Da običnim građanima koji nemaju nikakve veze s porezima i ekonomijom postavite pitanje je li moguće u Hrvatskoj danas ostvarivati prihod od četiri milijuna kuna godišnje, a da na to ne platite ni kune PDV-a, vjerujemo da bi svi odreda odgovorili: “Ne, to nije moguće, pa porez se mora platiti!”.
E, pa varate se, ne mora. Po službenim informacijama, Grad Makarska od naplate parkinga prošle je godine utržio 4.233.758 kuna, u siječnju ove godine parkinzi su gradskoj vlasti donijeli 176. 503 kune, a u veljači 182.494 kune. No, Grad nije dužan plaćati PDV, stoji u odgovoru koji smo dobili od Ivane Pleić, više stručne suradnice za Odnose s javnošću i protokol u gradskoj upravi. Kako to, pitate se? Pa ne zbog zakona, nego zbog mišljenja Ministarstva financija koje je objavljeno 31. siječnja 2014. godine, a u kojem se napominje da “se za potrebe Zakona (o PDV-u – op.a.) vlastitim pogonom smatra komunalno društvo ili druga pravna osoba koju je za obavljanje navedene djelatnosti osnovala jedinica lokalne samouprave. Budući da uslugu naplate parkiranja obavlja jedinstveni upravni odjel koji je dio jedinice lokalne samouprave, a ne posebno komunalno društvo, na uslugu naplate parkiranja, ako je u djelokrugu rada tijela, ne obračunava se PDV, neovisno o tome je li jedinica lokalne samouprave upisana u registar obveznika PDV-a ili nije”. A kako je došlo do toga da “kopamo” po parkingu? Jedan Makaranin poslao nam je račun za parking Živkin Dvor, a koji je izdan 19. ožujka. Za niti pola sata korištenja parkinga platio je osam kuna, no od toga niti jedna lipa ne otpada na PDV, jer na dnu računa stoji: “Poduzetnik nije u sustavu PDV-a prema članku 90. Zakona o PDV-u; PDV nije obračunat.” Za razliku od mišljenja Ministarstva financija, u članku Zakona o PDV-u na koji se pozivaju u izdanom računu jasno i glasno stoji da se “malim poreznim obveznikom smatra pravna osoba sa sjedištem…., čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 230 tisuća kuna”. Nadalje, u stavku 2. stoji da je “porezni obveznik iz čl. 1 ovog Zakona oslobođen plaćanja PDV-a na isporuka dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak poreza”. Budući da je ubrani prihod makarskih parkinga prošle godine za 18 puta veći od maksimalne svote od 230 tisuća kuna, jasno je da Grad ne spada u tu kategoriju. A ako ne spada, zbog čega to onda stoji na računu koji se izdaje strankama? U cijeloj priči dodatnu dimenziju daje i činjenica da su lokalni mediji u srpnju 2013. objavili vijest da će od početka 2014. sve jedinice lokalne samouprave postati obveznice plaćanja PDV-a za gospodarske djelatnosti od kojih ubiru godišnje prihode veće od 230.000 kuna. Pročelnica gradskog Odjela za financije i proračun grada Makarske Dunja Buljan tada je kazala da je do prolongiranja roka došlo nakon primjedbi i pritisaka iz Udruge gradova. Zakon o PDV-u je na snazi od 1. srpnja, no Udruga gradova dala je primjedbu da se primjena odgodi do sljedeće godine jer će to uvelike utjecati na prihode lokalnih proračuna koji su davno usvojeni. Zato bi bio veliki problem da smo prisiljeni ući u registar sredinom godine. Ta primjedba je očigledno uvažena jer smo prije nekoliko dana dobili obavijest da se primjena obustavlja do 1. siječnja 2014. godine – rekla je Buljan sredinom 2013., pojašnjavajući da će glavni prihodi na koje će Grad morati plaćati PDV biti najam od poslovnih prostora, gradske tržnice, parkinga i tuševa na gradskoj plaži. Neslužbeno smo saznali da neki drugi gradovi, poput Trogira i Omiša koji također imaju vlastiti Pogon na naplatu parkinga plaćaju PDV. Kako sad to? Zbog čega je Makarska izuzetak? Nismo to uspjeli doznati jer Porezna uprava je zanijemila! No, zato smo malo dublje “prokopali” po računu koji nam je poslao naš čitatelj i naišli smo na još neke nelogičnosti. Pa se tako u zaglavlju računa, ispod naziva i adrese Pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti Makarske nalazi i broj OIB-a. Logično bi bilo da taj OIB pripada pravnoj osobi koja obavlja tu djelatnost, zar ne? No, kad smo preko web-stranica Porezne uprave provjerili broj OIB-a, ispalo je da to nije broj nikakve pravne osobe, već OIB Tea V., vlasnika splitske tvrtke za proizvodnju računala i periferne opreme. Kad smo ga nazvali i pitali ga zašto je njegov OIB na računu Grada Makarske, nemalo se iznenadio. – Sad ste me šokirali, nije to naš OIB, ne bi smio biti, jeste li sigurni? – u dahu nam je izgovorio. – Radili smo mi za Grad Makarsku, odnosno za parking smo uvodili softvere i moguće je da je taj OIB ostao nakon isprobavanja sustava, ali bi se to trebalo promijeniti, OIB se može isprogramirati. No, kad mi spominjete ime parkinga, sjećam se da smo za taj parking sustav uvodili davno, jako davno, možda i prije desetak godina. Ovo me je sad totalno začudilo, moram vam priznati – kazao nam je Teo V. iz Splita. Pitanje je sad jesu li u Gradu Makarskoj slučajno ili namjerno “zaboravili” promijeniti OIB koji se nalazi na svim računima za parking koje izdaju i kako to da se nisu sjetili to napraviti čak desetak godina? Odgovor na to pitanje možda bi trebale dati neke druge službe. (Slobodna Dalmacija)
