U Dalmaciji se često kaže da krv nije voda. U politici bi se moglo dodat: ni stranačka iskaznica nije komad plastike koji se tek tako zaboravi
Vjekoslav Radić, izabran kao nezavisni kandidat i simbol promine nakon više desetljeća HDZ-ove vlasti u Baškoj Vodi, ponovno je posta član HDZ-a. Kažu da je njegov povratak „logičan“. I stvarno je – samo ne onima koji su za njega glasali virujući da biraju nešto drugo.
Njima je ovo manje logika, a više politička pleska.
Jer Radić na vlast nije doša sam. Doša je na leđima ljudi koji su godinama gradili priču o promini. Uz Topalovića, Beroša, Matejasa Jozipovića, članove Nezavisne liste mladih i sve one birače koji su virovali da Baška Voda napokon izlazi iz staroga političkog kruga.
Ljudi su izašli na izbore da bi makli HDZ, a dobili su načelnika koji se, nakon šta je uz njihovu pomoć priuzeja vlast, lipo vratija u HDZ.
To vam je ka da naručite ribu, platite ribu, čekate ribu – a konobar vam donese pašticadu i objasni da je to zapravo logičan slijed događaja. Ili kao da se lipa ženska uda za muškarca svojih snova, padne na pusta obećanja, a on, kurvin sin igra za suprotnu momčad, više voli muške!
Posebno je zanimljivo šta, prema informacijama koje se navode, lokalno članstvo nije bilo oduševljeno njegovim ulaskom. Ali šta zna teren? Teren samo lipi plakate, skuplja potpise i nagovara rodbinu. Kad Središnjica kaže da se odbigli sin vraća u matično jato, onda se vrata otvaraju, stolica briše, a članska iskaznica ugrije ka da nikad nije ni bila odložena.
Uostalom, predsjednik baškovoškog HDZ-a kaže da je Vjeko „timski igrač“.
Samo još nije sasvim jasno za koji je tim igra dok je od građana tražija glasove za rušenje HDZ-a.
Možda je rič o modernom nogometu, di igrač najprije zabije gol protivničkoj momčadi, onda skine dres, pokaže da ispod njega nosi njihov i na kraju objasni publici da je transfer bija sasvim prirodan.
Nezavisni kandidat – dok ne postane ovisan
Najveća žrtva ove političke akrobacije nisu stranke. Stranke će se dogovorit, podilit funkcije i objasnit kako je sve učinjeno radi „stabilnosti“, „razvoja“ i „interesa Baške Vode“.
Najveće su žrtve birači.
Oni koji su virovali da glasaju protiv staroga sustava sad mogu gledat kako njihov glas, bez njihova pristanka, minja stranački dres. Niko ih nije pita žele li da kandidat kojega su izabrali kao nezavisnog nakon izbora postane HDZ-ovac. Njihov je posa bija zaokružit. Sve ostalo odradila je politička trgovina iza zatvorenih vrata.
Zato ovo nije samo povratak jednog čovika u stranku. Ovo je pitanje političkog poštenja.
Ako si namjerava uć u HDZ, zašto to nisi reka prije izbora?
Zašto se nisi kandidira kao HDZ-ov kandidat i pošteno zatražija glasove pod njihovim znakom? Zašto su ti tribali ljudi koji su virovali u prominu, ako si ih nakon pobjede namjerava vratit upravo tamo odakle su tili otić?
Revizije – posljednji pozdrav prije kante za smeće?
Nova je vlast najavljivala i provodila revizije poslovanja bivše vlasti. Građani su očekivali odgovore: kako se upravljalo općinskim novcem, ko je donosija odluke i je li sve bilo zakonito i opravdano.
A sad se s pravom postavlja pitanje: šta će bit s tim revizijama?
Oće li rezultati bit javno objavljeni? Oće li se utvrđene nepravilnosti, ako ih ima, procesuirat? Ili će papiri završit u ladici, ladica se zaključat, a ključ svečano bacit u more uz objašnjenje da sad triba „gledat prema budućnosti“?
Jer kad se politički protivnik priko noći pretvori u stranačkog kolegu, prošlost odjednom postane vrlo nepristojna tema.
Jučer je tribalo pregledat račune. Danas je važnije sačuvat dobre odnose u timu.
Ustavni sud, treći krug i povratak kući
Ustavni sud nije Radića postavija za načelnika, ali je poništavanjem dijela izbornog postupka otvorija put trećem izbornom krugu, nakon kojega su ga građani izabrali. Ti su građani virovali da biraju kraj jedne političke ere.
Danas gledaju kako je njihov glas poslužija ka most kojim se HDZ vratija na vlast – samo ovaj put bez potribe da pobijedi pod vlastitim imenom.
Politički elegantno. Demokratski vrlo ružno.
Zašto se Radić vratija?
Je li rič o uvjerenju koje je iznenada proradilo? O pritisku Središnjice? O potribi za političkom zaštitom? O obećanim projektima? Ili se u pozadini čuje ono poznato zveckanje novca, interesa i krupnog kapitala?
To su pitanja, a ne tvrdnje. Ali načelnik građanima duguje jasne odgovore. Ne stranačke fraze o zajedništvu, timu i razvoju, nego odgovor na jednostavno pitanje:
Zašto ste od građana tražili glas kao nezavisni kandidat ako ste se nakon pobjede namjeravali vratit u HDZ?
Do tada će u Baškoj Vodi ostat gorak dojam da se dogodila izborna privara – možda ne ona iz Kaznenog zakona, ali svakako ona politička i moralna.
Birači su glasali za prominu, a dobili su povrat robe bez računa.
Odbigli sin vratija se u matično jato. Svi su opet na broju, pastiri zadovoljni, a Središnjica blagoslovila povratak.
Jedino su izvan ograde ostali ljudi koji su mu virovali.
Njima sad ostaje tek pouka za sljedeće izbore: u dalmatinskoj politici nije najvažnije čiji dres kandidat nosi dok traži glasove.
Važnije je pogledat koji mu dres viri ispod njega.
