Unuk Roko čita strip, gleda ga dide i pita: “Što to čitaš diko didova?”
– Dide, čitam Alan Forda.
– I roman ti je u boji?, pita dide.
– Je dide u koloru, vidi kako je lipo oslikan, hvali se unuk.

Maše dide rukom, i  veli: “Je lipše je oslikan makarski Prostorni plan!”.
Sluša baba dida i unuka i pita Roka: “A de ti babi reci o čemu se tu radi, u tom romanu?”.
– Baba, ovdje ti imaju likovi broj 1, dva, tri i tako dalje, a svi imaju i imena, evo imamo Sir Olivera, Grunfa, najbolji organizator, uvjek je široke ruke kada je novac u pitanju. Broj jedan je dobar organizator, čovjek koji realizira ono što zacrta, podatke crpi iz bilježnice u kojoj ima evidentirane sve grijehe suradnika i neprijatelja. Pišu mu prijašnja zanimanja,  sva moguća zanimanja, tajno skrovište mu je u pothodniku njuorške podzemne željeznice, grupa se zove TNT, bifla unuk babi ka iz rukava.
– Dobro sinko, ima li tu još ko osim toga broja jedan?, pita baba.
– Ima baba, ima, evo Gervasius, dob 50 godina, težak 90 kila, po zanimanju pisar za krasopis. Tu je i Jeremija Leš, mršavko, ulični prodavač limuna. Evo baba i Sir Oliver od loze, slobodni umjetnik, onda Grunt von Grunt, pomoćnik u prodavaonici. Zanimljiv je  Robert Rock, bez stalnog je zaposlenja, sarkastičan i prgav lik, velikoga nosa. Alan Ford je naivni mladić, vitkoga stasa, ljubimac ljepšega spola, živi u golubnjaku na vrh nebodera, uživio se unuk u predstavljanju likova Alan Forda, prekida ga dide.
– Sinko to mi sve više sliči na makarsku bandu, kako ih ti zoveš TNT, govori dide. – Koju bandu?, pita unuk dida.
– Bandu iz Biokovke, koju predvodi ; Kornjača, Kazanova, Ujo, Kišin mali, Grobar, nabraja dide, ne staje.
Prekida dida baba Luca: “Aj đavle stari pusti dite na miru s tim tvojim Orjunašima!
– Ma kakvi orjunaši, ovi likovi iz Alan Forda , što ih pobroja mali Roko imaju  bandu zovu se “TNT”, a ova banda iz Specijalne bolnice , što ih predvodi Kornjača, zove se “HDZ-SDP”. Ovi Rokovi imaju skrovište, kriju se u podzemnoj željeznici Njuorka, a ovi iz Biokovke imaju svoje Atomsko skrovište. Ovi iz Alan Forda imaju svoju trgovinu i cvjećaru, a ovi iz Bikokovke imaju stajalište za vlakić, s kavanom, govori dide.
– Dobro dide, jel’ znaš kako idu brojevi ovih tvojih iz Biokovke?, pita unuk.
– A kako ne bi zna, sinko. Broj jedan, je Kornjača, on je za deset godina ulupao 50 milijuna kuna u Specijalnu bolnicu, stalno se nešto obnavlja, renovira, crta, i eno što možeš viditi, uvjek isto, a para nema. On je dobar organizator, ali nije široke ruke kada je novac u pitanju, sve bi sebi, nije ka ovaj tvoj Grunf, što je široke ruke, objašnjava dide.
– Dobro dide, ko je broj dva?, pita unuk dida.
– Broj dva je Kazanova, njemu što Kornjača naredi on to provodi. Evo sada su ti oni osmislili pljačku priko Yeprojekta iz Split, Izmjene i dopune prostornog plana. Mali Kišin je donio Odluku o izradi planirane pljačke, a Kazanova će to sve obojati, kako triba. On ima titulu VD kriminalca. Na kraju će sve potvrditi ,veliko vijeće zločinačke, koje predvodi Kornjača, kao predstavnik predstavničkog tjela, žustro će dide.
