EKSKLUZIVNO Milan Lučić arbitražom potražuje 77 milijuna eura od hrvatske države!

U najnovijem pravosudno-korupcijskom skandalu, brojni mediji objavili su informaciju kako je među poduzetnicima koji su sa sutkinjom Trgovačkog suda u Zagrebu potkradali hrvatsku državu i Milan Lučić te da je uhićen.

Milan Lučić nije uhićen, a, prema informacijama kojima raspolažemo, njegovo ime nije tek tako izašlo u javnost. Iza spektakularne istrage i uhićenja, krije se daleko veća priča koje je dio i Amfora d.d., a što je detaljno u svojoj knjizi Makarska biro-korupcija opisao Zdenko Lučić, inače jedan od dvojice braće Milana Lučića. U nastavku objavljujemo izvadak iz spomenute knjige, za kojeg vjerujemo, da će biti zanimljiv široj javnosti, ali i USKOK-u.
„Utemeljiteljskom skupštinom dioničkog društva Amfora d.d. okončana je prva faza privatizacije. Za predsjednika Skupštine dioničara izabran je Jozo Letica (koji je otkupio dionica za 300.000 DEM), za zamjenika izabran je Jurica Sumić, izabranje petočlani Upravni odbor: Gojmir Marinović, Tonći Radalj, Ines Jović, Sloven Mladinov i Marko Luketina (predstavnik Fonda za privatizaciju). Članovi Nadzornog odbora su: Dunja Buljan, šefica financija, Anica Vidak Buljan, šefica računovodstva i Marinko Fraić, radnik. Amfora d.d. procijenjena je na 5,2 milijuna DEM. Glavnica je podijeljena na 10418 dionica, svaka vrijednosti po 500 DEM. Zaposleni i prije zaposleni stekli su pravo i otkupili 6753 dionice, što čini 64,8% vrijednosti poduzeća. Preostalih 1,8 milijuna DEM, odnosno 3665 dionica pripalo je Hrvatskom fondu za privatizaciju. Od toga 620 dionica ili šest posto čini sporna imovina na okupiranom području BiH (Ivanica). Prijašnji Upravni odbor Amfore d.d. na čelu s predsjednikom Jakšom Medićem pokrenuo je reviziju postupka pretvorbe i poništio šest spornih ugovora (šest radnika i Mont – montaža Zagreb 29% vrijednost poduzeća). Većina zaposlenih postala je vlasnik kontrolnog paketa dionica. Trojica od njih: Blago Begić, Jozo Letica i Tonči Radalj otkupili su po 303.000,00 DEM, te su na takav način oni postali najveći dioničari. Za osnivačku skupštinu od 188 zaposlenih 177 ih je dalo punomoć direktoru Blagi Begiću da ih zastupa pri izboru poslovodstva tvrtke i usvajanju pravnih akata. No, prije utemeljiteljske skupštine Begić je pozvao sve radnike na dogovor o isticanju kandidata za predsjednika kao i za druga tjela, koji će znati štititi interese dioničara Amfore d.d. Stečaj Amfore d.d. i procesuiranje Guciću i Begiću sudit će se za ratno profiterstvo (Slobodna Dalmacija 20. 11. 2013. g., Vlado Urukalo). Četiri godine nakon podizanja optužnice te 12 i pol godina nakon otvaranja istrage protiv Josipa Gucića i Blage Begića za kriminal u makarskim tvrtkama Primorje, Amfora i Mornar, i počinjenje višemilijunske šteta, Vijeće Županijskog suda u Splitu je prije  sedam dana odlučilo da će se bivšem tajkunu Josipu Guciću sudi u odsutnosti. Odbjeglom tajkunu za kojim je na snazi tjeralica MUP-a, ali i Blagi Begiću, tadašnjem direktoru Amfore, sudit će se zbog zloporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju u pretvorbi društva Amfora Makarska počinjenog “dok je trajao Domovinski rat te nakon toga za vrijeme mirne reintegracije”. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu početkom studenog ove godine je promijenilo činjenični, pravni opis i kvalifikaciju djela s obzirom na Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije te zatražilo određivanje suđenja u odsutnosti, čemu je 14. studenog 2013. godine i udovoljeno. Optužnicom od 16. srpnja 2009. godine Gucića se teretilo da je kao vlasnik više trgovačkih društava od siječnja 1993. do 16. veljače 1994. godine preko okrivljenog Blage Begića, direktora makarske Amfore, i novcem društva NIK d.o.o. Zagreb, kojega je ujedno i vlasnik, na svoje ime kupio većinski paket dionica Amfora d.d. Makarska za iznos od 2,69 milijuna njemačkih maraka (DEM), odnosno skoro 10 milijuna HRK. Time je Gucić stekao većinsko vlasništvo i sva upravljačka prava nad Amforom, a na štetu trgovačkog društva NIK d.o.o. Zagreb. Gucića se tereti i da je od kraja listopada 1995. do veljače 2000. u Makarskoj i Rijeci, kao vlasnik udjela u trgovačkim društvima Eurona i Brodokomerc iz Rijeke i NIK-a, te predsjednik NO Brodokomerca i makarskog Primorja te većinski vlasnik poslovnih udjela povezanih u grupaciji “Gucić”, preko okrivljenog Gorana Čulića (predsjednik NO Eurone) i sada pokojne D. M. (direktor tog društva) sklopio ugovore o kupoprodaji dionica Primorja Makarska za ukupan iznos od 4,59 milijuna DEM, odnosno 64 posto vlasničkog utjecaja. Ugovorio je obročnu otplatu kupljenih dionica u šest rata, unaprijed odlučivši da im isplati samo 15 posto od ukupne cijene. Time je oštetio male dioničare i ujedno zaposlenike društva Primorje d.d. Makarska, a Euroni pribavio nepripadajuću materijalnu korist, većinsko vlasništvo i upravljačka prava nad društvom Primorje d.d. Makarska. Bez znanja i odobrenja malih dioničara dionice Primorja je (8 milijuna kuna) prenio s Eurone na NIK, a zatim na Brodokomerc. Gucića, Ratka Škrabića (direktor Mornara), Miju Ivandića (direktor u Hotelima Makarska), Krstu Romića, Franka Bajla i Bojanu Glavaš (direktori Gucićevih tvrtki) tereti se da su od početka 1997. do kolovoza 1998. zaključili ugovor kojim društvo Mornar iz Makarska prodaje disco klub Mak za 800 tisuća DEM, isplativo u dva obroka, društvu Kapitalna grupa Mediteraneo Makarska u cilju da to društvo stekne pravo vlasništva nad navedenom nekretninom bez plaćanja cijene. Time je Mornar oštećen za navedeni iznos, NIK za 540.000 DEM, a Brodokomerc za nešto više od 263 tisuće DEM. Novac koji je Šted banka iz Zagreba odobrila NIK-u i Brodokomercu prenijeli su na račun off-shore kompanije Tudorwell Investments Limited Dublin prikazujući uplatu ovih sredstava kao navodni povrat avansa i plaćanja navodno isporučene robe. AMFORA d.o.o. Metković – investicija iz Slovačke AMFORA d.o.o. Metković je trgovačko društvo koje daje primjer na koji način je moguće odnosno nemoguće investirati na područje Republike Hrvatske. Od trenutka osnivanja društva, travanj 2001. godine, do danas, lipanj 2004. godine, društvo je bilo suočeno sa svim poznatim problemima koje može utjecati na jedno društvo. Navodimo samo neke od njih.

