Kada javno poduzeće planira investiciju vrijednu desetine milijuna konvertibilnih maraka, javnost ima pravo na mnogo više od priopćenja o “strateškom razvoju”. Ima pravo na potpune informacije, transparentan postupak i uvjerenje da se javni novac troši isključivo u interesu građana
Upravo zbog toga, plan izgradnje Glavnog poštansko-logističkog centra BH Pošte u Ilijašu zaslužuje poseban fokus javnosti i ne smije proći ispod radara, kako je to „stručno“ osmislio generalni direktor BH Pošte Adis Šehić i svita okupljena oko njega.
Projekat koji otvara brojna pitanja
Naime, Šehić je više puta javno predstavio logistički centar kao ključni razvojni projekat kompanije. Studija opravdanosti je predstavljena javnosti, a investicija se opisuje kao iskorak prema modernizaciji poslovanja.
Međutim, iza svake velike investicije ostaje pitanje koje se ne može zaobići: Ko će od nje imati najveću korist?
Prema našim spoznajama, novac građana, poreznih obveznika, završit će kod privatnih vlasnika zemljišta, investitora i u kompaniji koja će sudjelovati u realizaciji projekta.
Upravo tu počinje prostor za legitimna pitanja: Da li je tržište zaista bilo otvoreno?
Svaki javni poziv mora omogućiti stvarnu konkurenciju. Ako tehnički ili prostorni uvjeti odgovaraju vrlo ograničenom broju lokacija, javnost ima pravo znati tko je definirao kriterije, na osnovu kojih analiza, koliko je lokacija razmatrano, koliko je ponuda zaprimljeno, zbog čega su druge eventualne lokacije odbačene.
Vrijednost zemljišta – ključ svih odgovora
Posljednjih godina u javnosti se pojavljuju različite informacije koje se odnose na poslovanje kompanije Standard Furniture Factory u Ilijašu, proteste radnika, prodaju imovine, kao i plan JP BH Pošta za izgradnju Glavnog logističkog centra u istoj općini, prema našim saznanjima upravo na lokalitetu – zemljištu ove kompanije.
Iako za sada ne postoji javno dostupna potvrda da su ovi događaji međusobno povezani, vremensko podudaranje, lokacija i pojedine okolnosti otvaraju pitanja koja bi mogla biti predmet istražnih radnji nadležnih institucija.
Prema javno dostupnim informacijama, nekadašnji Standard bio je dio sistema Šipad. Nakon privatizacijskih procesa značajan dio nekretnina ostao je u Sarajevu, dok je proizvodnja preseljena u Stari Ilijaš. Tokom godina kompanija je prolazila kroz više kriza, otpuštanja radnika, proteste zbog plaća, višemjesečna dugovanja, najave prodaje preostale imovine radi izmirenja obaveza. Prema izjavama koje su objavljivane u medijima, uprava Standarda navodila je da je prodaja preostalih hala i zemljišta jedan od načina izmirenja dugova. To otvara pitanja tko bi mogao biti potencijalni kupac, da li su određene parcele posebno atraktivne zbog budućih infrastrukturnih projekata i kolika je njihova tržišna vrijednost.
Nekadašnji drvni gigant Standard Furniture Factory d.d. Ilijaš, koji je decenijama bio jedan od najvećih poslodavaca u Bosni i Hercegovini, danas predstavlja primjer gospodarskog subjekta čije poslovanje izaziva brojna pitanja. Dok radnici godinama upozoravaju na probleme s plaćama, doprinosima i opstankom tvornice, u isto vrijeme razvijale su se druge kompanije povezane s istim poslovnim krugom.
U javno dostupnim registrima i poslovnim bazama podataka mogu se pronaći veze između društava kao što su Drvo Produkt d.o.o. Ilijaš, Muhićtrans d.o.o. Sarajevo, BH Line d.o.o. Sarajevo i drugih kompanija koje se povezuju s porodicom Muhić. Istovremeno, dio javnosti postavlja pitanje da li su pojedini poslovni uspjesi tih društava nastali isključivo tržišnim putem ili postoje okolnosti koje zaslužuju detaljniju institucionalnu provjeru.
