Iako danas u Hrvatskoj brojčani pokazatelji govore da izlazimo iz recesije, pa čak i da smo izašli, stvarni pokazatelji na „terenu“ pokazuju nešto sasvim drugačije.
Dotakli smo dno, a ekonomski stručnjaci stiidljivo kažu da je i na dnu dobro što nas još čeka. Već sada nam je životni standard na razini Tunguzije. Nezaposlenost je velika , kupovna moć nikakva, a narod umoran od pustih obećanja u bolji život do kojeg će ih dovesti neke najnovije reforme… Mladi sve više slove kao propala generacija, a većina ih je sanjala kako će nakon školovanja negdje raditi i tako doprinositi i svojoj obitelji i društvu u cjelini. Utopija. Teška!
Posla ima samo za one koji imaju traženu stranačku iskaznicu ili dobru kumsko-rođačku vezu. Svi ostali su „nesposobni za rad“. Tako studenti krenu na školovanje s jednim ciljem da bi ih onda surova stvarnost podučila da im je diploma na zidu uglavnom zbog vlastite zadovoljštine. Visokoobrazovani koji naivno sanjaju o poslu u prenapuhanom državnom birokratskom aparatu vrlo vide svoju priliku u stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa, no i to se ispostavi na kraju kao balon od sapunice jer mjesta u državnoj službi mahom zauzimaju oni sa srednjom stručnom spremom što nije za osuditi, ali se treba zapitati čemu nagovarati mlade da studiraju. „Stručno usavršeni“ nakon mukotrpnog rada za minimalac nakon prve i jedine godine rada u državnoj službi shvate da od posla nema ništa i onda se okreću turističkoj sezoni pa su nam kuhinje, kafići, recepcije i porte krcate profesorima, magistrima pa čak i – doktorima! Zadovoljni su iako dio plaće dobivaju na crno, nerijetko nemaju naknadu za prijevoz, pravo na slobodni dan… Plaća je plaća, pa makar samo sezonska i na crno. Onaj „bijeli“ dio koji ne ide na ruke, ide na tekući račun gdje poslodavci uvjetuju sezoncima i ostalim zaposlenicima u kojoj će ga banci otvoriti. Ali gle čuda. Nema ni jedne jedine zakonske odredbe u Hrvatskoj da punoljetni građanin koji je zapsolen mora imati bilo kakav račun u banci pa tako i tekući. Svatko svoju plaću može primati legalno na ruke bez posredovanja banaka koje nikakav posao itekako dobro naplate, no to je tema za neku od sljedećih kolumni. Ozarenih lica i širom otvorenih očiju slušamo kako je u Njemačkoj, velikoj Britaniji i ostalim civiliziranim zemljama gdje su radnička prava provediva i gdje mladi imaju priliku za radi i profesionalno dokazivanje. Daleko je Hrvatska od Njemačke ili ne daj Bože Velike Britanije. Svjetlosnim godinama. Živjela Hrvatska!