• Kupoprodajni ugovor – strani investitor kupuje pokretnine i nekretnine u točno naznačenim iznosima (kvadratura, brojčani izražaji i slično), a nakon stupanja u posjed suočavaju se s drugim činjenicama.
• Prekomjeran broj zaposlenih za društvo koje nije dobilo licencu za proizvodnju.
• Pokretanje vlastite robne marke (opstrukcije radnika).
• Ugovaranje i proizvodnja novog proizvoda po ugovoru po franšizi (opstrukcije radnika).
• Podnošenje zahtjeva za stečaj od strane radnika (dva puta u manje od godinu dana), Promjena vlasnika (ponovno strana kompanija).
• Ugovaranje dugoročnog angažmana s ino bankom. Ugovaranje novih poslova uslužnog punjenja, Prosvjedi radnika (neopravdani).
• Štrajkovi koje su organizirali sindikati: od 03. prosinca 2002. godine, 16. prosinca 2002. godine, 31. prosinca 2002. godine, 29. siječnja 2003. godine su proglašeni nezakonitim od strane Županiskog suda u Zagrebu, po presudi br. Ps-19/03 od 10. 02. 2003. godine.
• Ograde sindikata od načina provođenja štrajka, Uništavanje imovine
• Izvanredni otkazi, Redovni otkazi
• Odluka o stečaju (suprotna nalazima vještaka koje je sud angažirao)
• Rješenje TS Dubrovnik, Poništavanje odluka uprave od strane stečajnog upravitelja
• Otkazi svim zaposlenicima, Ukidanje stečaja, Prosvjedi
• Mediji i način praćenja društva
• Istupi radnika, sindikata, gradskih čelnika u javnosti i pritisci na Sud

Za navedene elemente koji su se sustavno provodili prema društvu u nastavku obrađivanja case-study dr. sc. Dragan Mišetić (analiza slučaja) iz prakse donosi se kratka priča direktora društva Ivice Rotima, dipl. ing. potkrijepljena ugovorima, odlukama, rješenjima, fotografijama, isječcima iz medija i slično.

• Pažljivo proučite priložene materijale, te nakon toga:
• Napravite ‘analizu zainteresiranih’ (stakeholder analysis):
• Napravite kronologiju događaja.
• Identificirajte i popišite ključne elemente (događaje).
• Popišite što je više moguće različitih pozicija koje bi zauzeli u rješavanju problema.
• Razradite neke od mogućnosti.
• Definirajte preporuke (objašnjenje kako predložena rješenje mogu biti operativno primijenjena i koji se problemi mogu javiti u njihovoj primjeni). Ivica Rotim, dipl. ing. – predsjednik Uprave AMFORA d.o.o. Metković

