Homersko je pitanje tipičan proizvod mentaliteta i kritičkog duha novostoljetnog čovjeka. Ali kao što taj mentalitet i kritičnost imaju svoj duboki korjen u grčkoj i rimskoj antici, tako ondje možemo naći i prve zametke i neke elemente onog što će u moderno doba biti obuhvaćeno kompleksnim nazivom homerskog pitanja
Popularnost i poštovanje što ih je Homer uživao u antici opće su poznati. Sav duhovni život Grčke bio je natopljen njegovom poezijom pa nije neumjesna usporedba s Biblijom, jer ako Ilijada i Odiseja nikada nisu imale teološki autoritet Biblije, one su u Staroj grčkoj bile čitane mnogo više nego što je to bila Biblija u nekim razdobljima kršćanske civilizacije. Povijesna rasprava se vodila o tome je li Homer autor Ilijade i Odiseje? Radilo se o sedmom stoljeću prije Krista.
Povijesne okolnosti nalažu nam danas pitanje: je li ćiriličar i Jugoslaven od Hrvata prezimena Čović, a imena Dragan hrvatskome narodu u Bosni i Hercegovini, kroz jugoslavensku poeziju osmislio kraj, filmskim rječnikom “THE END”, ili danas sve populranijim gejmerskim rječnikom “GAME OVER”? Pitamo se tko je danas autoritet ćiriličaru Draganu, a tko je stvarni autor njegove poezije “Iznad crte I”, a tko “Iznad crte II”? Kompleksno pitanje bilo bi i tko je uopće Dragan Čović? Kako i koliko su duboki njegovi korjeni koji ga vežu s Beogradom? Je li mentalitet Hercegovaca i Bosanaca kritičnog duha?
Popularnost ćiriličara Dragana zabrinjava u usporedbi vjere Hrvata, Biblijskom nauku. Popularnost koju je Čović kao ćiriličar, Jugoslaven dijelom uživao kod Hrvata Hercegovine i djelom Bosne opće su poznati. Sav je duhovni život bosanskohercegovačkih Hrvata natopljen njegovom jugoslavenskom mišlju, koju promovira kao akademik, doktor, predsjednik svih Hrvata, kako ga znaju nazivati maloumni sveučilišni profesori, koji se znaju i uslikati s pamfletom “Moj predsjednik”.
Čovićeva Ilijada dijeli se na više knjiga, vrijeme će pokazati postoji li mogućnost da Čovićevi filozofi podijele Nad crtom I i II na 24 knjige? Pustolovine hercegovačkog ćiriličara Dragana svakako će opisati hrvatski narod. Povijesne okolnosti su takve gdje portal www.mega-media.hr objavljuje sabrana djela Jugoslovena Čovića i njegovih filozofa. Jednoga dana očekujemo kako će i ta djela biti sabrana u 24 knjige. Žena Helena, kao bivša spartanska kraljica, Menelajeva supruga, opisana je kao što će jednog dana biti opisana Bernardica Čović. Deset godina Trojanskoga rata upamćeno je jer je sin Trojanskog kralja Prijama, oteo Helenu, ženu kralja Menelaja. Ep Dragana Čovića u Sokolu, možemo nazvati Jugoslavenski, a ep Dragana Čovića u Aluminiju možemo nazvati Ruskim. Sama radnja drugoga epa, započinje gašenjem Aluminija. Razvoj radnje stručnjaci nazivaju povijesnom pljačkom retardiranih HDZ-ovaca, čitaj bivših komunista. Bogovi Hercegovine na strani su Draganovih Trojanaca (Dodiga, Vučića i Kitarovićke). Dvadeset godina epidemije ćiriličara opjevano je kroz više pjevanja.
U I. pjevanju radnja započinje zaštitom nacionalnih interesa na Pelješkom mostu. U Draganov tabor – usred pljačke Aluminija stiže Dodig, a Kitarevićka ističe kako podržava uvijek one koji grade, a ne one koji ruše mostove.
U II. pjevanju u Grčkoj je Odisej poticao Grke na borbu. Homer je iznosio opise brodova trojanskih saveznika. U Mostaru u drugom pjevanju u Aluminij ulijeću istražitelji koje šalje Predsjednik VSTV BiH Milan Tegetlija, da mu pokušaju naći zakopanu diplomu.
Dogovor UJDIJ-evaca, Čovića i Dodiga je da propjevaju u III. pjevanju, ito svi stari članovi uprave Aluminija. Sindikati Aluminija potiču radnike na borbu, a nadzorni odbor Aluminij d.d. Mostar s bugojanskim milicajcem iznosi opise brodova koji ne bi trebali potonuti. Povijesni prikaz je tvornica Amfora u Makarskoj koju je potopio bugojanski milicajac 2002. godine i time zaradio kaznenu prijavu, koja do danas nije okončana. Tegeltija se brani kako je diploma ratna, kako nije bježao od ustaša, već je uporno kontinirano učio, od velikosrpske agresije 1990. godine, do Oluje 1995. godine. Ćiriličar Dragan izabrane tužitelje skupa s Dodigom i Tegeltijom potiče na istragu samo odabranih članova Nadzornog odbora i uprave Aluminija.
IV. pjevanje jugoslavenskoga epa Draganu, trebalo bi biti prepisano Hrvatskome narodu, uz stihove Ivana Zajca:
“U boj, u boj, mač iz toka braćo, nek dušman zna kako mremo mi! Grad naš već gori, stiže do nas već žar, rik njihov ori, bjesan je njihov jar! Ko požar taj grudi naše plamte, utiša rik mača naših zvek! Ko bratac brata. Zrinskog poljubite svi. Za njim na vrata, vjerni junaci vi! Sad braćo!”(NASTAVLJA SE…)