Hrvatsko novinarsko društvo podnijelo je u ponedjeljak Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu protiv savjetnika Predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost Markice Rebića, zbog kažnjivog djela protiv javnog reda, širenjem lažnih i uznemirujućih glasina.
HND je kaznenu prijavu podnio zbog Markica RebićRebićeva intervjua u »Večernjem listu« od 11. lipnja, u kojem je izjavio da je prigodom pretrage stana bivšeg ravnatelja HIS-a Miroslava Šeparovića pronađen »dokument službe u kojem se nalazi potpuna rekonstrukcija suradničke mreže Udbe među novinarima koji i danas nesmetano obavljaju svoj posao«. U istom članku, odgovarajući na novinarski upit znači li to da među novinarima ima nekadašnjih suradnika Udbe, Rebić je odgovorio potvrdno. Također, napomenuo je kako se analizom nekoliko novina »dolazi do toga da se u Hrvatskoj već dugo vremena vodi specijalni rat«.
Ima li među hrvatskim novinarima suradnika Udbe, bivših ili sadašnjih? Radi li se o suradnicima »po sjećanju« ili o tome postoje egzaktni podaci?
Tema o kojoj se u novome medijskom dvoboju svađaju Miroslav Šeparović i Rebić, dakle jedan bivši i jedan sadašnji visoki obavještajac, nije nova i o njoj se u pola glasa govori već devet godina, a, kako vidimo, njome se manipulira po potrebi. To je u cijeloj priči najstrašnije jer se na taj način plašt kolektivne odgovornosti prebacuje polako, ali sigurno, na čitavu profesiju!
Ako je točna Rebićeva tvrdnja da u novinarskim redovima ima bivših suradnika Udbe, bilo bi u prvom redu odgovorno da te podatke podastre javnosti. Ako pak postoji čitava mreža suradnika, groteskno je o tome šutjeti sa stajališta proklamiranog pomirenja, jer to znači da smo cijeli rat prošli s čitavom mrežom Udbinih suradnika u novinarskim redovima. Ruski rulet je odbojka u pijesku prema opasnostima koje je nosila ta činjenica, ako je točna.
Ako je pak u pravu Šeparović koji dokument o toj temi vidi kao »materijal koji sadrži prisjećanja pojedinaca tko je od novinara mogao biti suradnik Udbe«, situacija nije ništa bolja, jer je manipulacija javnošću podignuta na najvišu moguću razinu. Šeparović i Rebić jednostavno su dužni ovom narodu rasvijetliti ovu dvojbu do kraja jer ovako ispada da nitko nije nedužan dok se ne dokaže suprotno.
Hrvatska glede ovog osjetljivog pitanja ne treba otkrivati toplu vodu. Zemlje u tranziciji su, otvorivši političke dosjee, provele više-manje sveobuhvatnu lustraciju, tko je god tamo bio ozbiljni tajni agent danas mu ne fali dlaka s glave, ali su mu isto tako zatvorena vrata za sva osjetljivija mjesta. S druge strane, u ozbiljnim tranzicijskim zemljama, nakon lustracije niti jednomu tamošnjem bivšem pripadniku tajnih službi ne pada na pamet kandidiranje na neku važnu funkciju jer je jednostavno stvoren nepisani kodeks ponašanja. Nije ni Poljskoj, ni Mađarskoj, ni Češkoj bilo lako obaviti taj posao, no to je bio zalog da im se ne dogodi upravo ono što se sada događa u Hrvatskoj, jer se ovdje na ovaj način ne raščišćava s prošlošću već se njome manipulira.
Kaznena prijava Hrvatskoga novinarskog društva podignuta protiv savjetnika Predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost na neki je način očajnički pokušaj da se sve karte stave na stol i da se novinarskim čitateljima već jednom jasno i glasno kaže ima li ih, a ako ih ima, koji su to hrvatski novinari surađivali s Udbom! Na potezu je dakle Markica Rebić. (Slobodna Dalmacija, 15.lipnja 1999.)