MOSTAR – Zapovjedniku i pripadnicima postrojbi „Obrana grada“ !
Gradu, svim građanima, da ne zaborave, opomena koju želim prenijeti objavljivanjem kako je došlo i tko je sve uzeo učešće u organiziranju postrojbi za Obrane grada od: JNA, rezervista, četnika, aktivista SDS-a.
Piše: Darko Dodig
Nekako mi je za početak palo na pamet da iskažem poimenice poštovanje zapovjednicima obrane grada. Pa ću s kraja: gen. Zlatan Mijo Jelić 93/94, Jasmin Jaganjac 92/93, Petar Zelenika(za provjeru-18 dana ko biva, bio nekakav zapovjednik), Željko Barbarić 91/92 kao organizator i prvi zapovjednik postrojbe „Odbrane grada“, iz koje-su svi kasnije bili pripadnici HVO-a, te Željko Džidić kao zapovjednik Vojne policije. Lider, Petar, Bariša…stožernik do stožernika postrojeni, po mom skromnom mišljenju najveći broj okupljenih na rondovu uopće nije bio u HVO-u. Kako Pušić i ne zna tko je sve branio Mostar tako su poziv dobili samo oni koji uopće nisu bili u HVO
A sada vratimo se na 1.10.1991. godine. Dozvolite, samo na jednom primjeru, a bilo ih je takvih svakodnevno, kod ljudi koji su se u to vrijeme usudili usprotiviti JNA, izdvojiti ću Željku Barbarića.
Nikakve dvojbe nije bilo, niti sumnje u njegovo domoljublje, organizacijske sposobnosti i Željinu želju da pomogne svojim sugrađanima u organiziranju i obrani od: Niških specijalaca, rezervista, vojnika JNA, koji su od tog datuma danonoćno terorizirali grad i stanovnike Mostara.
Postoji urbana legenda, o prvom pokušaju političkog atentata na Željke Barbarića: Vraćao se kući, na Tepi već je duboka noć… U međuvremenu ulice oko njegove kuće su opustjele… Parkirao se u dvorištu, nervozno je zapalio cigaru (Obožavao je pri najvećoj brzini u vožnji paliti cigaru, a to nije uspijevalo ni legendarnom Laudi). Uvlačeći dim za dimom Želji su navirale misli… S kim, gdje , kada, kome, i kad pružiti povjerljive informacije oko organiziranja otpora i obrane grada… Zatvarajući vrata od Renault kupea, na trenutak je zastao… Tad pucanj… Pa drugi…Brzo je sve prošlo…Provjeravajući da nije pogođen…Samo nekoliko sekundi kasnije. Ustvrdio je kako jasno vidi i čuje i kako nema rana po tijelu. Lagano se podigao… Sam na ulici… S tim mislima je uletio kroz kapiju u svoju kuću… Obitelji je dao objašnjenje. Prvi metak sam preživio!
A Vi/mi…Što radimo? Lako zaboravljamo upravo ono što nam je jako važno. Stoga Vas molim, da se ponovo okupite, iskažete povjerenje jednih spram drugih, da se prepoznate, da ne dozvolite da Vas prebrišu… Samoprozvani otporaši, uzgred budi rečeno, tad kad ste Vi držali straže ispred svojih domova… Oni su još služili yugoslavenskim službama!
Naime, dakako da je Želja imao veliki broj ljudi koji su se na njegov poziv uključili u organiziranje postrojbe za Obranu grada. Ti ljudi su tada ostavili svoje poslove, odrekli se svojih zarada, ostavili svoje obitelji u neizvjesnosti. Odazvani su dolazili iz redova radništva, mlade gradske inteligencije, poduzetnika. Oni sami i njihove ugledne obitelji bili su čvrsto povezani sa svojim narodima, hrvatskim i bošnjačkim i s nacionalnim interesima istih. Poznato nam je da je veliki broj Srba stao uz JNA… Ali i Hrvata, koji bi sad da se uguraju na te otporaške spiskove.
