Predsjednički kandidat Antun Babić: Žrtva sam medijskog embarga i diskriminacije bez presedana!

Nakon smrti predsjednika Tuđmana u prosincu 1999. Hrvatska je postala neokomunistička država. Ona i dalje nezaustavljivo ide tim putem, bez obzira koje krilo KPH ili Udbe bilo na vlasti – HDZ ili SDP

Nedavno je svoj program za predsjedničku kandidaturu predstavio dr. Dejan Kovač, koji je za tu prigodu došao iz SAD-a, gdje radi kao profesor ekonomije na američkom sveučilištu Princeton. O dr. Kovaču znam vrlo malo iz površnih medijskih napisa. Međutim, apsolutno podržavam njegovu odluku da se vrati iz Amerike u Hrvatsku i natječe za predsjednika posrnule hrvatske države.

O njegovom programu još uvijek ne znamo dovoljno, ali na temelju njegovog rada na poznatom američkom sveučilištu, možemo već sada zaključiti kako se radi o ozbiljnom kandidatu. Osobno se nadam da se dr. Kovač neće vratiti u Ameriku ako ne pobijedi na izborima za predsjednika Republike Hrvatske. Bila bi to velika prijevara svih nas i početak ozbiljnog nepovjerenja prema ljudima koji su se iselili iz Hrvatske.

U svojem programu dr. Kovač nije spomenuo veliki potencijal koji za spas Hrvatske i spriječavanja njezine propasti imaju hrvatski iseljenici na svim kontinentima. Osim, lustracije, promjene izbornog zakona, zakona o povratu novca koji su političari i gospodarstvenici opljačkali u zadnjih 28 godina, moj program spašavanje Hrvatske – prvenstveno demografskog opstanka, temeljit će se na radikalnim, jako ambicioznim, ali i ostvarivim programima koji će biti usko vezani s potencijalom koji ima hrvatsko isljeništvo.

Nadalje i nažalost, moram i ovom prigodom istaknuti i skrenuti pozornost na potpunu medijsku, političku, identitetsku i starosnu diskriminaciju i zavjeru svih mainstream medija i velike većine portala kad je riječ o mojoj predsjedničkoj kandidaturi. Naravno, tu svoju riječ imaju i današnji vodeći političari, kao i duboka država, u kojoj se nalaze i mnogu udbaši.

ISKRENA PODRŠAKA DR. DEJANU KOVAČU

Kako rekoh, potpuno iskreno pozdravljam, kandidaturu dr. Dejana Kovača. Posebno mi je drago da je kao relativno nepoznata osoba, bez velikih dugotrajnih životnih rezultata dobio tako veliki medijski prostor u Hrvatskoj. Možda i on pripada u cijelom svijetu vladajućoj globalističko – liberalnoj eliti? Ne znam, i nije me briga.

Ipak moram još jedanput postaviti pitanje, kako to da se gaze moja ljudska prava i u Ustavu zagarantirana sloboda govora i izražavanja tj. pristup medijima? Za slobodnu i demokratsku Hrvatsku borim se već pola stoljeća. Ako zanemarimo moj veliki doprinos u borbi protiv komunističke Jugoslavije i stvaranja samostalne hrvatske države u iseljeništvu, opravdano je pitanje: 

Zar moj doprinos u najtežim danima Domovinskog rata, kao prvog glasnogovornika Ministarstva vanjskih poslova i tvorca važnih odjela u tom ministarstvu, pa kasnije kao osnivač Ministarstva povratka i useljeništva, te visoki hrvatski diplomatski predstavnik U NR Kini, Irskoj i Australiji, sa zapaženim rezultatima, znači manje od jednog mladog, istina obrazovanog, ali i nedokazanog, budućeg političara i više vrijedi od nas koji smo također obrazovani, ali i koji smo stvarali hrvatsku državu, sudjelovali u njezinoj obrani i odigrali vrlo važnu ulogu u njezinom međunarodnom priznanju? 

Ima li jednog jedinog medija ili jednog hrabrog novinara u cijeloj Hrvatskoj koji bi se usudio probiti taj strašan medijski embargo kad je u pitanju moja potpuno legitimna kandidatura za predsjednika države. Zar svi žive u tako velikom strahu od istine i velikog gazde? Što je s njihovim vlastitom dostojanstvom? Kakvu poruku šalju svojoj djeci i budućim hrvatskim naraštajima?

Molim predsjednika Vlade, predsjednicu države i urednike svih glavnih medija u Hrvatskog da budu barem toliko hrabri da javno kažu kako nisam kvalificiran i zašto, za kandidata za predsjednika države, iako se prema Ustavu RH, svaki hrvatski državljanin ima pravo kandidirati za bilo koju javnu fukciju u Republici Hrvatskoj. 

Neka to bude i politička odluka, ali barem ću dobiti potvrdu da ponovno živim u komunističkoj diktaturi od koje sam 1968. pobjegao u emigraciju.

mr.sc. Antun Babić
predsjednički kandidat pod medijskim embargom