Posebnu pažnju izaziva poslovanje JP BH Pošta, kojom rukovodi Adis Šehić, naročito u segmentu logistike i javnih nabavki. Posljednjih godina ovo javno poduzeće značajno je povećalo ulaganja u transportne kapacitete, vozni park i logističku infrastrukturu. Sama činjenica da javno poduzeće raspisuje višemilijunske tendere nije sporna, ali je od javnog interesa provjeriti da li su svi postupci provedeni uz punu transparentnost i ravnopravan tretman ponuđača.
U javnosti su se pojavile različite tvrdnje o mogućim poslovnim vezama između privatnih transportnih kompanija i pojedinih ugovora javnog sektora. Za sada nije poznato da je bilo koja nadležna institucija pravosnažno utvrdila nezakonitosti ili odgovornost konkretnih osoba u vezi s tim navodima.
Pored pitanja javnih nabavki, pažnju privlači i sudbina radnika Standarda. Sindikalni predstavnici i bivši zaposlenici godinama ukazuju na probleme s isplatom plata i doprinosa te na finanscijsko stanje kompanije. Ukoliko bi došlo do stečajnog postupka, bilo bi važno utvrditi kako će biti zaštićena prava radnika i na koji način će se raspolagati imovinom poduzeća.
Ovaj slučaj otvara i šire pitanje odnosa između javnog i privatnog sektora. Kada privatne kompanije posluju u oblastima u kojima su veliki naručitelji javna poduzeća, od posebnog je značaja da kompletna dokumentacija o javnim nabavkama bude dostupna javnosti, da kriteriji budu jasni, a kontrolni mehanizmi efikasni.
Pitanja koja traže odgovor
Da li su poslovni odnosi između JP BH Pošte i privatnih privrednih subjekata povezani s projektom Glavnog logističkog centra provođeni transparentno i u skladu sa zakonom?
Daju se nazirati veze između projekta Glavnog logističkog centra BH Pošte, Standard Furniture Factory, Standard Nekretnina, Damira Muhića i Adisa Šehića.
Na osnovu javno dostupnih podataka može se zaključiti da postoji niz pitanja koja zaslužuju dodatnu institucionalnu provjeru, posebno u vezi s restrukturiranjem Standard Furniture Factory, položajem radnika, poslovanjem povezanih društava i postupcima javnih nabavki.
Plan BH Pošte
Istovremeno JP BH Pošta pokreće aktivnosti na izgradnji Glavnog logističkog centra u Ilijašu. Javno dostupni dokumenti pokazuju da je riječ o velikom infrastrukturnom projektu čija je vrijednost 16 milijuna KM.
Prema pouzdanim informacijama, zemljište porodice Muhić opterećeno je ogromnim poreznim dugom. Plan direktora Šehića i uvezanih struktura je da JP BH Pošta plati 16 milijuna KM te da se iz tih sredstava direktno skine porezni dug spomenutih lica. Tko zna minimum propisa iz oblasti javnih nabavki jasno mu je da ovo predstavlja direktno kršenje Zakona o javnim nabavkama BiH, jer ponuđači sa poreznim dugovanjima moraju biti diskvalificirani odmah u startu tenderske procedure, a ne nagrađivani milijunskim ugovorima iz džepova građana.
U javnosti su se pojavile tvrdnje da bi određene parcele povezane sa bivšim industrijskim kompleksom Standard mogle odgovarati zahtjevima budućeg logističkog centra. Otvara se logično pitanje da li postoji preklapanje između planirane lokacije logističkog centra i zemljišta koje je predmet prodaje ili restrukturiranja.
Jedno od najvažnijih pitanja jeste tržišna vrijednost zemljišta na kojem će se graditi centar. Da li postoji nezavisna procjena? Jesu li procjenu radili ovlašteni sudski vještaci? Jesu li uspoređene cijene sličnih parcela? Jesu li analizirani alternativni lokaliteti?
Bosna i Hercegovina je u proteklih dvadeset godina svjedočila brojnim slučajevima u kojima su velike javne investicije kasnije postale predmet istraga ili revizija. Upravo zbog toga svaka nova investicija mora biti podložna posebnom stupnju javne kontrole.
