JAVNO DOBRO Ustavnost kandidatura predsjednika na parlamentarnim izborima

Predsjednik RH, Franjo Tuđman je na Parlamentarnim izborima 1997. bio nositelj svih HDZ-ovih lista. Nakon što ih je odveo do trona nastavio je biti predsjednik u tekućem mandatu, a nakon toga i u sljedećem ponovo kao predsjednik. Onda je umro, a HDZ izgubio parlamentarne izbore 2000.

Mislim kako više ništa ne treba dodati o Ustavnosti odluke da predsjednik Milanović učestvuje na Parlamentarnim izborima 2024. kao nezavisni kandidat na SDP-ovoj listi i donese im prednost. Niti se HDZ smije na ovaj manevar žaliti.

Možemo razgovarati koliko kandidatura predsjednika na Parlamentarnim izborima pomaže zatiranju demokracije de facto, no o samoj ustavnosti mislim kako ne treba trošiti riječi.

Rezime:

Nakon što je Plenković sustavno kršio Ustav zadnjih godina, nakon što je satrao svaku neovisnu instituciju u RH, nakon što se Ustavni sud na sve to proglasio nenadležnim, Milanovićeva kandidatura barem nije neustavna. Milanović se dokazao kao bolji sljedbenik Tuđmanove misli i djela, ali i kao bolji poznavatelj povijesti od Plenkovića. Šeparovićev istup i najava kontrole ustavnosti Milanovićeve kandidature tek je još jedan dokaz kako lik nikad nije smio postati ustavni sudac, a kamoli predsjedni suda, posebno nakon što se desetak puta izuzeo od odlučivanja o očigledno neustavnim procesima i odlukama izvršne vlasti ili Sabora.

Mogu samo poželjeti da se nakon izbora novih ustavnih sudaca izabere drugačiji predsjednik Ustavnog suda, netko tko osjeća duh Ustava, netko tko se neće izuzimati od svih poslova koje mu je Zakon o Ustavnom sudu propisao, za razliku od Šeparovića kojem je to pravilo. Za razliku od Šeparovića kojem nadležnost i smisao Ustavnog suda određuje Plenković i HDZ.

Jednako tako bi svim građanima trebalo odavno biti jasno da je poimanje demokracije i osobni osjećaj prema važnosti očuvanja smisla zamišljenog ustavnog poretka danas čelnih ljudi u Hrvatskoj, predsjednika i premijera na niskim razinama, ne od jučer, već dugi niz godina.

Milanovićeva kandidatura stoga je iznenađenje, šok za svih, posebno za HDZ i Plenkovića, no suštinski ništa ne mijenja osjećaj potpune devastacije demokracije ni na novim izborima, ni nakon njih.

Hrvati ponovo imaju likove kakve vole, ”velike vođe” koje uporno zazivaju, a ovi ih krotke prevode žedne preko vode. Nakon čega se opet mogu žaliti na nedostatak demokracije i doslovce otići i preko mora i preko granice.

Vladimira Mascarell

JAVNO DOBRO