Dana 8.2.2020.g. u organizaciji Gradske uprave-Odbora za branitelje, prvi put je obilježena svečanost Dana branitelja grada Ljubuškog
Da, dobro ste pročitali, prvi put. Činjenica da je punih 25 godina trebalo proći da se pokrenu moždane vijuge u glavama odgovornih kako bi se sjetili branitelja ovoga grada govori sama za sebe.Tu je svaki komentar suvišan.
U samoj organizaciji Odbora za branitelje koji će ući u povijest, u kojem inače nije bilo mjesta za predstavnika Udruge Zaboravljeni branitelji, donesena je odluka koja im sigurno neće biti na čast, a ta je da i pored urednog pismenog zahtjeva da se na skupu odobri usmeno obraćanje predstavnika zaboravljenih branitelja istoj nije odobreno.Zašto? Ostavljamo vam na prosudbu.
Iako je na sastanku predstavnika braniteljskih udruga tjedan dana prije bilo zaključeno da će se pored predložene odluke da se na skupu usmeno obrati Ivan Prlić-Ujro, moći obratiti i drugi predstavnici, zaključak nije ispoštovan. Iako je prvi zahtjev zaboravljenih branitelja poslan 4 dana prije, na isti nije bilo primjedbi od strane organizatora.
Ali kad je poslan drugi zahtjev u kojem je stajalo da je došlo do promjene, nastala je panika.Odmah su se pokrenule sve partijske snage na čelu sa Tihomirom Kvesićem kako bi se spriječilo obraćanje najavljenog predstavnika UZB. Angažirani su emisari koji će tobože demokratski pokušati razgovarati i uvjeriti zaboravljene branitelje kako je na sastanku predstavnika jednoglasno dogovoreno da se obrati samo jedan predstavnik, mada je ta konstatacija miljama daleko od istine, ali kad prestane istina nastupa ideologija.Svoju odluku organizatori su pokušali opravdati navodnim stavom jednoga predstavnika obitelji poginulog branitelja (inicijali V.M.), u koju nismo vjerovali pa smo istu provjerili osobno kod navedenog koji nam je potvrdio upravo suprotno.Istom prilikom je traženo od zaboravljenih branitelja da li nakon te „nadasve pravedne odluke“, mogu garantirati da neće doći do incidenta na samoj svečanosti, jer je ta odluka bila toliko pravedna da su se od inače „incidentnih i nasilnih Zaboravljenih branitelja“, očekivali incidenti zbog tolike količine pravednosti organizatora.
A onda spektakl!
Zaboravljeni branitelji su prešli preko svega, pretrpjeli još jedan udarac ispod pojasa od „pravih branitelja“ i gradske vlasti, došli na svečanost mirno i dostojanstveno, bez riječi, iz iskrenog poštovanja prema obiteljima poginulih branitelja, sudjelovali i dali svoj obol.
Udarac je to bio za sve one koji su se trudili i očekivali neki izgred u režiji UZB kako bi se onda i ministru policije „napili krvi“ jer nije nastavio progoniti i kažnjavati zaboravljene branitelje kao njegov prethodnik.
Na samoj svečanosti braniteljski sjaj i bijeda, od pravih istinskih branitelja do onih koji su rat vidjeli samo na filmu, lažnih nositelja visokih odličja na čijim se licima vidi da u dubini duše propadaju i nestaju, lica izobličenih na kojima se iščitava prevara i to sve jasnije.
Ne može se ne vidjeti i ne spomenuti sveprisutni gvardijan humačkog samostana fra Darijo Dodig, inače dežurni i nezamjenjivi predstavnik svoje braće na svim manifestacijama izvan crkve, pogotovo na onim gdje su prisutni predstavnici aktualne vlasti od kojih se ne odmiče.I kad već nije došao u šator zaboravljenih branitelja iako je pozivan i ne samo u šator nego i u drugim prigodama došao je tamo gdje ga poziva aktualna vlast.
Imao je gvardijan možda i najbolju priliku do sada da rekne dvije riječi o onim braniteljima koji i 25 godina nakon rata nisu ostvarili nikakav braniteljski dodatak i koji isključivo u znoju lica svoga jedu kruh svoj i da stane u njihovu zaštitu kao obespravljenima, ali nije po običaju rekao ništa, jer bi se možda ne daj Bože zamjerio „zemaljskim bogovima“ koji ga na njegovu radost ne rijetko sponzoriraju.
Ali se zato u njegovim propovijedima već dugo vremena ponavljaju osude za pojedince koji po njegovim riječima tračaju, ogovaraju i lažu, pokazujući na taj način da vodi neki svoj privatni rat protiv neistomišljenika, spuštajući se na razinu seoske birtije a ne Crkve.
Znamo da je teško u vremenu izdaje biti hrabar i ostati na strani istine, ali je to jedini put da ostnemo ljudi i vjerodostojni svjedoci svoje vjere.A da se naš stav ne bi krivo protumačio ističemo da jedna lasta ne čini proljeće pa tako ni jedan pojedinac ne čini Crkvu koja je za nas i dalje sveta i apostolska.
I kao šlag na kraju obraćanje Ivana Prlića-Ujre, kojeg su kao reprezentativni uzorak izabrali njemu slični, u tekstu bez sadržaja, koji mu je netko napisao, ponovio je one otrcane fraze koje već i vrapci na grani znaju, a koje se na kraju svode na šupljake tipa pričam ti da ti ništa ne kažem.U tom pravcu ide i izgovorena rečenica:“Svjesni smo da ima branitelja u velikom broju koji do sada nisu riješili svoje statuse, zato sa ovoga mjesta pozivam institucije…itd, itd“.Prelijevanje iz šupljega u prazno.A kad im ti isti branitelji iz naše udruge pokucaju na vrata i traže svoja prava onda ih se sotonizira gdje god se stigne i te iste institucije koje spominje Ujro su im maćeha a ne majka.Brane im se i ustavom zajamčena prava, a zbog traženja tih istih prava završavaju i na sudu kao najveći kriminalci.
Izborom Ujre za govornika „oduševljeni su“ svi istinski branitelji, najviše oni kojima nije lažno potpisivao dokumente za ostvarenje lažnih mirovina, dok oni kojima je potpisivao u najvećem broju nisu niti došli jer ih on više ne zanima.Zemljo otvori se, govorili su i glasno razmišljali oni koji su sve ovo gledali i slušali ne vjerujući svojim očima i ušima, jer ako smo u ratu morali gledati i trpiti strahote i poniženja zar i nakon 25 godina moramo gledati i trpiti slična poniženja samo od drugih glumaca ali i konstatirati da se melodija komunističke ideologije nastavila svirati samo drugim instrumentima.
Udruga Zaboravljeni branitelji, Ljubuški
