– Joze gdje si ti cijelo jutro, pita nevista Anka, svekra Jozu.
– Evo nevista bija sam u općini vidit jel’ naš vrta prominija boju.
– Kakvu boju dide?, pita nevista…
– Naša Orjuna izvisila novi plan u općini, za vrime Svjetskoga prvenstva, uđeš u prostoriju i tamo de dočeka jedan redikul ili bolje reć orjunaš, koji ti pravda boje karte, govori dide.
– Karte za svjetsko prvenstvo dide? Nisi valjda ti naumio ići u Rusiju na nogomet?, pita nevista dida Jozu.
– Ma kakve karte za nogomet, karte plana di će se šta graditi, oni nevista minjaju boje i prema bojama moreš ili ne moreš graditi, podučava mudro dide.
– A to, zbunjeno će nevista. I šta si ti vidija dide?
– Đavla, prvo te đava, račupan, neuredan dočeka i odma te napadne, da ti ne bi njega napa šta je bojio. Moja nevista i đava more biti čovik, ali ovi Orjunaši, nema tamo čovika. Oni ti minjaju boje od pantivika, 1918. godine ti su gradili Jugoslaviju, 1945. nevista pobili i raselili pola naroda, 1991. prominili boje i danas su ti oni HDZ do podne , a SDP popodne, ljutito će dide Joze.
– Dobro dide, a ko je taj šta je izradio te karte?
– Orjunaši nevista, odnija ga đava, meni se čini da ti mene ništa ne razumiš.
– Razumim dide, samo ne poznajem materiju, brani se nevista. I koje je izradio karte?, uporno će nevista.
– Mali Kišin, ona kornjača od čovika iz Specijalne Biokovke, onaj šta ganja udovice, makarski Kazanova, on ti je V.D. potpisa se, pa onaj Orjunaš šta brani boje, kod njega hotel naraste svake godine po dva kata, ima je nevista ka osamneste, kada su pravili prvu Jugoslaviju.
– Dobro dide , pa jesu tebe oštetili, tim bojama, pita nevista.
– Nisu mene ali jesu maloga Antu. Mali Kišin iznad Vodovoda sve požutija, didovina Buljana, a malom Anti sve ostalo zeleno, nemere ništa gradit, prodat ni zaradit. Bio je u gardi, borija se za ovu državu i ništa mu ne daju.
– E moj dide, da se borio za Jugoslaviju možda bi mu dali, bocka nevista dida. A kakve je razlike, od Jugoslavije i ovakve Hrvatske?
– Lipo sam ti reka nevista da je to sve Orjuna.
– Dobro dide, a kakvo je stanje s ostalim dijelovima karte i boja, je li svit zadovoljan ili nije?, pita nevista.
– Niko nije zadovoljan, osim ovih što im je Kazanova sastavio boje, Kornjača potvrdila, a mali Kišin, Buljanov unuk ima zadaću provest.
– Pa oće biti prosvjeda?, pita Anka.
– Neće nevista, kakvi prosvjeda, ko more prosvjedovati usrid sezone, svak gleda da zaradi nešto šoldi, ogovara dide.
– E sad i ja razumim, zašto su oni izvisili plan, usrid Svjetskoga prvenstva i sezone. Lukavi su dide, lukavi, tvrdi nevista.
– Ma lupeži nevista, lupeži su to, ljutito će dide.
Ulazi baba Luca i pita nevisti Anku, ko je ljutija dida?
– Orjuna makarska, ka iz rukava odgovara nevista Anka.
– Koja Orjuna, pita baba.
– Orjuna koju predvodi Kornjača i Kazanova, veli dide Jozo.
– Tko je kornjača, a tko je Kazanova ? pita baba.
– Nevista ne govori joj ništa , more ona otić intervenirat kod Kazanove, pa ja osta bez babe, smijuljeći će dide Joze.
– Poslat ćemo nevistu, da ona rješi problem, ako ga ima, razborito će baba.
– Ima ga ima, kaže nevista, da Kazanova servisira sve udovice, po gradu, tvrdi dide.
– E ako je to onaj šta ja znam , to ti je istina, nije rekla kazala, tvrdi baba.
– Nevista ti nigdi ne iđi, ako bude tribalo, poslati ćemo babu kod Kazanove, prasnu u smjeh dide.
– Dobro dide, a šta ako vrta ne promine boju, kako ću ja kupit auto što si mi obeća, pita nevista.
– Nevista , ja ću dignut kredit i kupiti auto, ta varijanta mi više odgovara, nego ostat bez babe i neviste. Kupiti ću ja auto, ti samo miruj, ozbiljno će dide Jozo.
– Dobro dide, držimo te za rič, veli nevista.
– Đavla ćeš ti kupit, ljutito će baba.
