, nije razvila veće kapacitete za proizvodnju hrane, država ipak može ciljano poticati poljoprivrednu proizvodnju. Naravno govorimo o fazi nakon pandemije. Osim Slavonije postoje i drugi dijelovi države koji se mogu aktivirati u tome. Jedan od najznačajnijih projekta nastalih prije više od 30 godina je projekt navodnjavanja Ravnih kotara u zadarskom zaleđu pod nazivom “Od Nina do Skradina”. Rješavanje problema s navodnjavanjem bi svakako potaknulo ljude da se uključe u poljoprivredu, pogotovo u novim okolnostima nestabilnosti u turizmu. Dvije stvari idu u prilog ovom projektu.
Prvo Ravni kotari su u prirodni vrt u zaleđu turističkih kapaciteta u Dalmaciji, koji time praktički dnevno dobivaju svježe namirnice iz “vlastitog vrta”. Drugo, Dalmacija nije raseljena kao Slavonija i samim time postoji veći bazen ljudi koji bi se mogli uključiti u poljoprivrednu proizvodnju. Pritom je velika vjerojatnost da će upravo turistički lanci biti među prvima. Takvih primjera već ima u Neretvanskoj dolini koja je ujedno najbolji pokazatelj kako se navodnjavanjem mogu postići uspješni rezultati u poljoprivredi.
Imunološki zavod – Hrvatski “know-how” budućnosti
Kina je među najviše pogođenim zemljama ovom pandemijom, jer je izvor zaraze u kineskom gradu Wuhanu. No Kina je ujedno najveći proizvođač medicinskih supstanci, preparata i zaštitne opreme koja se koristi u suzbijanju pandemije – što se pokazalo vrlo opasnim u ovom slučaju. Poduzevši stroge mjere karantene Kina je prekinula proizvodnju i dovela u pitanje opskrbu reagensima za skoro cijeli svijet.
To je lekcija koju također trebamo naučiti, ali što Hrvatska može poduzeti nakon što pandemija okonča? Naravno da se mala zemlja ne može upuštati u proizvodnju svih lijekova, ali može nešto učiniti da smanji rizik od situacija kao što su zaraze. Naime, osim aktualne pandemije koronavirusom, iz Kine se prije nekoliko godina proširila epidemija SARS-a i, kako kažu epidemiolozi, postoji velika vjerojatnost da se nešto slično može vrlo lako ponoviti. Lijek i cjepivo ne postoji, jer se farmaceutskim tvrtkama ne isplati ulagati u istraživanja bez financijske potpore države ili donatora kao što to čini Bill Gates.
Njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier je rekao da bi nacionalizacija mogla biti jedna od opcija za podršku strateški važnim farmaceutskim tvrtkama koje su dovedene u teškoće zbog ovisnosti o uvozu iz Kine.
„Minimiziranje jednostranih ovisnosti kako bi se vratio nacionalni suverenitet u osjetljivim područjima je prava ideja. Itekako mogu zamisliti zajednički europski projekt za proizvodnju lijekova.”, rekao je Altmaier.
Hrvatska itekako može biti dio europske platforme koja će se nakon pandemije uključiti u istraživanje i prevenciju ovakvih i sličnih scenarija.
Premda je Imunološki zavod u teškoj financijskoj situaciji, upravo iz razloga što je njihovo istraživanje komercijalno neisplativo, taj zavod posjeduje vrijedan “know-how” i tradiciju čime se može uključiti u europsku mrežu za proizvodnju cjepiva i lijekova. Okolnosti koje trenutno proživljavamo govore u prilog tome da se država mora financijski uključiti i dati potporu kao i Njemačka.
Najbolji način je, ipak, korištenje EU fondova u kojima je Hrvatskoj na raspolaganju nekoliko milijardi eura. Radi se o novcu kojeg nismo uspjeli povući u roku, i koji inače propada, ali je sada moguće koristiti taj novac za ublažavanje posljedica pandemije.
Premda živimo u vremenima kada se čini da je tehnologija najvažniji segment naše svakodnevice, ipak su hrana i lijekovi nešto što svakako ne smijemo zanemariti. I bila bi šteta, jer Hrvatska ima znanje, iskustvo i tradiciju upravo u farmaceutskoj industriji i proizvodnji hrane.
