Ponukan odustajanjem Županijskog državnog odvjetništva od kaznenog progona protiv Zorana Šikića koji je nezakonito „ispeglao“ više od 80 tisuća kuna tuđih novaca, medijima se obratio i bivši ravnatelj NP Paklenica Zlatko Marasović
Zlatko Marasović pisao je i predsjedniku Županijskog suda u Zadru Borisu Babiću kao i njegovom zamjeniku Hrvoju Viskoviću. Osvrt Zlatka Marasovića objavljujemo u cijelosti:
“Spletom okolnosti sa predmetom o kojem ću Vam pisati u ovom dopisu ste jako dobro upoznati, jer ste u prvom suđenju bili predsjednik sudbenog vijeća, naime radi se o predmetu protiv gđe. Josipe Marasović i gosp. Zorana Šikića. Dokumentaciju Državnom odvjetništvu u vezi ovog predmeta sam osobno dostavio, u vrijeme dok sam bio ravnatelj JU NP Paklenica.
To sam učinio isključivo iz razloga jer sam smatrao da je to ispravan čin, a djelo koje je počinjeno, temeljno neispravno i nešto što treba iskorijeniti iz našeg društva, nešto čemu se treba suprotstaviti svatko tko želi dobro našoj Državi. Presuda koju je donijelo vijeće kojem ste vi bili na čelu, po meni je bila apsolutno ispravna, te smatram da tu nije bila bitna kazna, već poruka, i poruka je bila poslana.
Niti u najcrnjim slutnjama nisam mislio da može doći do takvog preokreta, i ne boli toliko preokret u ishodu presude koliko boli preokret u promišljanju i djelovanju ljudi upletenih u ovaj postupak. U postupku koji ste Vi vodili bilo je čak i sitnih lažnih svjedočenja svjedoka u korist optuženika (koji su lako dokazivi, ali nebitni), pa po meni je presuda ipak bila pravična. No kada za odvjetnika imate sina bivšeg sudca Vrhovnog suda RH, a sada Ustavnog suda RH, uz mali politički poguranac sve je moguće. Vjerujte mi da ni na taj dio nisam toliko ogorčen koliko na činjenicu, da uza sve znano ti ljudi hoće biti anđeli, vjerski nauk nas uči da nije na nama da sudimo (s tim se mogu složiti, ali samo u religijskom kontekstu, jer postoji i zemaljski sud, u ovom slučaju Županijski), no ostaje neodgovoreno pitanje: Gdje je tu pravna država?. Ako bi uzeli relevantnim tvrdnje nekih aktera ovog postupka da je ovaj postupak „čisti politički progon“, samo po sebi se postavlja pitanje: Da li je naše sudstvo neovisno od politike?, i Vi i ja, pa i svi građani znaju odgovor na ovo pitanje, ali da to može biti toliko očito vjerujte mi da nisam mislio.
Vrhovni sud RH poništio je presudu koju je donijelo vijeće s Vama na čelu, uz obrazloženje da nije dokazano da je gosp. Zoran Šikić poticao gđu. Josipu Marasović na počinjenje kaznenog djela, te u svojoj obrani navode da je gđa. Josipa Marasović čak zamolila gosp. Zorana Šikića da zadrži službenu kreditnu karticu, za potrebe lobiranja za interese NP Paklenica. Već gotovo dvije godine nisam ravnatelj JU NP Paklenica i nećete vjerovati do sada me još nitko nije zamolio da mi da službenu karticu JU NP Paklenica, a kad god mogu lobiram za interese Parka, karticu koju sam imao kao ravnatelj osobno sam uništio kod predaje dužnosti (možda je ipak problem u meni). Obrana okrivljenika bi imala i smisla da primopredajni zapisnik koji je sačinjen između njih dvoje ne govori da će ta sporna kartica biti uništena u roku od mjesec dana, što nije učinjeno, a zamolba gđe. Josipe Marasović nikada nije stavljena na papir niti je i jednom riječju poništen dio o kartici iz primopredajnog zapisnika. Kada se pregledaju troškovi nastali po spornoj kartici onda su stvari potpuno jasne, ona se nije koristila za bilo kakvo lobiranje, već za osobne potrebe gosp. Zorana Šikića. Kao što i sami znate troškovi vezani uz podizanje novaca na bankomatu, kupnja na benzinski crpkama, raznim dućanima i restoranima nije ništa nego osobno trošenje Državnog novca.
