Ne propustite pogledati novi ciklus slikocrteža Ence Kovačević koji se izlaže u Galeriji Emanuel Vidović do 11. srpnja. U nastavku pročitajte dio teksta iz kataloga izložbe koji je napisao kustos izložbe, Branko Franceschi
„Jednostavno je riječ koja najbolje određuje prvi dojam o formalno i sadržajno kompaktnom ciklusu Ence Kovačević, tautološki nazvanom Žena. Tema je imaginarni ženski akt, motiv tijelo zrele, za suvremene trendove i shvaćanja punačke i putene žene, a njegov je prikaz dosljedno sumaran i reduciran. Fokus je na tijelu i njegovoj impostaciji, pa se detalji, lice, periferni dijelovi poput dlanova i stopala jednostavno stapaju s pozadinom. Kolorit u odnosu na realističan, prirodni inkarnat, teži prema idealiziranom, pastelnom, ružičastom spektru i bjelini. Potez je širok, gesta brza, manira skicozna, a ipak sve je nekako meko i puteno, rekli bismo ženski, iako je struktura pigmenta ponekad vidljiva i gruba. Osim motiva žene, kompozicija zaobilazi sve ostalo što bi moglo sugerirati bilo kakav ugođaj: nema sobe, nema mobilijara, niti odjeće, bilo čega. Jedino što vidimo je tijelo koje se iz pozadine izdvaja tek nužnim izvedbenim repertoarom, crtežom i modulacijom potezima kista. Stoga je opredjeljenje slikarice da kompozicije realizira na kružnim unificiranim formatima isto onoliko logično koliko je znakovito i nesvakidašnje. Naime, kružna forma tonda automatski anulira dio prostora koji okružuje motiv, a koji imaju uobičajene četvrtaste podloge. Zatim, kružna forma sama po sebi osnažuje koncentraciju na motiv i omogućuje jednostavno izostavljanje svega perifernog i suvišnog. Mogli bismo se odvažiti, pa reći da čak sugerira ponešto voajersko u pogledu koji je na golo žensko tijelo usmjeren u toj mjeri da ne primjećuje ništa drugo. Možemo i pretpostaviti da je, makar podsvjesno, čin odbacivanja uobičajenog uglatog, četvrtastog formata, koji kao da utjelovljuje kulturološku paradigmu slikarstva kao muške izvedbe i percepcije u najvećem dijelu njegove povijesti, a u korist kružnog, zaobljenog ruba primjerenijeg mekoći motiva, zapravo i sam poruka. Ako je po Marshallu McLuhanu medij poruka, zašto to ne bi bio i format? Zaista, što nam ovom serijom slika golih žena zrela umjetnica želi poručiti, zašto sad, zašto ovdje? Točan odgovor vjerojatno nikad nećemo saznati, ali to ne znači da ga ne treba pokušati artikulirati. Kustoska uloga i posao i tako nisu ništa drugo doli interpretacija i stvaranje vizualnih i tekstualnih poveznica između umjetnika i publike. U najboljem slučaju predstavljaju poticaj i akceleraciju doživljaja.„
Organizator izložbe Ence Kovačević “Žena” je Muzej grada Splita, a kustosi izložbe su ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu Branko Franceschi i muzejska savjetnica Muzeja grada Splita Nela Žižić.