Naravno, jer su ih ti isti, ponamještali i na spiskove postrojbi HVO-a! Privrženost ideji organiziranja obrane grada osjećala se kod jednog broja građana, koji su održavali komunikacijske krakove veza s odabranim i vojno djelatnim pojedincima, čija je zadaća bila da povežu te male bojno sposobne grupe iz raznih dijelova grada, s posebnim razlogom… Kad bi te mladiće, vidjeli građani u svojim zajednicama, osjećali su se puno sigurnije! Znali su kako su ti prvoratnici spremni da ih zaštite i kako su s ponosom na svojoj odjeći ili uniformi nosili oznaku Obrane grada! Isto tako nisu prezali od četnika, ni od belih orlova ni od niških specijalaca, odlučni da daju svoje živote za: slobodu, dom, obitelj, za političko samoodređenje naroda kome pripadaju! Provjera odanosti toj ideji nastupila je odmah…
A sad bi ih: Lugonja-Peter-Ile prekrižili. Pitam ja Vas i voskovođe – za čiji račun?
Dozvolite prvoratnici. Prvih dana… Sjećam se-16 godišnjeg Roberta koji je sa Željom proveo 3 dana i 3 noći na izviđanju… dakako ne na Gorancima i Bogodolu. Skupa s ostalim pripadnicima postrojbe za obranu grada, pripremao se za velike dane u kojima će doći do punog izražaja odanost ideji slobode, nacionalne i političke jednakopravnosti i demokracije. U tim trenucima iskušenja pripadnici postrojbi Obrane grada bili su spremni srčani borci, nadahnuti iskrenim težnjama da preobraze društvo. Sve što su tada građani vidjeli u, od mene pozvanim-prvoratnicima u Želji, u pripadnicima jedinice Grad, može se sa sigurnošću vidjeti i danas, kod tih istih ljudi!
Tih dana u gradu se dogodilo raslojavanje među građanima. Zapovjedniče Barbariću vi ste najpozvaniji da ponovo otvorite svoje srce i sve prvoratnike pozovete na domoljublje da se postroje, kako se ne bi dozvolilo nasilno prekrajanje i uvođenje nepoznatih u plemenitu kategoriju-Organizatora Obrane Grada! Obavezuje Vas veliki broj čestitih ljudi koji su tada jasno izrazili svoj domoljubni stav i spremnost da kao vojno aktivni borci sa dosta samoodricanja izvršavaju ono što se moralo odraditi u pojedinim fazama borbi u obrani grada. Stali su uz Vas, bili su spremni dati svoje živote u tim najtežim trenucima, kad je njihovim obiteljima, domovima, zajednici objavljen rat.
Okupi ih Želja, prebrojte se-Vi koji ste prvi ustali, ponovo se organizirajte, nemojte dozvoliti da Vaši suborci iz prvih dana otpora, da ti ljudi ostanu bez svojih zasluga (stečenih prava) samo zato što se su se vojskovođe drznule, da na Vaša i njihova mjesta, upišu imena onih nezasluženih. Onih, koje nekakvih pobegulja, profitera… Likova nepostojećih ratnih biografija, pogazitelja domoljublja, prekrajača ratnih biografija i povijesti, nositelja svih negativnosti u našem demokratski mladom društvu. Dakako i gradu Mostaru!
Svaka organizacija, u našem slučaju organizatori postrojbe za Obranu grada, zatim, određen broj pojedinca, da ih ne nabrajam, zna se koji su to, u svojim kvartovima-mahalama samoincjativno su organizirali svoje najbliže, zatim susjede u koje su imali povjerenje i koji su iskazali želju da uzmu učešće u tim prvim obrambenim aktivnostima, na žalost u početku su to bile male grupe ljudi, koji su imali posebne zadatke! Danas kad netko, potpuno nekvalificiran, uzima pravo pravljenja spiskova-tko je sve uzeo učešće u organiziranju i pružanju otpora, svi, gore navedeni imenom-prvoratnici i javno pozvani, jako su zainteresirani za provođenje postupka stavljanja na listu, kao što su bili odlučni u sprovođenju ratnih akcija i ciljeva! Tako je bilo u ratu, a Boga mi i sad u miru.
Povodom navale na spiskove Organizatora Obrane Grada
Ako smo nešto propustili !!! Ne dozvolite… Dodajte… Javite se…