Mnogima je enigma kako je devedesetih godina prošlog stoljeća privatiziran hotel Alan u Starigradu kojeg danas drži moćna grupacija na čelu s Jakom Andabakom.
Još veća enigma je kako do danas nitko nije odgovarao za, prema poznavateljima prilika, vrlo čudnu pretvorbu i još čudniju privatizaciju hotela koji je na kraju prodan za višestruko nižu cijenu nego je procijenjen.
Portal Megamedia u posjedu je dokumentacije, zapravo kaznene prijave USKOK-u u kojoj podnositelj ili više njih jasno i nedvosmisleno navodi kako je riječ o kriminalnoj skupini te kronološki navodi primjere, kako kaže, ratnog profiterstva i gospodarskog kriminala. Prema kaznenoj prijavi čiji sadržaj objavljujemo, pretvorba i privatizacija hotela Alan u Starigradu išla je u četiri faze.
Kuzman Marasović odigrao ključnu ulogu
U prvoj fazi su Jugotanker (danas Tankerska plovidba d.d.) i Turisthotel d.d. bili su vlasnici tri hotela, Pinija, Crvena luka i Alan. U jednom trenutku devedesetih godina, Kuzman Marasović, rodom iz Starigrada i tadašnji suvlasnik Tvornice čarapa Jadran iz Zagreba te vlasnik brojnih ljekarni u Hrvatskoj odigrava ključnu ulogu uz odobravanje političkih zaštitnika te pomoć pravnika u Turisthotelu, izvjesnog Petrovića, navodi se u kaznenoj prijavi. Navodno nezakonito pribavljaju suglasnosti u HZMO i HZZO koji su u to vrijeme imali 66 posto dionica spomenuta tri hotela te sve dionice izvlašćuju te HZMO postaje odjednom vlasnik 96 posto dionica hotela Alan. Sve do 1997. godine, hotel Alan nije mogao pronaći kupca jer su potencijalni investitori odustajali zbog izvjesnog Frane Marasovića koji je tvrdio kako je hotel izgrađen na njegovoj zemlji, a da ga za to nitko nije obeštetio te je postavio zahtjev za povratom imovine.
1997. – godina za pamćenje
U drugoj fazi davne 1997. godine, saziva se osnivačka skupština hotela Alan na kojoj za predsjednika Nadzornog odbora biva izabran, gle čuda, Kuzman Marasović koji nema nikakve veze sa HZMO, a podn ositelj kaznene prijave smatra da je sve bilo pomno planirano.
U trećoj fazi sve je bilo pripremljeno za preuzimanje starigradskog hotelskog dragulja koji je procijenjen na 7,2 milijuna DEM odnosno na tridesetak milijuna kuna u što je osim same zgrade hotela bio uračunat i autokamp. Međutim, u čudnovatoj nagodbi, cijena hotela pada na samo šest milijuna kuna i u toj su raboti prema pisanju medija aktivno sudjelovali Slavko Linić, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Fonda za privatizaciju i Krešimir Starčević iz Fonda za privatizaciju koji je bio često viđen gost u Starigradu.
U posljednjoj četvrtoj fazi kada dionice hotela Alan kupuje Hypo banka u čiju upravu iz Fonda za privatizaciju nakon prodaje hotela Alan, seli Krešimir Starčević, te kreditom od pet milijuna eura kreću u adaptaciju i dogradnju u Starigradu. Mnogi izvođači radova opekli su se na tom poslu, no jedini je zadovoljan bio lokalni majstor za centralno grijanje, inače brat prije spomenutog Kuzmana Marasovića! (NASTAVLJA SE…)
