Opomena uporištu! Ulaz s juga iz pravca Bune, u grad Mostar na putu M17, danas se prepoznaje po maloj kapelici, koja stoji uz Stojčića kuće! Zna li itko komu je to važno? Sagrađena kao podsjetnik, na tragično gubljenje mladih života-bojovnika, jer veliki dio njihovih domova, tla, gospodarskih objekata, nije ušao u raspored osnovnih hrvatskih gradskih sastavnica, kakav je imao prije rata! Jesu li obmanuti? Da li su bili naivni? Ja ću odgovoriti…Dašta su!
Nije li to posljednja postaja, zadnje uporište Hrvatskog identiteta, kulturne, vjerske, zavičajne, bojne, tradicije. Nameću se pitanja: HVO-zapovjedni lanac, zajedništvo, jedinstvo, poginuli, ratni vojni i civilni ranjeni-invalidi, raseljeni, povratnici. Što je ostalo od mostarskih Hrvata-velike kulturne i urbane zajednice? Da ne bude po onoj Krležinoj: „najviše ih visi po banderama“! Kako dalje? Što je cilj ZNA SE politike? Što je hrvatski nacionalni interes? Imamo li, i, tko su hrvatske oči za budućnost?
Petak, 23.06.2023godine, okupila se mala grupa Hrvata, koji glasno razmišljaju. Paliti će se Ivandanski krijes, kako bi se bar na trenutak osvjetlala, padajuća-sve tamnija sjena na značaj hrvatske kulturne-urbane-vjerske zajednice u Mostaru. Što predstavlja takav jedan prizor: Naime, Jadranko Lovrić-njemu bliski ljudi-pojedinci koji su uzeli učešće oko organizacije paljenja Ivandanskog krijesa, većini Hrvata-koji stoluju na pola stolnog grada, nije niti svjesna, kako je okupljanje na tom malom djeliću tla, puno važnije od svih onih sjedeljki u središnjici! I, sad zamislite tog jada od stolnog Mostara grada, da je jedna mala zajednica Hrvata, i te kako svjesna, i, da mora brinuti što svi oni-Ostali-razmišljajući da krenu u dva pravca: jedni u crnim limuzinama put Šehera, dok drugi pune autobuse i „vigec dojčland“! Da li je ikome, u ovome zluvremenu stalo do ičega, kao što je ovoj maloj zajednici Hrvata i katolika, do djelića njihova obranjenog tla!!!
O značaju kapelice: Izgradili su je kao podsjetnik-simbol na njihovu katoličku vjeru, da bude izravno povezana s njihovim ponašanjem i postupcima na tom malom, no, za njih posvećenom i važnom tlu-prostoru! Osobito je značajno, kako se da zamijetiti tijekom tog okupljanja-druženja, da ta kapelica nije samo religijski objekt, nego opredjeljuje tu malu zajednicu mostarskih Hrvata, i, njihove identitete, stavove, vrijednosti! Nisu to prethodno usuglašeni stavovi ZNA SE politike, koje sadrži politički sustav, ili, ne daj ti Bože, da su dovedeni u vezu s njima…
Ivandanski krijes, okupljanje te male zajednice Hrvata Mostara i njihovih gostiju, otkriva jedan sasvim novi koncept identiteta u sadržaju, u osjećaju pripadnosti zajednici, i, u njegovu izražavanju! Iskreno, jedini razlog zbog kojeg sam zaslužio poziv, jeste to što sam mali Hrvat!
