Nedavno je u Zagrebu otvoren prvi kršćanski kafić. Nalazi se u najužem centru grada, u Radićevoj ulici, a ako vas zanima što točno znači etiketa “kršćanski kafić”, objasnit će vam vlasnici Tomislav i Ana Mihac Kovačic s kojima smo popričali kako bismo saznali kakve točno veze vjera ima s ugostiteljstvom.
Kafić je nazvan “Damask”, a razlog tomu jest što je “Damask je jedan zanimljivi grad ili je to bar bio u prošlosti. Odabirom naziva ne stavljamo naglasak na kulturu i ponudu Bliskog istoka, već svoj odgovor potražite u Bibliji, Djela apostolska 9, 3-8. Usto, Damask je najstariji živući grad te se nalazio na raskrižju svih važnih putova, sjecišta kulture, umjetnosti, religija”, kažu nam vlasnici. A osim što će vam već za razumijevanje naziva kafića biti potrebno poznavanje Biblije, vlasnici kažu da ipak ne vole isticati da je njihov kafić povezan s religijom, “draža su im djela”: “Mi smo kršćani i to je ono što je i naš život. Što god radili, pokušavamo ‘ubaciti’ Krista u to. Znate ono ‘Res non verba’, tako je i s nama, puno je važnije da svojim djelima pokazujemo što smo i tko smo, a ne da o tome pišemo na Facebooku ili ističemo na plotu”, kazala je Mihac Kovačic. S druge strane, na upit kako su došli na ideju otvaranja kršćanskog kafića, odgovaraju: “Ovo nije ideja, već misija. Teško je reći otkud ona dolazi i kamo će dalje ići. Vjerojatno je ona došla iz našega života. Već je puno ljudi imalo sličnu namisao, ali ju nije realiziralo. Ideja je zapravo da se približimo ljudima i da možemo u kafiću otvoreno razgovarati s Bogom, bilo s vjernikom, bilo s nevjernikom. Damask nije otvoren samo za kršćane, niti želimo da to bude”. Dakle, ako niste ljudi od vjere, također vam je dozvoljeno otići u Damask na piće, ali morate biti spremni na činjenicu da se ovo mjesto ipak razlikuje od ostalih zagrebačkih punktova za ispijanje kave. Damask je nepušački kafić, ali “možete zapaliti na stepenicama ili ljeti na terasi”, a osmišljen je i dječji kutak s logičkim igricama, stripovima, pločom za pisanje. Životinje su dobrodošle, a iako sve na prvi pogled djeluje kao da je u pitanju najobičniji kafić, neke posebnosti ipak su neizbježne: “U Damasku ste prisiljeni slušati kršćansku glazbu (od worshipa, preko reggaea do metalcorea), ali ipak za ‘Glory, glory Aleluja’ morate prošetati do Katedrale. Glazba je možda jedini kompromis na koji morate biti spremni”, poručuju vlasnici te potom dalje objašnjavaju svoju različitost: “Posjedujemo malu biblioteku u kojoj možete naći naslove s temama o demonima, masonima, spiritistima, križarskim ratovima, biografijama obraćenika za koje nikad niste mislili da su vjernici… Osoblje u kafiću su vjernici koji žive svoju vjeru te su spremni na razgovor i molitvu u bilo koje doba dana. Posebice se razlikujemo po tome što nas posjećuje puno više osoba ljepšeg spola… (smijeh) A ostalo, mi smo i dalje kafić, ali možete osjetiti drugačiju atmosferu nego u ostalim kafićima”.
Posebna pravila ponašanja ne postoje, osim što vlasnici napominju da bi svi trebali postupati prema kodeksu “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga”: “Jedino je važno da ne narušavamo tuđu slobodu i da budemo otvoreni za prihvaćanje drugih i drugačijih”, napominju. Odlučni su u namjeri da svoju “vjeru ne forsiraju u kafiću, već je ona spontana i otvorena za svakoga”, a na taj način prezentiraju i ono što nude: “I naši su sadržaji, kao što je Biblijska večer, srijedom od 20h, otvoreni za vjernike, nevjernike i one koji se dvoume. Također, neka od predavanja, radionica, poezije i tome slično, temeljit će se na kršćanstvu”. (index.hr)