Kako bismo na najbolji način objasnili trenutnu situaciju u i oko društva AMFORE d.o.o. Metković, potrebno je cjelokupnu javnost, u svakom slučaju, upoznati sa svim zbivanjima u posljednje tri godine tj. vratiti priču na travanj 2001. godine i krenuti od tog datuma. Naime, u to vrijeme je poslovala AMFORA d.d. u stečaju Makarska, koja je proizvodila i distribuirala proizvod «PEPSI» za područje Dalmacije (Zadar – Dubrovnik) i u isto vrijeme tadašnji stečajni upravitelj gosp. Dragović je pripremao natječaj za prodaju pokretnina i nekretnina, kao i «zbrinjavanje» svih zaposlenih u tadašnjem društvu. Na natječaju je najbolju cijenu iskazalo slovačko društvo «HORIZONT – SLOVAKIA», te tako uplatom od 14.000.000,00 DEM postalo vlasnikom pokretnina i nekretnina, ali i ugovorom preuzelo 150 radnika nadajući se daljnjem nastavku proizvodnje i distribucije proizvoda «PEPSI». Međutim, dogodilo se nešto posve drugo tj. AMFORA d.o.o. Metković nije dobila licencu za proizvodnju i distribuciju proizvoda «PEPSI», te se našla u neizvjesnoj situaciji na način da je imala prevelik broj radnika, uz pokretnine (vozila, tende, rashladne vitrine i slično, što je kupljeno mjesec dana ranije) marketinški prilagođene dotadašnjoj proizvodnji i distribuciji. U to vrijeme je licencu za proizvodnju dobila LURA i pokrenula proizvodnju u Zagrebu, ali to nije bitno za samo poslovanje AMFORE d.o.o., odnosno onog što se događa kasnije. U to vrijeme (sredina 2001. godine) tadašnja uprava čini jedino što je u toj situaciji bilo moguće – pokreće proizvodnju vlastite robne marke nadajući se da kadrovi kao i kanali distribucije s kojima raspolaže mogu na zadovoljavajući način napraviti plasman vlastite robne marke koja je proizvedena po svim svjetskim standardima. Ali tu griješe jer vlastiti radnici – preprodavači ili trgovački putnici ne odrađuju svoj posao na način kako to nalaže njihovo radno mjesto, odnosno može se reći da već tada počinju opstrukcije ili blaže rečeno nesnalaženje u novim okolnostima kad treba plasirati proizvod, a ne čekati da vas netko pozove kako bi mu se isporučili proizvodi. S takvim razmišljanjem i pristupom poslu posebno radnika iz distributivne mreže za samo 6 mjeseci poslovanja u 2001. godini AMFORA d.o.o. bilježi gubitak od oko 7.000.000,00 HRK. Krajem 2001. godine uz daljnje napore oko plasmana vlastite robne marke uprava društva zaključuje ugovor o franšizi na deset godina s društvom »VIRGIN COLOURS» London o proizvodnji i plasmanu proizvoda VIRGIN na područje RH i BiH planirane vrijednosti na godišnjoj razini od 30.000.000,00 HRK, ali i s novim proizvodom se događa slična situacija kao i s vlastitom robnom markom tj. distribucija u potpunosti zakazuje te se ne ostvaruju željeni i očekivani rezultati. Dodatne probleme samom društvu stvara i činjenica da vlasnik u svojoj matičnoj državi odlazi u stečaj, te da se kod njih imenuje stečajni upravitelj koji tek krajem 2002. godine dolazi u Makarsku da bi vidio što mogu dalje učiniti. Mala količina proizvodnje i veliki troškovi radnika utječu na podatak da 2002. godinu AMFORA d.o.o. posluje s gubitkom od 16.000.000,00 HRK. Zbog okolnosti u Slovačkoj i odlaska tadašnjeg vlasnika AMFORA d.o.o. (HORIZONT Slovakia) u stečaj pokreće se pred njihovim pravosudnim organima postupak protiv predstavnika tog društva a iste temeljem naloga privodi hrvatska policija. U tom trenutku stečajni upravitelj Horizont Slovakia traži potencijalnog novog kupca za AMFORU d.o.o. kako bi naplatili svoje ulaganje, odnosno prodali udjele. Tako krajem 2002. i početkom 2003. godine dotadašnji vlasnici započinju pregovore s društvom HERMES d.o.o. Ljubuški, BiH o prodaji udjela, a u isto vrijeme radnici AMFORE d.o.o. podnose zahtjev za pokretanje stečaja pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku. Određuje se privremeni stečajni upravitelj kao i sudski vještak koji utvrđuju da kod društva AMFORA d.o.o. nisu ispunjeni zakonski uvjeti za otvaranje stečaja, odnosno da nije prezadužena i da nije nesposobna za plaćanja, te sud donosi odluku o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. U isto vrijeme sadašnja uprava ukupne obveze društva prema kreditorima i dobavljačima, koje su do tada bile kratkoročne, zamjenjuje dugoročnim kreditom koji je sklopljen s inozemnom bankom iz Austrije. Hermes d.o.o. iz Ljubuškog upisuje se kod Trgovačkog suda u Dubrovniku tijekom lipnja 2003. godine kao novi vlasnik društva i od tada uprava dobiva nove ciljeve i zadatke koje treba provesti kako bi osposobila društvo za pozitivno poslovanje. Međutim, već tada veća skupina radnika odbija izvršavanje radnih zadataka čineći teške povrede radnih dužnosti i obveza. Novi vlasnik, vjerujući u tada dana obećanja radnika o daljnjem savjesnom obavljanju poslova, ne donosi odluku o davanju izvanrednih otkaza, već ih sve zadržava na poslu. Od sredine pa do kraja 2003. godine ukupna situacija se mijenja, te se pored postojećih ugovora sklapaju i novi ugovori o uslužnom punjenju za društva METRO, Dalmacija vino i, što je najznačajnije, sklapa se ugovor o proizvodnji ARAB COLE za francuskog naručitelja u količini od 50.000.000 litara godišnje u vrijednosti od 20.000.000,00 EUR, a koji bi se izvozili na europsko područje. Uz potpisane ugovore o uslužnom punjenju kao i ostvarenu proizvodnju proizvoda VIRGIN kapaciteti bi bili u potpunosti popunjeni. U 2003. godini AMFORA d.o.o. je poslovala s gubitkom od 4.000.000,00 HRK, što je daleko manje od prijašnjih godina i iz čega se vidi pozitivan trend u poslovanju. Krajem 2003. godine počinju novi pritisci od strane radnika pod izlikom traženja plaća, iako nitko od njih nije vodio računa