Prokletstvo Ljubušaka kao zla sjena komunista!

Da ništa nije slučajno svjedoče i novija događanja u Gradu Ljubuški. Valentin Ćorić 12. veljače 2020. godine u hotelu Bigeste u Ljubuškom predstavio je knjigu naslova “Pomet u glavu”

FOTO: ljubuski.net

Dragan Čović na trgu ispred zgrade Gradske Uprave svečano je otvorio “Spomenik majci”. Ova dva događaja upriličio je gradonačelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić, koji je najavio odlazak iz politike. Da podsjetimo inicijativa i ideja izrade spomenika je pokojnog Ante Milasa, Dragovoljca Domovinskoga rata, organizatora otpora od Velikosrpske agresije. Ante Milas za života spomenik je video u prirodnom obliku u čast udovicama Drugoga svjetskog rata i poraća.

Komunistički zločini ostavili su traga u Ljubuškom. Komemoracija Ljubušaka 61 žrtve iz Drugoga svjetskoga rata i poraća održana je 2013 godine. Pokopani su u zajedničku grobnici na (do danas) neobilježenom predjelu Novoga groblja Ljubuški. Povjerenstvo za obilježavanje i uređenje grobišta iz Drugoga svjetskoga rata i poraća na području (tada) Općine Ljubuški nije svoje djelovanje privelo svrsi. Od 61 žrtve komunističkih zločina identificirane su samo dvije žrtve, dva hercegovačka franjevca. Jeli slučajno da identifikacija ostalih 59 žrtava komunističkoga zločina  nije identificirana, niti su im grobovi – kosturnica obilježeni!? Je li slučajno da na mjestima iskapanja-stratišta  nevino ubijenih Ljubušaka niču poslovno stambene zgrade, koje grade poznati pripadnici komunističke partije – milicije?! Činjenica je da do danas Novo gradsko groblje Ljubuški ,nije primjerno uređeno, nisu obilježena grobišta nevino pobijenih 59 Ljubušaka! Nisu provedene niti identifikacije ekshumiranih ! Časna obaveza čuvanja identiteta ubijenih, kasnije ekshumiranih, izostala je od ljubuških  gradskih poglavara puna tri desetljeća. Čuvanje identiteta ubojica, prikrivanje  ljubuških egzekutora – komunista ubojica , od predstavnika pravosudnog sustava komunističke partije ( koja se prenosi nasljedno s koljena na koljeno)  ima tradiciju punih 75 godina. Da ništa nije slučajno svjedoče i najnovija događanja u Ljubuškom. Tko su zapravo komunisti Dragan Čović i Valentin Ćorić, kojima Grad Ljubuški poklanja pažnju, čast  2020 godine ?!

Dragan Čović sin Frane i majke Mare iz Širokoga Brijega, osamdesetih i devedesetih godina izjašnjavao se Jugoslavenom i potpisivao se ćirilicom. Inženjer strojarstva, i predsjednik poslovodnog odbora Vazduhoplovne industrije Jugoslavenske narodne armije, koja je bila pod direktnim zapovjedništvom generalštaba JNA-KOS Beograd, Soko Mostar. Dragan Čović bio je i predsjednik časnoga suda  (masonske lože?)  LIONS Club Mostar. Velikosrpskom agresijom na hrvatski narod  1991. godine, Dragan Čović obnaša dužnost Direktora proizvodnje Z.I. Soko Mostar, pretpostavljeni mu je bio pukovnik KOS-a Novica Đurić. Projekat preinaka zrakoplova JNA, ugrađivanjem lansera i podvjesnih nosača bombi, skupni nosači bombi… projekat je koji je u SOKO Mostar vodio Dragan Čović skupa s  oficirima JNA-KOS -a, pod nadzorom povjerljivih beogradskih oficira JNA, i mostarskih Sokolovaca: Smajom Klarićem, Nikolom Marićem, Brankom Kolobarićem, Željkom Mikulićem, Dušanom Vučijakom, Zdravko Bevanda, Damir Ustamujuić … (detaljnije opisano u Feljtonima Tamna strana HDZ-a). Dana 01.10.1991 godine od JNA spaljeno je hrvatsko selo Ravno. Zrakoplovi JNA su dana 7. travnja 1992 godine u 6,20 sati raketirali uže djelove Široko Brijeg, poginuli su  Božo Soldo, Jozo Hrkać, Rajko Hrkać, Mladen Hrkać, Josip Hrkać i Veselko Topić (do danas ubojice piloti zrakoplova JNA, nisu privedene pravdi).  Zrakoplovi JNA su dana 8 travnja 1992 godine raketirali selo Lipno u općini Ljubuški. U Lipnu je raketirana crkva Uznesenja BDM, te nekoliko obiteljskih kuća, poginuo je Ante Šaravanja (do danas ubojice-piloti JNA nisu privedene pravdi) Zrakoplovi JNA bacilli su bombe naziva “krmače” težine jedne tone. Za vrijeme zločina JNA, nad hrvatskim narodom Dragan Čović nalazio se u kriznom stožeru – Štabu Soko VI Mostar, pretpostavljeni mu je bio  Novica Đurica, pukovnik JNA-KOS. Sve zbog citiramo “usloženosti bezbjednosno-političke i ekonomske situacije u zemlji i njenih implikacija na poslovanje poduzeća”Soko”VI, a u cillju efikasnijeg rukovođenja nad svim procesima rada i poslovanja”.

Valentin Ćorić, od prvoga dana stao je u obranu hrvata, jedan je od organizatora otpora u općini Čitluk, od Velikosrpske agresije. Prvi je zapovjednik  Vojne Policije HVO. Osuđen je na međunarodnom sudu HAG, za ratne zločine na prostoru BiH. Zaslužan je za uhićenja civila muslimana u Ljubuškom, i odvođenje na Heliodrom – Mostar, što je bacilo veliku mrlju, na povijest ljubuškoga kraja. Zadnji je sekretar Saveza Komunista općine Čitluk.

Hrvatski vitez Ante Milas  za života je  svjedočio muci i patnji hrvatskoga naroda, svoje obitelji, ljubuških majki, koje su ostale bez muževa. Ante Milas imao je viziju kako im se odužiti podižući  spomenik, obilježavajući grobišta. Ante Milas i njegovi suborci ni u crnom snu nisu mogli sanjati da će spomenik majkama-heroinama Hercegovine, Ljubuškoga,  otvarati jugosloven ,ćiriličar, sokolovac Dragan Čović, uz asistenciju franjevačke braće iz Humačkoga samostana. Prokletstvo Ljubušaka je zla sjena komunista, kao zla nadnaravnih sila  koje se ne mogu riješiti Ljubušaci, obilježiti grobišta i podići spomenike svojim  najmilijima. (NASTAVLJA SE…)