Revizorski nalazi kao upozorenje
Federalni ured za reviziju u prethodnim izvještajima ukazivao je na potrebu unapređenja pojedinih procedura u BH Pošti, uključujući pitanja zapošljavanja i javnih nabavki. Takvi nalazi pokazuju da je vrlo moguće da se “iza brda valja” pogodovanje određenim licima, privatnim firmama i prijateljskim vezama.
Ako osobe koje odlučuju imaju privatne, poslovne ili porodične veze s učesnicima postupka, takve okolnosti moraju biti prijavljene i transparentno razriješene.
Na osnovu trenutno dostupnih informacija može se zaključiti da postoji nezakonita povezanost između poslovanja Standarda, porodice Muhić i projekta logističkog centra BH Pošte. Međutim, kombinacija javno poznatih činjenica (restrukturiranje Standarda, prodaja imovine, plan izgradnje logističkog centra i provođenje javne nabavke) otvara niz pitanja.
Radi očuvanja povjerenja građana, transparentnosti i otklanjanja eventualnih sumnji pozivamo BH Poštu da javno objavi studiju izbora lokacije, kriterije po kojima je lokacija odabrana, procjene tržišne vrijednosti zemljišta, zapisnike stručnih komisija, obrazloženja svih odluka, informacije o svim ponuđačima koji su sudjelovali u postupku.
Takav nivo transparentnosti ne bi štitio samo javni interes nego i samu Upravu BH Pošte od bilo kakvih spekulacija.
Ako su sve odluke donesene zakonito, profesionalno i u najboljem interesu BH Pošte, tada bi potpuna objava dokumentacije bila najbolji odgovor na svako otvoreno pitanje.
A pitanja su kada će javnost moći vidjeti tendersku dokumentaciju BH Pošte, zemljišnoknjižne izvatke i procjene nekretnina, financijske izvještaje Standarda, da li je lokacija u Ilijašu birana kroz transparentan postupak, da li su tehnički kriteriji javnog poziva bili prilagođeni određenom ponuđaču, da li postoji povezanost između planirane kupovine/zakupa i ranijih poslovnih odnosa, kakva je financijska situacija Standarda i kako je došlo do prodaje imovine, da li postoje institucionalne istrage koje obuhvaćaju ove događaje.
Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti dokumentaciji vezanoj za javnu nabavku, uvjetima za ponuđače, tehničkim kriterijima, procjeni vrijednosti, eventualnim izmjenama dokumentacije tokom postupka.
Direktor JP BH Pošta trebao bi odgovoriti na nekoliko pitanja, između ostalog, koje su parcele bile predmet javnog poziva; koje su sve ponude zaprimljene; po kojim kriterijima su ocjenjivane; da li su kriteriji tokom postupka ostali isti; postoji li podudaranje između traženih parcela i zemljišta povezanog sa bivšim industrijskim kompleksom Standard; da li su odluke komisije obrazložene dokumentacijom.
Prema našim saznanjima, postupak izbora zemljišta za Glavni poštansko-logistički centar BH Pošte bio je proveden na način koji je mogao pogodovati unaprijed poznatoj lokaciji ili ponuđaču.
Također, postoje poslovne ili interesne veze između pojedinih privatnih privrednih subjekata i osoba koje učestvuju u javnim postupcima, koje mogu predstavljati potencijalni sukob interesa.
Pozivamo istražne organe da se uključe i provjere da li između restrukturiranja nekadašnjeg industrijskog sistema Standard, poslovanja povezanih privrednih društava i postupka nabavke zemljišta za Glavni poštansko-logistički centar BH Pošte postoji dokumentirana mreža poslovnih, interesnih ili institucionalnih veza koja bi mogla ukazivati na sukob interesa ili nepravilnosti u odlučivanju?
Pozivamo ih da istraže koje lokacije su razmatrane za logistički centar, tko je predložio kriterije za izbor, da li je provedena nezavisna procjena svih mogućih lokacija, koliko je ponuđača učestvovalo, da li su sve odluke donesene u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, da li postoje poslovni odnosi između BH Pošte i privatnih transportnih kompanija i pod kojim uvjetima su zaključeni ugovori.
Također, pozivamo ih da ispitaju postoje li dokumentirane poslovne ili vlasničke veze između privatnih društava i javnih poslova koje bi mogle predstavljati osnovu za dalju institucionalnu provjeru.