o naplati potraživanja od kupaca kojima su tijekom godine isporučivani proizvodi. Za ilustraciju stanja u to  vrijeme navest ću sljedeće podatke. Kraj 2003. godine AMFORA d.o.o. je dočekala sa sredstvima od 2.500.000,00 EUR (neiskorištene tranše ino kredita), 5.000.000,00 HRK (potraživanjima od domaćih kupaca) i 300.000,00 EUR (potraživanja od kupaca iz BiH, Francuske i Italije), uz osiguran repromaterijal za daljnju proizvodnju, a s kratkoročnim i dugoročnim obvezama prema dobavljačima 18.000.000,00 HRK, i Novinski članci o Amfori d.o.o. radnicima plaće za studeni i prosinac 2003. godine, uz napomenu kako su obveze spram države skoro u potpunosti izmirene. Iz navedenih podataka je vidljivo da je samo uložen malo veći napor naših trgovačkih putnika u naplati potraživanja da plaće ne bi nikome kasnile. Početkom 2004. godine, točnije 16. siječnja, na račun AMFORE d.o.o. doznačen je iznos od 2.000.000,00 EUR, ali velika skupina radnika, njih 70-tak, od 19. siječnja do 23. Siječnja provode nelegitimne aktivnostima (od kojih se naknadno ogradio i sindikat u svome dopisu) koje se sastoje u paljenju privatne imovine i zabrane ulaska upravi i radnicima koji nisu u štrajku na svoja radna mjesta. O istom je izviješćena i policijska uprava koja je i napravila izviješće o stanju na licu mjesta, a protiv svih sudionika su podnijete i kaznene prijave. Iz tadašnjih nastupa radnika kroz pisane medije ali i kroz istupe na HTV (Meridijan 16) vidljivi su njihovi osnovni ciljevi – pokretanje stečaja i naplata otpremnina koje iznose u prosjeku 10.000,00 EUR po radniku. Otpremnine je radnicima obećao i u ugovor o kupoprodaji pokretnina i nekretnina uvrstio tadašnji stečajni upravitelj AMFORE d.d. u stečaju, ali su tu radnici u zabludi iz jednostavnog razloga što otvaranjem stečajnog
postupka na ugovorene otpremnine nemaju pravo po zakonu. Uprava je i tada nastojala da se situacija smiri i da se pokrene proizvodnja i ispune preuzete obveze po sklopljenim ugovorima (u to vrijeme propada koncentrat za 3.000.000 litara Arab Cole, čini se šteta na opremi usljed neodržavanja, i slično) ali sa strane radnika nije bilo dobre volje, već su naprotiv početkom veljače 2004. uputili zahtjev za pokretanje stečaja. Na Trgovačkom sudu u Dubrovniku je ponovno, drugi puta u nepunih godinu dana, imenovan privremeni stečajni upravitelj i određen sudski vještak za utvrđivanje financijskog stanja društva, iako u trenutku održavanja ročišta društvo nije bilo blokirano, nije bilo obveza prema radnicima, a uz sva navedena potraživanja postojala su i značajna financijska sredstva na računima društva AMFORA d.o.o. u iznosu od oko13.000.000,00 HRK. Početkom ožujka događa se nešto čudno: u cijelu priču uključuje se novoimenovana stečajna upraviteljica AMFORE d.d. u stečaju Makarska koja Trgovačkom sudu u Dubrovniku također dostavlja zahtjev (gotovo identičan onom koji su dostavili radnici) za otvaranje stečajnog postupka navodeći kako joj je AMFORA d.o.o. dužna iznos od 15.000.000,00 HRK, što ne odgovara istini jer je u listopadu 2002. Godine potpisan i javno bilježnički solemniziran ugovor o promjeni dužnika i od strane AMFORE d.d. u stečaju, tako da je od tada dužnik prema AMFORI d.d. u stečaju posve drugo društvo. Nakon navedenog sami se pitamo o čemu se tu radi, kako netko može podnositi zahtjev za stečaj ako i sam tvrdi da mu je dužnik netko drugi a ne naše društvo i ako s tim drugim obavlja korespondenciju o načinima naplate potraživanja. Tijekom ožujka 2004. godine s 62 radnika raskinut je ugovor o radu, s jednim dijelom radnika raskinut je ugovor o radu prema zakonom utvrđenom postupku, a zbog skrivljenog ponašanja (paljenje, uništavanje imovine suprotno zakonom utvrđenim dopuštenim aktivnostima za vrijeme štrajka), a drugim manjim brojem radnika raskinut je ugovor zbog poslovno uvjetovanih razloga, a ti su radnici radili u distribuciji. Svakako je potrebno napomenuti da je i nezavisni revizor, koji je radio reviziju poslovanja društva za 2003. godinu, naveo kako je potrebno smanjiti broj radnika i prilagoditi ukupnu strukturu zaposlenih potrebama društva i ekonomskoj situaciji koja vlada u okruženju. Prije raskida ugovora o radu uprava je željela svim radnicima odmah isplatiti zakonom predviđene otpremnine i naknadu za rad u vrijeme otkaznog roka, ali to radnici nisu prihvatili, već su podnijeli zahtjev za otvaranje stečajnog postupka. Rješenjem o imenovanju privremenog stečajnog upravitelja i imenujući ga članom uprave (suprotno zakonskim propisima budući da privremeni stečajni upravitelj nikako ne može biti član uprave odnosno likvidator) Sud je tražio da bude upoznat sa svim plaćanjima koje društvo obavlja. Pojedine prijedloge je prihvaćao, a pojedine ne. Između ostalog, kad smo dali prijedlog za isplatu otpremnina i naknada za rad u vrijeme otkaznog roka (radnicima koji su u međuvremenu dobili raskid ugovora o radu), isto nam je odbijeno. Pored toga, a što je svakako zabrinjavajuće, jest i činjenica da smo dostavljali i zahtjev za plaćanje AMFORI d.d. u stečaju (po nalogu našeg vjerovnika) što je Sud također odbio, iako je od donošenja rješenja o otvaranju prethodnog stečajnog postupka uz punu suglasnost suda potrošeno oko 10.000.000,00 HRK za pokretanje proizvodnje i isplate potraživanja vjerovnicima. Ponovno se postavlja pitanje o čemu se tu radi – želimo platiti obveze društva, za to imamo osigurana sredstva, a Sud to ne dopušta. Ono što je simptomatično u cijelom slučaju jest na neki način koordiniranost i povezanost aktera cijele priče a sudionici su: sindikat – radnici – pojedini mediji – sudovi u Splitu, Makarskoj i Dubrovniku, te Grad Makarska.

