Andrej Plenković je najveća opasnost za Hrvatsku

Dok znanost pokušava zamijeniti Boga, hrvatski političari žive u zabludi misleći da su oni bogovi i gospodari svojih suverena, oduzimajući im temeljna ljudska prava…

Piše: Srećko Radović

Tako se ponaša predsjednik HDZ-a i hrvatski premijer Plenković. On uopće ne poštuje volju birača i ponaša se kao satrap. On je najveća opasnost po hrvatsku državu.

Političari još nisu shvatli da oni nisu gospodari nego sluge birača u demokraciji jer su u zakon uveli komunistički verbalni delikt uvijen u čast i dostojanstvo političara kao da su političari sveci. Smiješno i jadno. Birač nema nikakva  prava, ali po načelima demokracije birač je suveren, a to ne razumije hrvatski puk ni mnogi političari. Ako su političari demokrati, on moraju prihvatiti neslaganja puka sa njihovom politikom i odgovoriti na svako postavljeno pitanje birača i novinara. Hrvatski političari i novinari i dalje žive u jednoumlju, a to je dovelo Hrvatsku i hrvatski puk na prosjački štap. Oni su osakatili hrvatsku demokraciju i zajedno opljačkali državu i narod.

Ovakav politički sustav je zastario i pripada kolonijalnim vremenima. Hrvatskoj treba američki politički sustav u kojem se svi kongresmeni i senatori biraju izravno. I predsjednik države se mora birati izravno, što jest i nije slučaj u Ameriki jer predsjednika ne biraju birači nego zastupnici iz svih država koji mogu slijediti popularne glasove, ali i ne moraju. I Amerikanci traže da se predsjednik bira izravno prema popularnim glasovima. Predsjednik u svoju vladu bira najbolje stručnjake iz cijele države, bez obzira kojoj stranci pripadaju. On i dalje ostaje član stranke jer po Ustavu on se mora zakleti da će zastupati sve američke državljane. Dakle, u Sabor bi morali vratiti Županijski dom.

Treba smanjiti broj zastupnika u oba doma, što znači da treba smanjiti broj županija, a oba doma zajedno ne bi smjela imati više od 100 zastupnika. Treba ukinuti zastupnike za etničke manjine ili bilo koje druge manjine. Državom mora upravljati većina, a etničke manjine mogu postati članovi bilo koje stranke sa hrvatskim predznakom. Ne može i ne smije u Hrvatskoj postojati srpska strankai niti u Hrvatskoj može djelovati SPC. U Hratskoj svi moraju učiti hrvatski jezik jer to je službeni jezik hrvatske države. Sve toponimi i ulice moraju biti napisani samo hrvatskim jezikom, nikao talijanskim ili srbijanskim jezikom i ćirilicom. Ako to netko ne prihvaća neka se iseli u matičnu državu. Isto vrijedi i za Hrvate u Srbiji ili drugim državama. Drukčija pravila vrijede za BiH jer tamo danas žive tri komstituivna naroda

Istina, mi danas u Hrvatskoj nemamo novinare nego korumpirane ideologe mada u dosta slučajeva imamo novinare i političare koji su zajedno udruženi u kriminalu.  Nijedana hrvatska tiskovina osim Hrvatskog Tjednika ne dozvoljava biračima da iznesu svoje mišljenje i da se javno i svakodnevno suprostavljaju  novinarima i političarima, te da slobodno iznose svoja mišljenja, bez ikakvih progona. Primjerice, pojedini političari su uvučeni u pljačku novca poreznih obveznika, primjerice u Istri, ali ih štite neodgovorni i korumpirani novinari obmanjujući birače. Slično stanje je u općini Vir jer općina preko Virskog lista promovira načelnika plaćajući njegovu skupu promociju u drugim tiskovinama.

Gdje to u demokraciji upravne jedinice imaju svoje novine i novinare? To nije demokracija nego nasilje nad slobodom čovjeka  i obmana javnosti. Sve ovo nam pokazuje kako razmišljaju sabornici dok dižu ruku za anidemokratske zakone. Oni su u najviše slučajeva ljudske nule jer su nemoralni i pohlepni, a najmanje su odgovorni biračima i državi koja je stečena žrtvom cvijeta hrvatske mladeži. Još gori su novinari koji ne služe narodu nego političarima ili koji nameću narodu svoju komunističku i jugoslavensku ideologiju.

Život je dvojan jer je sve bipolarno, ali unatoč toj spoznaji, danas se pokušava nametnuti unipolarnost kao u boljševičkom komunizmu. U toj unipolarnosti nestat će život sa nesagledivim posljedicama po ljudsku civilizaciju. Sve što je unipolarno dovodi do  eksplozije ili implozije, dakle, do nesagledive destrukcije civilizacije, života i prirode,  a danas se u Hrvatskoj i Europi vodi unipolarna ili jednoumna i unipolarna politika. Ona Hrvatsku i Europu vodi u propast.

Međutim, ako nema prave slobode, nema ni demokracije.  Ako nema slobode,  nema ni napredka. Da bi uživali u slobodi, moramo je razumjeti. Da bi uživali u slobodi, moramo se odreći komunističke svijesti – komunsitičkog Ustava i zakona jer u demokraciji sloboda čovjeka je uzvišena. U Hrvatskoj kriminalni političari progone birače ako na kriminal javno ukazuju uz pomoć korumpiranih sabornika koji su izglasali takav zakon. U takvoj državi nema ni slobode ni budućnosti, a to je glavni razlog zašto se Hrvati u velikom broju iseljavaju iz Hrvatske.

U demokraciji su suvereni birači umjesto političara, ali hrvatski birači toga nisu svijesni i nisu dorasli demokraciji jer dozvoljavaju političarima da ih koriste zbog osobnih intersa. Kod političara je još uvijek primaran komunistički odnos, što znači progoni i kažnjavanje  svih onih koji misle drukčije  umjesto brige za sve birače i budućnost njihovog potomstva. I kod hrvatskih birača također prevladava komunistička svijest, a to je život na grbači države ili poreznih obveznika, oduzimajući drugima dostojanstvo i ponos  lažnim podmetanjima kao u komunističkom jednoumlju.

Pogledajmo samo kako se ponašaju Jandroković i Kuščević . Oni ne poštivaju slobodu drugih i umjesto da brane tuđu slobodu, oni slobodne  i otvorene ljude  cinkaju, ogovaraju i ponižavaju te ih tako progone. Oni su protivnici slobode i ponašaju se jednoumno kao da živimo u Jugoslaviji. Nadam se ipak da smo napustili totalitarističku svijest i da stvaramo demokratsko društvo. No, to neće ići bez lustracije i demokratskih zakona.

Takvim političarima treba uskratiti mjesto u politiki, kao i stranakama, jer slobodan birač  odlučuje o njihovoj sudbini. Hrvatski birači nemaju mnogo izbora, ali treba izabrati nove ljude i nove stranke sa jasno definiranim programima, a ne one koji vode kampanju cijeli mandat kao, primjerice, Most i Živi Zid. Oni su izabrani bez ikakvog programa, a njihovo ponašanje pokazuje da su im primarniji osobni od državnih i biračkih interesa. Hrvatskoj treba socijalno liberalna, a ne komunistička stranka koja prezire privatno vlasništvo i koja radi protiv državnih i narodnih interesa. Hrvatskoj ne treba ni udbaško kosovski HDZ, ali joj treba HDZ koji će sjediti politiku prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana i razvijati privatno poduzetništvo.