Tkzv. ”stabilni sustav” s duopolom vodi Hrvatsku u dikatuturu! Takozvane velike stranke su proizvele taj velik broj stranaka negativnom selekcijom i totalitarističkim (statutom) ustrojem stranaka, piše u priopćenju stranke Javno Dobro koje objavljujemo u cijelosti
Dakle, tkzv. velike stranke, HDZ-SDP su stvorile ovaj broj manjih stranaka, što vukući one koji nikad ne bi bili izabrani na svojim stranačkim listama, što rascjepljenjem stranke zbog odabira vlastitih, bezidejnih, ali poslušnih članova predsjedniku stranke na listama do izbora. Drugi razlog možemo opisati i kao negativnu selekciju s kojom predsjednik stranke briše svaku konkurenciju i zdravo razmišljanje unutar stranke, pa je argumentirano ambicioznih u strankama malo jer su izbačeni. Nadalje, dugogodišnje ponavljanje negativne selekcije za važne stranačke položaje dovelo je do većine nesposobnih članova, ali zato s obrnuto proporcionalnom ambicijom. To su oni koji mijenjaju kaput u slučaju osjećaja osobne ugroze osvojenog položaja iznad realnih mogućnosti.
Izborni sustav, tj. Zakon po kojem su kandidature nezavisnim listama znatno otežane u odnosu na stranačke treći je uzrok osnivanju mnogih stranaka, a njega su takvog osmislili i izglasali upravo velike stranke kako bi izbjegli konkurenciju nezavisnih političara.
Je li zakonom forsiran dvostranački sustav stvarno dobar za demokraciju u Hrvatskoj?
Prof Čular misli da bi problem političke stabilnosti mogao biti ugrožen velikim brojem stranaka u Hrvatskoj, potom kaže kako bi trebalo otežati osnivanje novih stranaka, no ono što je tek spomenuo, a po mom mišljenju spada u osnovni problem je politički sustav bez političke odgovornosti i političari bez integriteta. Što je posljedica navedenog u gornjim pasusima.
Čular: Potom, velike stranke vuku za sobom u izbornim koalicijama cijeli niz onih sitnih, koje samostalno nikad ne bi prešle prag i imale šanse za osvajanje mandata. Osim toga, broj stranaka u jednom sazivu u pravilu se poveća, najčešće odcjepljenjem i formiranjem nove stranke.
Otežavanje osnivanja novih stranaka neće dovesti do bolje politike ”velikih” stranaka jer u malima i nije problem, već u političkom sustavu bez političke odgovornosti koji predvode stranke organizirane na totalitarističkoj osnovi i vodstvu ”velikog vođe”, sustavu u kojem je političar bez integriteta, ideja i kvaliteta jedini podoban stranačkom vodstvu.
Do promjena može doći jedino promjenom izbornog sustava uvođenjem velikog broja preferencijalnih glasova na svim izborima i izjednačavanjem mogućnosti kandidiranja nezavisnih i stranačkih lista na svim razinama izbora. Do promjena može doći jedino ako političari budu odabrani od svoje izborne baze, njoj odgovaraju, za razliku od danas kad je bitan samo odnos sa šefom stranke.
D’Hondotov metode u Zakonu o izborima odabrana je kako bi se preferirao dvostranački sustav, koji je kako vidimo, ispao loš za demokraciju. Zašto ne smanjiti minimum s 5% na 3% i odabrati neki drugi, razmjerniji model raspodjele?
Ne bi li možda bilo bolje izmjeniti težnju zakonodavca (velih stranaka) te umjesto stranačkim čelnicima ”velikih” ostaviti narodu na volju izbor svojih političara u Saboru?