Sindikat

Sindikat daje naputke radnicima, podnosi zahtjev za otvaranje stečajnog postupka, a onda se ograđuje od nezakonitih radnji koje ti isti radnici čine. Nadalje, sindikalni čelnici neovlašteno tj. bez prethodne najave i odobrenja dovode novinare HTV-a (Meridijan 16, novinar Ivica Đuzel) u prostorije društva AMFORA d.o.o., čime narušavaju privatnu imovinu i zakonom određene norme ponašanja, te sustavno vrše pritisak na Trgovački sud u Dubrovniku.

Radnici

Radnici uništavaju privatnu imovinu i zabranjuju ulazak upravi u prostorije društva. Podnose zahtjev za otvaranje stečajnog postupka uz vršenje pritisaka osobno, putem sindikata i putem medija na Sud, privremenog stečajnog upravitelja i sudskog vještaka. Opstruiraju radne aktivnosti, o čemu se uvjerio i privremeni stečajni upravitelj, opstruiraju pripremu proizvodnje, iako su uloženi milijunski iznosi na način da za dva mjeseca ne učine skoro ništa kako bi se pokrenula proizvodnja i da na ročištu za utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka koje je održano 23. travnja 2004. Godine dostave dopis kako sve treba u remont, a nakon otvaranja stečaja ti isti radnici od suda traže da se nastavi proizvodnja jer je nju moguće, prema njihovom sada novom mišljenju, pokrenuti u roku od 72 sata.

Mediji

Pojedini mediji (Makarska Kronika) pišu o načinu privatizacije i optužuju mene i kolegu iz sadašnje uprave društva za potkradanje državnog proračuna, s čim apsolutno nemamo veze budući da se eventualne nezakonitosti odnose na rad bivše uprave (naknadno je Makarska Kronika objavila demanti svojih navoda), jer, kao što sam već rekao, sadašnji vlasnici su kupili vlasnički udio u društvu od bivših vlasnika bez ikakvih veza s privatizacijom i, što je posebno zanimljivo, u oba slučaja se radi o stranim investitorima, odnosno o stranom kapitalu u iznosu od 15.000.000,00 EUR koji je uložen u R Hrvatsku.

Sud

Kad sam rekao sud, mislio sam na nove akcije koje je poduzela gđa Bašić stečajna upraviteljica AMFORE d.d. u stečaju, jer ista želi da se slučaj AMFORA d.d. u stečaju završi što prije iz njoj znanih razloga, čak ne želeći prihvatiti ni nove informacije koje su im date. Naime, naknadno je isključivim angažmanom AMFORE d.o.o. utvrđeno da je AMFORA d.d. u stečaju vlasnik oko 60.000 m2  građevnog zemljišta u Makarskoj, čija se vrijednost aproksimativno procjenjuje na minimalno 12.000.000,00 EUR. Sud otvora stečajni postupak nad AMFOROM d.o.o. Metković ne uvažavajući pri tome pismeno mišljenje, izneseno u nalazu vještaka i ponovno potvrđeno usmenim iskazom na sudskom ročištu održanom 23. travnja 2004. godine kako ne postoje zakonom predviđeni razlozi za otvaranje stečajnog postupka. Stečajni upravitelj odmah, po nalogu suda, uzevši u posjed pokretnine, nekretnine i novčana sredstava koja je zatekao na računima AMFORE d.o.o., poduzima određene radnje, te uručuje otkaze svim zaposlenicima koji su bili zaposleni u društvu na dan otvaranja stečajnog postupka. Otkazivanje ugovora o radu svim zatečenim zaposlenicima u koliziji je s uputama suda, unatoč tome što o istome ne postoji odluka skupštine vjerovnika da se nastavi proizvodnja. Ni na koji način ne možemo objasniti činjenicu o ulaganju značajnih sredstava u iznosu od oko 10.000.000,00 HRK u svrhu pokretanja proizvodnje uz punu suglasnost i odobrenje suda s činjenicom da se nakon navedenog uloženog iznosa otkazuju ugovori o radu svim zaposlenicima. Postavlja se pitanje koji radnici će proizvoditi, te čime je bio motiviran sud da u predstečajnom postupku uloži 10.000.000,00 HRK u pokretanje proizvodnje, a potom otkaže ugovore o radu svim zaposlenima. Glede utvrđenja vlasništva nad oko 60.000 m2  građevnog zemljišta u Makarskoj Općinski sud u Makarskoj donosi više presuda zbog izostanka ne vodeći pritom računa da je kao tuženik naznačen pravni subjekt koji nije upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu pa stoga donosi presude zbog izostanka i na taj način omogućava prijenos vlasništva oko 60.000 m2  građevnog zemljišta na nekog drugog, iako to zemljište najvjerojatnije kao pravnom slijedniku pripada i vlasništvo je Amfore d.d. u stečaju. Nakon što smo na to upozorili Trgovački sud u Splitu koji provodi stečajni postupak nad AMFORA d.d. u stečaju, odgovora nije bilo. O 12.000.000,00 EUR ne raspravlja se: Zaboravljeno i metnuto pod tepih radi čijih interesa?