Sve ovo i ne bi bilo toliko dramatično da drugookrivljeni u tom razdoblju nije bio ni više ni manje nego najprije pomoćnik Ministra kulture RH, a kasnije državni tajnik u Ministarstvu kulture i to odgovoran za sva zaštićena područja RH. Svatko upućen u hijerarhiju Ministarstava zna da je u to vrijeme baš taj državni tajnik odlučivao o tome tko će biti ravnatelj u bilo kojem zaštićenom području, i baš taj državni tajnik je odlučio da će ravnateljica JU NP Paklenica biti gđa. Josipa Marasović. Hijerarhijski je tu sve jasno, ali Vrhovni sud tu ne vidi poticanje, već podređena gđa. Josipa Marasović mora zamoliti nadređenog gosp. Zorana Šikića da zadrži karticu i lobira za interese JU NP Paklenica, a koji kao državni tajnik najvjerojatnije već ima službenu karticu Ministarstva. U prvom procesu jedino nije logično to da je prvooptužena gđa. Josipa Marasović, jer jedan državni tajnik je predstavnik izvršne vlasti i baš on bi trebao biti taj koji zakone RH poznaje bolje od sebi podređenih, te ukoliko bi i primimo zamolbu za korištenjem službene kartice istu bi trebao odbiti jer je to protuzakonito. Priča je takva da u nju ne bi povjerovala ni moja mlađa kćer koja ide u prvi razred osnovne škole, i ona bi rekla da izvinete na izrazu: „Tata to su gluposti“. O financiranju doktorskog studija neću ni pisati jer su tu stvari još očitije.
Prvo ročište ponovljenog suđenja bilo je zakazano za dan 30. siječnja, 2019. godine, kako ni po kojoj osnovi nisam bio pozvan odlučio sam otići na to ročište kao „zainteresirana javnost“, dugo sam razmišljao o tome, i znam da bi mi život bio lakši da sam to zanemario, ali sam skupio snage i otišao, ne zbog sebe nego zbog svoje djece koja moraju znati što je ispravno što ne i što se u životu treba cijeniti. Kako sam u prvom suđenju upoznao Državnog odvjetnika gosp. Denisa Sokola popričao sam s njime prije ulaska u sudnicu i vjerujte mi da ni za vrijeme rata nisam vidio osobu sa više straha u sebi. Nakon legitimacije osoba u sudnici mene su odmah izbacili van jer po Predsjednici sudbenog vijeća ja ne mogu biti zainteresirana javnost jer sam u prijašnjem postupku bio svjedok, možda me netko ponovno pozove za svjedoka, te da će me možda kasnije pozvati unutra, neko vrijeme sam čekao ispred sudnice, nakon čega sam otišao jer u takvoj lakrdiji jednostavno nisam mogao sudjelovati. Novu presudu nisam vidio, pa sve što ću dalje napisati temelji se na pretpostavci, koja se svodi na to da je Državni odvjetnik povukao optužnicu, isti onaj koji je prvu presudu uvjerljivo dobio i koji se žalio na visinu kazne. U prvom postupku novinari su bili iznimno zainteresirani za ovo suđenje, no ne i u ponovljenom suđenju, na ročištu se čak nitko nije pojavio ni od strane oštećenika JU NP Paklenica, a odvjetnici koja je vodila prvi postupak je otkazana punomoć.
Mogu razumjeti sve one koji na ovaj slučaj imaju drugačiji pogled, ali bi isti trebao biti potkrepljen nekim činjenica i dokazima, no to nije slučaj i meni je zaista frapantna lakoća manipulacije u ovom predmetu. Izgleda da jedino u Hrvatskoj Vuk može biti sit i ovce na broju, no iako nisu na broju, nikog nije briga.
Ne preostaje mi ništa drugo nego istom ovom Državnom odvjetništvu podnijeti kaznenu prijavu protiv samog sebe zbog lažnog prijavljivanja čestitih i poštenih ljudi, a što ću i učiniti kada dobijem presliku oslobađajuće presude.”.
S poštovanjem,
Zlatko Marasović
