Već više od dvadeset godina Krešimir Šakić piše pjesme kao svojevrstan oblik „psihoterapije“ propisane samom sebi
Pjesme koje su nastajale kao način borbe protiv nesanice ili utočište od vanjskih pritisaka, a koje su dugo živjele samo u njegovoj glavi i odzvanjale tek njegovim dnevnim boravkom, malo-pomalo, gotovo gerilski, počele su se probijati u svemir. U početku napisane kao tekst u nekoj poruci, izrecitirane u laganom pijanstvu ili odsvirane najboljim prijateljima. Kasnije su neke završile na društvenim mrežama, snimljene kamerom mobitela, neke su zapisane u notnom obliku, a neke su otpjevali i „pravi pjevači“. Kad je proboj iz osobnog svemira jednom krenuo, postalo ga je nemoguće zaustaviti. Uostalom, čemu ga uopće zaustavljati?
Možda s malo simbolike u imenu, prva koja je „izronila“ na površinu je Potopljeni brod. U suradnji s Antonijom Davidom Perinom, mladim producentom koji je prepoznao emociju ove pjesme, a aranžirajući je i svirajući sve instrumente dao joj dašak suvremenosti, te uz malu pomoć dugogodišnjih prijatelja iz benda Lili Gee – Lidije Graovac i Miroslava Odaka koji su otpjevali prateće vokale (pri čemu je Odak i koautor teksta), pjesma je dobila formu u kojoj je spremna predstaviti se široj publici. Kvaliteti tog predstavljanja svakako su pridonijeli i suradnici koji su oblikovali njen vizualni identitet Željko Petreš (autor spota) i Marina Pešić (autorica fotografija) kao i izdavač Jadromar koji je odradio nevidljiv, ali važan tehničko-administrativni dio posla.
Glazba koju stvara Krešimir Šakić duboko je uronjena u europsku i mediteransku šansonu 20. stoljeća. Iako aranžmanski odjevene u suvremeno ruho, njegove pjesme mirišu na neka prošla vremena, u kojima još žive neki zatvoreni moteli i ulice kojima su odavno promijenjena imena. Glavni sastojak njegovih pjesama su razne ljubavi: proživljene ili odmaštane, duge ili kratke, ostvarene ili čeznute, tajne i one koje se ponosno nose poput ordena. Uz ljubav tu je i mjera osobnih sjećanja i promišljanja, a sve je začinjeno prstohvatom ironije i dugo dinstano na obilatoj količini nostalgije. Takav je i Potpoljeni brod.
Sve u svemu, savršena glazbeno-poetska kulisa za tišine kasnoljetnih mediteranskih večeri ili zanimljive razgovore u zimskim noćima, u nekoj zabačenoj kavani srednje Europe…