Grad Makarska

Gradski čelnici Makarske, točnije dogradonačelnik gosp. Siniša Srzić putem HTV-a (Meridijana 16) eksplicite izjavljuje kako je na sadašnjoj lokaciji društva AMFORA d.o.o. predviđena gradnja sportsko-rekreacijskog centra, ili su naknadno nešto promijenili jer sindikalni povjerenik Ivo Talijančić za NOVU TV kaže da oni (gradski čelnici???) misle tu graditi stambene objekte. Telefonskim putem gradonačelnik gosp. Novak od uprave AMFORA d.o.o. još u vrijeme prethodnog stečajnog postupka traži da se proda gradu Makarska dio zemljišta kako bi počeli s izgradnjom, navodno, sportske dvorane, a u isto vrijeme, što se pouzdano zna, vrše pritisak na Trgovački sud u Dubrovniku kako bi se otvorio stečajni postupak. Iako je odlukom Visokog trgovačkog suda RH ukinuto rješenje o otvaranju stečajnog postupka, te kojom je naloženo Trgovačkom sudu u Dubrovniku da nakon ponovno provedenog postupka donese zakonitu odluku, na žalost, tek smo 11. lipnja 2004. godine, 17 dana od dostavljanja drugostupanjske odluke Trgovačkom sudu u Dubrovniku, ušli u ponovni posjed društva AMFORA d.o.o. Tek sada, nakon ukidanja odluka o otkazu ugovora o radu, a koje su donesene zbog otvaranja stečajnog postupka (odnose se na sve radnike) ponovno možemo pokrenuti kotač unatrag i aktualizirati odluke o raskidu ugovora  o radu s određenim djelatnicima kojima je ugovor otkazan ili zbog skrivljenog ponašanja ili zbog poslovno-tehničkih razloga, a zadržati one radnike koji su prijeko potrebni za čim žurnije pokretanje proizvodnje i izvršenje svih planiranih aktivnosti. Vjerujem da rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad našim društvom, a koje je ukinuto, neće utjecati na sve do sada spomenute ugovore koji jedino jamče opstanak društva i zapošljavanje određenog broja radnika. Još uvijek ne znamo što se sve dogodilo posljednjih 45 dana, radnicima su podijeljeni otkazi, između ostalih i meni je zaključena knjižica, a prema nekim informacijama, sve tužbe koje smo pokrenuli radi naplate naših potraživanja su povučene. Zanimljivo da sudu treba 17 dana da vrate društvo na upravljanje upravi, a da odjel za gospodarski kriminal Splitsko-dalmatinske županije već prvog dana nakon odluke o ukidanju rješenja o otvaranju stečajnog postupka ulazi u AMFORU d.o.o. tražeći već treći put putne naloge iz 2001. godine, tražeći ponovno ugovore koji su im u nekoliko navrata već dostavljeni, ispituju donacije iz 2002. godine a koje je odobrila ranija uprava, ispituju marketinške aktivnosti i njihovo plaćanje iz 2002. godine Zašto nas ne pitaju kako iz ugovora o kupoprodaji s AMFOROM d.d. u stečaju nedostaje oko 1500 m2  zemljišta koje nije u našem posjedu? Zašto nas ne pitaju kako možemo biti slijednici AMFORE d.d. Makarska ako je AMFORA d.o.o. kupila samo pokretnine i nekretnine ugovorom o kupoprodaji? Zašto Trgovački sud u Splitu i nadležne državne institucije ne ispitaju čudnim putem nestalih, a ponovno nađenih 60.000m2 državnog građevnog zemljišta u Gradu Makarska i kome je to zemljište, ponovno ponavljamo – vrijednosti oko 12.000.000,00 EUR, sada pripalo? Za ovo zemljište izjava nadležnih državnih institucija je ”Budući da zadatak Državnog odvjetništva „nije komentiranje pravomoćnih sudskih rješenja i upravnih odluka čija je kontrola osigurana u postupku po odlučivanju po pravnim lijekovima, a svako drugo uplitanje u rad suda ili drugih tijela je nedopustiv utjecaj pri odlučivanju u konkretnom predmetu” (iz Rješenja o odbačaju USKOKA K-US- 81/12. Predmet –Glavica i dr.).” Postavlja se puno pitanja, ali postoji i odgovor – bitno je da se u Makarskoj i Dalmaciji kaže kako u AMFORI d.o.o. vlada kriminal kako je kod njih policija ili USKOK, a pitanja su za njih problemi koje treba staviti pod tepih. (Za prepoznati je totalitaristički način vladanja u Makarskoj u kojem država i gradski čelnici uzimaju pod svoju kontrolu pojave javnoga i kulturnog života i strogim mjerama sprječava svaku privatnu inicijativu.) Ili se, možda, čak i nešto mijenja jer makarski gradski čelnici, prema navodima bivših radnika AMFORE d.o.o., tijekom posljednjih prosvjeda na rivi i ispred općine iste nisu primili izjavom kako je riječ o privatnom društvu i kako oni (gradski čelnici) imaju mnogo većih problema koje trebaju rješavati.

Procesuiranje investitora

Dok je političke moćnike štitio sustav, one koji su pokušali poremetiti harmoniju kriminala, taj isti sustav elegantno je ispratio. Kako investitorima uzeti financijska sredstva, a ispratiti ih s pokojom kaznenom prijavom, najbolje će se iščitati iz odgovora na optužnicu investitora, kupaca Amfore, gdje je svaki komentar suvišan. Okrivljeni: Vladimir Fruni, Kurska 3, Košice, Odgovor na optužnicu: Predlažem optužnicu odbaciti budući da je podnesena 31. siječnja 2013. zbog kaznenih djela koja Kaznenim zakonom, koji se primjenjuje od 1. siječnja 2013. godine, nisu određena kao kaznena djela te je ostvarena zakonska pretpostavka sukladna čl. 355. st. 1., odnosno, vijeće će odbaciti optužnicu ako djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo, te sukladno čl. 4. nema dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe. Nadalje, člankom 342. st. 1. točkama 2., 3. i 4. ZKP-a određeno je koje podatke treba sadržavati optužnica. U optužnici koja je podnesena 31. siječnja 2013. godine i dostavljena III. okrivljeniku ti podatci nisu navedeni. Naime, čl. 342. st 1. navedeno je da optužnica mora sadržavati:

2) opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi;

3) zakonski naziv kaznenog djela, s navođenjem odredaba Kaznenog zakona koje se na prijedlog tužitelja imaju primijeniti;

4) dokaze na kojima se temelji optužnica.

