Izložba pod nazivom 70. godina Splitskog ljeta zamišljena je kao svojevrsni timeline ove kulturno-umjetničke manifestacije, a obuhvatila bi i dio povijesti koji je prethodio njenom nastanku
Splitsko ljeto je prvi put održano 1954. godine iako je tada nosilo nešto drugačiji naziv – Splitske ljetne priredbe. Sama ideja da se u Splitu tijekom ljeta prikazuju dramske, operne, baletne i koncertne izvedbe nastala je još tijekom sezone 1945/1946. godine, ali tadašnje materijalne mogućnosti to nisu dozvoljavale. Već iduće godine, na Trgu Republike je postavljena ljetna pozornica na kojoj je prikazano dvadeset predstava te nekoliko baletnih izvedbi i vokalnih koncerata. Godinu nakon toga izveden je isključivo operni repertoar, a unatoč velikom broju zainteresiranih, iduće tri godine Splitske ljetne priredbe nisu se održavale.
Tijekom sezone 1953/54. umjetničko i organizacijsko rukovodstvo Narodnog kazališta u Splitu kao jedan od svojih primarnih zadataka postavilo je oživljavanje umjetničkog života u ljetnim mjesecima. Od tada se Splitske ljetne priredbe održavaju svake godine, osim 1965. kada su zbog nedovoljnih materijalnih sredstava morale biti otkazane.
Izložba 70. godina Splitskog ljeta bi svjedočila o brojnim Splitskim lokacijama na kojima su se održavale izvedbe (Galerija Meštrović, Vestibul, Podrumi Dioklecijanove palače, klaustar samostana sv. Frane, Trg Republike, Carrarina poljana, predvorje Muzeja grada Splita, Splita III…), ali i brojnim okolnim mjestima u kojima je Splitsko ljeto gostovalo. Osim Salone, tu su Tugare, zaseok Zeljovići, Vrlika, Kaštel Lukšić (dvorac Vitturi) i Kaštel Sućurac, grad Trogir, pojedini dalmatinski otoci, Omiš, Duće i drugi.
U prostoru Stare gradske vijećnice, upotrebom bogate dokumentacije, izložba će pratiti razvoj ove kulturne manifestacije ističući najznačajnija zbivanja i povijesne okolnosti koje su utjecale na sam razvoj manifestacije. Jedan od primjera je požar koji je zahvatio kazališnu zgradu u zoru 13. veljače 1970. godine. Kako je taj događaj utjecao na održavanje manifestacije, kako su se ansambli pripremali za Splitsko ljeto nakon toga kobnog događaja te kakve veze s kazalištem imaju Mediteranske igre, samo su neka od pitanja čije ćete odgovore moći pronaći na izložbi.
Neće se zaobići ni značajne ličnosti poput Tomislava Tanhofera, Silvija Bombardellija i Tomislava Kuljiša s kojima je sve započelo, Ane Roje i Oskara Harmoša kao vrsnih koreografa. Tu su zatim nastupi naših nekadašnjih diva Zinke Kunc, Andrice Dumanić, Nade Puttar-Gold, Biserke Cvejić, Ljuljane Molnar-Talajić, ali i značajnih nastupa Ante Marušića, Tomislava Neralića, Vladimira Ruždjaka i Franje Petrušanca, gostovanja Eleonor Steber (prvakinje NY Metropolitana), francuskog tenora Gilberta Pya, basa Bonalda Giaiottia i brojnih drugih.
Kroz medij fotografije i videa posebno će biti naznačen razvoj pojedinih djela bez kojih bi Splitsko ljeto bilo gotovo nezamislivo, a to su Aida i Nabucco od kojih su također dostupni kostimi i rekviziti, dok će neki drugi biti tek spomenuti kroz medij fotografije i videa (poput Rigoletta, Turandot ili Seviljskog brijača koji je kroz povijest Splitskog ljeta igrao u Meštrovićevim Crikvinama – Kaštilcu, na Severovoj poljani i u zgradi HNK.)
Cilj izložbe je što široj publici približiti ne samo povijest jedne kulturno-umjetničke manifestacije, već ukazati na raznolikost programa i sveobuhvatnost umjetničkih disciplina koji ne obuhvaća samo tradicionalne grane kazališne umjetnosti, već i program zabavne glazbe, folklora i recitala.