– Dobro dide, a di su tu pare?, provocira unuk.
– Sinko, kod Kornjače i Kazanove, oni za mijenjanje boja dobivaju milijune!, pomalo će nervozno dide.
– Pa di ih stave dide?, sprda se unuk.
– Ne znam sinko, di ih drže, valjda ulažu, investiraju. Vidiš sada su mijenjali boje za preduzeće CRO san, to je ova afera SOS Osejava, što sirotinja potpisuje peticiju. A pitanje je jeli to oni rade za svoju zločinačku organizaciju, za sebe ili za ovaj CRO san, govori dide.
– Dobro dide a tko je treći u Kornjače?, pita unuk.
– Treći je Ujo, to je onaj naš lovac što radi u Cro sanu, značajno će dide.
– E šta on radi dide?, pita unuk.
–  On ti je ka i velika većina griješnika priša iz komunističke zločinačke u ovu organiziranu makarsku zločinačku, a sve mu je blagoslovio Netijak iz Zagreba, a tk broj četiri. Vidiš sinko toliko su lukavi da četvrtog stalno rotiraju ova trojica: Kornjača, Kazanova i Ujo, tako da četvrti ne može znati  ko je prvi od ove trojice, govori dide.
– Dobro dide , tko je prvi ?, pita unuk.
– Prvi je sinko onaj tko se prvi naplati po pljački, govori dide.
– Onda dide, prvi je Ujo, on radi kod Cro Sana i on je prvi uzeo novce, značajn o će unuk.
– Tako je diko didova, vidiš kako si ti pametan. E zato je Kazanova uzeo lovu za Biloševac, on je tamo bio prvi, a Kornjača za Veliko Brdo i Olmu, prisjeća se dide. – Dobro dide , a što je sa Kišinim malim?, pita unuk.
– Kišin mali, skupa s Grobarom, često krade, al’ u sitno. Njima daju da se igraju bojama u malim količinama. Evo vidiš, zemlja Put Makra. Tamo je mali Kišin prefarbao Buljane, pa i oni imaju malo šoldi, govori dide.
– Dide , a što je s tatinom tvornicom Metalplastika, kakve je ona sada boje, pita unuk dida zabrinuto.
– E tu je Kengur stavio svoju šapu, a ovi  Aboridžini makarski domorodci ne daju didovinu. Ima tu svega, tu su svi iz zločinačke HDZ-SDP, digli ruke, i pripiturali u žuto, govori dide.
– Dide, pusti Roka na miru, ljutito će baba.

– Pustija bi ja njega da oće on mene, smije se dide.
– E dide, aj ti meni reci koliko zelembaća je maznuo Kornjača, na bojanju?, pita unuk.
– Sine to ne može nitko znati, to je ka burza, mora Kornjača i boju platiti, ima i on troškova. Mora on do kraja odraditi posao, vidiš da su ga postavili za broj 1. u nadzor Hotela. Triba on pribojati još puno toga, uvjerljivo će dide unuku Roku.
– A što dide ako im se boja prolije, pita unuk.
– Sinko moj, sve se boje mogu  dobiti mješanjem  tri osnovne boje. Ova makarska zločinačka ima sve tri osnovne boje; crvenu boju, plavu boju i žutu boju, za svake izbore oni se podjele i prefarbaju narod. Crvene predvodi Bili, on je poznat po pituranju na Trakačama, Plave predvodi Kornjača, on se pretvorio u ekspresionistu, boji di stigne,  a Žute predvodi Ujo, on je neovisan po potrebi za pituranjem, objašnjava dide.
– E dide, nisi mi ništa reka za Bilog, što predvodi crvenu boju, što je farba Trakače, govori unuk.
– Nisam Roko, ali sutra ćemo o Bilom, zaključuje dide.