Točkom I/ optužnice II. okrivljeniku se stavlja na teret da je kao direktor i vlasnik trgovačkog društva Horizont „poduzeo niz protuzakonitih radnji kako bi izbjegli plaćanje PDV-a“ te je na takav način označen kao počinitelj kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. Koje su to konkretno protuzakonite radnje, optužnicom nije navedeno. Opisom kaznenog djela navedene su  potpuno krive činjenice, a izostavljeno je da je II. okrivljenik je bio suvlasnik trgovačkog društva Horizont koji je za poslove u Republici Hrvatskoj angažirao Odvjetnički ured Zdenka Merdžana iz Metkovića da ga zastupa kako bi uskladili svoje poslovanje s pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Nadalje, kao konzultant društva Horizont angažiran je i s njim potpisan ugovor Bob Dole, američki državljanin, s dugogodišnjim iskustvom u korporativnom pravu. Kao što je u opisu kaznenog djela navedeno, trgovačko društvo Redina, koje je sudjelovalo na javnom natječaju, zastupao je direktor Mario Galov. Dakle, jedino što je II. okrivljenik uistinu počinio jest to da je u Proračun Republike Hrvatske, sukladno uvjetima javnog natječaja, te Rješenju Trgovačkog suda u Splitu od 17. svibnja 2001. godine pod brojem XVIST-96/99, uplatio iznos od 14 000 000, 00 DEM. Dakle, II. okrivljenik nije mogao biti odgovorna osoba u smislu čl. 292. KZRH, odnosno Zakona o trgovačkim društvima. Dokaz: Izvadak iz registra Trgovačkog suda za 2001. Godinu Rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 17. svibnja 2001. godine pod brojem XVIST-96/99. Naime, kazneno djelo zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju može se počiniti samo s namjerom (dolus), a počinitelj ovog kaznenog djela može biti samo odgovorna osoba u pravnoj osobi (delictum proprium). Dakle, radi se o kaznenom djelu koje može počiniti samo osoba koja ima određeno svojstvo.  Nadalje, točka I. temelji se na uskrati sredstava koja pripadaju proračunu, odnosno izbjegavanju obveze plaćanja PDV-a. Netočno je da su uskraćena sredstva proračunu budući da je državni proračun naplatio PDV, jer je obveznik plaćanja PDV-a (čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost) poduzetnik koji isporučuje dobra, dakle Amfora d.d. u stečaju. Plaćanjem PDV-a od strane Amfore d.d. u stečaju prema Ministarstvu financija RH za kupnju konkretnih pokretnina i nekretnina prestaje osnovanost iz čl. 292. koja se okrivljenima stavlja na teret. Ovo sve stoga što je Amfora d.d. izdala račune, pa je prema tome i bila obveznik plaćanja PDV-a. Sukladno čl. 7. Zakona o PDV-u porezna obveza za Amforu d.d. u stečaju nastupila je istekom mjeseca lipnja 2001. godine, a iz priložene dokumentacije je vidljivo da je i izvršila plaćanje sukladno odluci Ministarstva financija. Posebno se naglašava da sukladno čl. 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ako se neka gospodarska  cjelina ili pogon u cijelosti prenese, tada je osnovica pojedinačna naknada za svaki preneseni predmet, s tim da zbroj svih pojedinačnih naknada čini ukupnu naknadu za tu gospodarsku cjelinu ili pogon umanjenu za vrijednost nekretnina koje se oporezuju po posebnom propisu. Preuzeti se dugovi ne odbijaju od osnovice. Ako obračunani porez na dodanu vrijednost pri stjecanju gospodarske cjeline ili pogona stjecatelj u cijelosti može odbiti kao pretporez, tada se ne plaća porez na dodanu vrijednost, a taj se prijenos smatra neoporezivim. Dakle, Redina d.o.o. osnovala je društvo kćer u Amfora d.o.o. jer nije bila registrirana za obavljanje proizvodne djelatnosti, a njena osnovna djelatnost u suprotnosti je s proizvođačkom djelatnosti. Registrirano je novo društvo na koje su prenijeta prava kupnje (stečena na javnom natječaju).  Dopuštenost prijenosa prava kupnje na društvo kćerku potvrđeno je i od stečajnog vijeća, odnosno imenovanih sudaca pravomoćnim Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 17. svibnja 2001. godine pod brojem XVIST-96/99. Dokaz: Zakon o porezu na dodanu vrijednost 2001. Rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 17. svibnja 2001. Godine pod brojem XVIST-96/99. Nadalje, sve transakcije nadzirali su Porezna uprava te Ministarstvo financija, koji nisu utvrdili da bi igdje bio oštećen proračun RH, odnosno da su sukladno rješenjima Porezne uprave bila uplaćena sredstva u Proračun RH. To je vidljivo iz iskaza Anđele Đuvić (Porezna uprava Split), Josipa Soldića (Porezna uprava Split), Marijane Sunara Bubić (Porezna uprava Split) koji svi istovjetno iskazuju da Proračun RH nije oštećen. Tome svakako treba pridodati i Ugovor o cesiji s Ministarstvom financija od 31. srpnja 2011. godine prilikom sklapanja kojeg je Ministarstvo financija utvrdilo prava i obveze po navedenom Ugovoru. Dokaz: Nalaz o izvršenim poreznim nadzorima, iskazi djelatnika Porezne uprave Anđele Đuvić, Josipa Soldića, Marijane Sunare Bubić, Ugovor o cesiji od 31. srpnja 2001. godine između Amfore d.o.o. Metković, Amfore d.d. u stečaju te Ministarstva financija. Budući da zadatak Državnog odvjetništva „nije komentiranje pravomoćnih sudskih rješenja i upravnih odluka čija je kontrola osigurana u postupku po odlučivanju po pravnim lijekovima, a svako drugo uplitanje u rad suda ili drugih tijela je nedopustiv utjecaj pri odlučivanju u konkretnom predmetu“, smatramo da su ovom optužnicom prekoračene ovlasti koje Općinsko državno odvjetništvo u Makarskoj ima. (iz Rješenja o odbačaju USKOKA K-US-81/12) Dokaz: Rješenje o odbačaju K-US-81/12 od 3. travnja 2012. Godine. Bitno je naglasiti ove činjenice:

– Društvo Horizont uplatilo je u Proračun Republike Hrvatske 14 000 000,00 DEM (u vremenu kada su se poduzeća preuzimala za 1 kunu), a sve sukladno pozitivnim propisima i odlukama mjerodavnih tijela;

– Društvo Horizont u tom je trenutku posjedovalo imovinu od 60 milijardi dolara i vrlo je nelogično da bi nakon što je platilo 14 000 000,00 DEM za tvornicu Amfora pokušalo izbjeći plaćanje PDV-a od 5 785 310, 22 HRK, kako se optužnim aktom stavlja na teret;

– Nadalje, jedinu protuzakonito djelo prijevare počinila je upravo Republika Hrvatska jer je na javnom natječaju zatajila prave podatke o tvornici Amfora, odnosno tvornica Amfora nije imala riješeno zemljišnoknjižno stanje (čiste vlasničke listove), izgubila je franšizu pića Pepsi, a u imovini su navedene i pokretnine (hladnjaci, tende, ambalaža) u vrijednosti 2 000 000,00 DEM, koje su nosili oznaku pića Pepsi i koja su za novoga vlasnika, zbog izgubljene licence, bile potpuno neupotrebljive.

Zloporaba položaja i ovlasti na kojoj se temelji ova optužnica u bitnome se sastoji u povredama Poreznog i Stečajnog zakona, iako nadležna tijela, u vidu Porezne uprave, Ministarstva financija te Trgovačkog suda niti jednim svojim aktom nisu potvrdili navode optužbe, odnosno upravo suprotno, utvrdili su da ne postoji šteta za državni proračun te da su namireni svi vjerovnici stečajnog postupka. Dakle, konstrukcija optužnice potpuno je pravno neutemeljena, bez stvarnih materijalnih dokaza, te više klevetnički nego zakonski utremeljeni optužni akt. Vrlo je bitna i poruka koju ovakva optužnica šalje, ponajprije stranim investitorima, a ta je da poštuju zakone Republike Hrvatske, da poštuju odluke javnih – pravnih tijela, da uplate milijunske iznose u Proračun Republike Hrvatske, a to će im u konačnici biti vraćeno lažnim prikazivanjem činjenica prilikom kupnje i, što je najvažnije, možda se zbog uloženog i nikada niti kunu vraćenog kapitala, dvanaest godina nakon kritičnog događaja protiv njih podigne i optužnica. Kao buduća članica Europske Unije, Republika Hrvatska, odnosno Državno odvjetništvo, trebalo bi osigurati primjenu prava i zakona na sve građane Unije, te im pružiti zaštitu, umjesto dvanaestogodišnjeg pokušaja kriminalizacije legalnih poslovnih odluka, a sve bez osnove i dokaza, o čemu će svakako biti izviješten i Europski sud za ljudska prava. Stoga, budući da je Općinsko državno odvjetništvo u Makarskoj podiglo optužnicu dvanaest godina nakon navodnog počinjenja kaznenih djela, da pri tome optužnicu nije prilagodilo pozitivnim propisima, već je mjesec dana nakom primjene novog kaznenog zakona u optužnici zadržalo pravnu konstrukciju koju Kazneni zakon više ne poznaje to je kao i zbog ostalih nedostataka navedenih u ovom odgovoru Optužno vijeće treba odbaciti, a sve sukladno čl. 342. i 355. Zakona o kaznenom postupku. Istražni zahtjev ODO-a Makarska temelji se na niz anonimnih prijava čije su radionice a i urednici poznati, kojima je bio cilj Amforu d.o.o. Makarska gurnuti u stečaj. Županijski sud u Splitu je u posjedu anonimnih prijava. Jedna od anonimna prijava je stigla s telefaksa SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE MAKARSKA 07. 12. 2004. godine, faks broj 021 612 022.20 Kada pročitamo prijavu koja je stigla iz SDP-a Makarska dana 07. 12. 2004. godine, nastavak slijedi u listu Makarska Kronika, gdje se pojavljuje Dunja Buljan – članica Nadzornog odbora Amfore d d.o.o., Metković (koja je došla na mjesto u NO-Amfore d.o.o., Zdenka Lučića), kao kolumnistica Foruma Makarske Kronike. Dokaz – Forum Makarske Kronike od 14. prosinca 2004. godine. Postavlja se pitanje kako to da je ODO Makarska nigdje ne spominje kolumnisticu Dunju Buljan koja je bila šefica financija Amfore d.d. i Amfore d.o.o. Metković i član Nadzornog odbora. Dunja Buljan je jedna od odgovornijih osoba za stečaj Amfora (tri stečaja – tri propadanja Amfore), kao istaknuta članica SDP-a po stranačkom nalogu organizirala je pisanje raznih novinskih članaka, a na kraju je tužila Amforu d.o.o. i naplatila odštetu (po istoj osnovi drugi put, jednom od Gucića drugi put od Slovaka plus poslovni prostor na Rivi) – ovrhom dana 25. veljače 2004. godine u visini od 122.875,26. HRK. Danas radi u Gradu Makarskoj kao pročelnica za financije (HDZ-a i SDP-a). Dokaz – Izvod financijske kartice Dunje Buljan.

S obzirom da nije ništa slučajno, treba navesti da je Amfora d.o.o. Makarska podnijela više kaznenih prijava protiv osoba koje su otuđivale imovinu, jedna od njih je i Lovre Rafaneli iz Makarske kojega je u krađi u prostorijama Amfore d.o.o. uhvatio na djelu (krađa dokumentacije) Zdenko Lučić i predao policiji. Protiv Rafanelija Amfora d.o.o. je podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela pokušaja krađe. ODO Makarska je 23. prosinca 2002. godine odbacilo kaznenu prijavu. Dokaz K-DO 351-02.22 Nakon izvjesnog vremena Zdenko Lučić kao odgovorna osoba u Amfori d.o.o. je pravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu zatvora zato što je uhvatio lopova u krađi i tom prilikom mu nanio lakšu tjelesnu ozljedu, zadržavanjem do dolaska policije (podljev iznad desne nadlaktice – držanje za ruku). Stranačkim previranjima u Makarskoj dogodilo se to da je jedna od perspektivnijih punionica sokova u Hrvatskoj otišla u stečaj, a 150 radnika bez posla, zahvaljujući prvenstveno lokalnoj politici i predstavnicima pravosuđa.“.