Pupovac govorio politički i za pravoslavni Božić!

U središtu pozornosti i javnog interesa  već je mjesecima pa i ovih dana nakon već tradicionalnog primanja za pravoslavni Božić u hotelu Sheration  u Zagrebu predsjednik Srpskog narodnog vijeća dr. Milorad Pupovac, član (ne)formalne  vladajuće koalicije HDZ-Restl HNS-SDSS-M. Bandić 365 (prikrivena „velika koalicija“) u Saboru Republike Hrvatske (povratak u u drugi padež – genitiv!)

Piše: Erih Lesjak

Čime pak on to izaziva ne samo pozornost i zanimanje, nego i frustracije, poniženje, osjećaj nemoći pa i latentnu agresiju velikog dijela hrvatskoga društva (ostanak u  prvom padežu – nominativu!)? Time što programirano i planski svojim izjavama, postupcima i ponašanjem na tuzemnoj i inozemnoj razini kontinuirano iritira, podcjenjuje, obezvrjeđuje, ponižava i vrijeđa veliki dio hrvatskoga društva i naroda što je učinio čak i  6. siječnja 2019.g. na  primanju  koje je Srpsko narodno vijeće organiziralo povodom blagdana pravoslavnog Božića! U tome pak njegovom programiranom psihološko-propagandnom djelovanju i provokacijama  posebno mjesto i ulogu ima tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti, koje po svojoj uređivačkoj koncepciji i politici kao da su nekadašnji vodeći komunistički dnevnik i ideološki malj Borba, a ne glasilo jedne nacionalne manjine! Od tjedna do tjedna svakoga petka  programatski  koncipirano i stilizirano objavljuje tekstualne i slikovne provokacije, poluistine, neistine, fake news, paskvile, pamflete, uvrjede itsl.; što po svojoj osnovnoj izobrazbi (ostalo je prošireno na edukativno-operativnim „kursovima“ i tečajevima odgovarajućih službi!) lingvist dr. Milorad Pupovac cinično naziva – satirom! I upravo zahvaljujući toj i takvoj „satiri“ , dr. Milorad Pupovac postao je jedna od najnepopularnijih pa i najomraženijih javnih osoba u hrvatskoj javnosti i društvu (što ne znači da je to isto i u javnosti i društvu u Hrvatskoj!). Umjesto društvenih devijacija u fokusu dr. Milorad Pupovac!? Gotovo sve uskrate odnosno frustracije te jad i nevolje zbog društvene nepravde, ponižavanja, šikaniranja, nepostojanja vladavine prava i stvarne trodiobe vlasti, pravne nesigurnosti, „vimpulšek(s)ovskog“  pravosuđa,  borgovskog ortačkog kapitalizma, „dogovornog“ višestranačja, karikaturalne demokracije, etatizma, antitržišne  ekonomije te posljedičnog stampeda radnoaktivnog stanovništva u inozemstvo, dominantne uloge političke oligarhije (i svojevrsne vlade u sjeni  koju čini „gremij“: Budimir Lončar, Franjo Gregurić,  Vladimir Šeks, Nikica Valentić, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Luka Bebić, Borislav Škegro, Zlatko Mateša, Davor Božinović, Branko Roglić, i drugi u užem i širem oligarhijskom političkom i financijskom krugu)) i  „duboke države“ u svim političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim i kadrovskim procesima;  nepostojanja medijskog pluralizma, programiranog institucionalnog  psihološko-propagandnog djelovanja  režimskih medija i tzv. „javne“ televizije protiv  demokratskih stečevina i temeljnih sociokulturnih vrjednota i tradicije hrvatskoga društva i naroda;  redukcije prava na lokalnu samoupravu donošenjem „Lex šerif“ protivno europskim konvencijama,  ograničavanja demokratskih prava i sloboda  građana te primjena „light“ totalitarnih metoda i postupaka u provođenju vlasti Vlade RH koja nema demokratskim standardima primjeren izborni i politički legitimitet građana što znači da je režim i tiranija a ne demokratska vlast, nedemokratskog izbornog zakonodavstva te istog takvog izbornog sustava i procesa;  tendencija autoritarne vlasti da promjenom izbornog sustava omogući sebi ostanak na vlasti i bez demokratske političke potpore birača odnosno bez demokratskim standardima razmjernog i primjerenog izbornog legitimiteta, masovnog gaženja ustavnih prava građana na izravnu demokraciju protuzakonitom formalnopravnom opstrukcijom referendumskih inicijativa,  kršenje Ustava RH  potkopavanjem njegove najviše vrjednote demokratskog višestranačkog sustava političkom korupcijom zastupnika i mijenjanjem stranačkih klubova protivno političkoj volji birača izraženoj glasovanjem na izborima čime se obezvrjeđuju rezultati izbora i institut demokratskih izbora; klijentelizma, nepotizma, trgovanja utjecajem i  posvemašnje korupcije; socijalne bijede i siromaštva, nezaposlenosti, negativnog nataliteta i demografskog „danse macabrea“, depopulacije i ostale socijalne patologije. Stoga je paradoksalno i na odgovarajućim činjenicama neutemeljeno  što sve to najvećim dijelom ostaje izvan vidokruga i fokusa pozornosti  pauperiziranih, poniženih i potlačenih hrvatskih građana!   

Kako i zašto je dr. M. Pupovac inkarniran u dežurnoga „krivca“?                Najvećim dijelom  dr. Milorad Pupovca  bilo je moguće planski inkarnirati u dežurnog društvenog „krivca“ zbog nepostojanja pluralizma i slobode medija, te „soft“ totalitarnim državama i autoritarnim režimima prispodobivim masovnim psihološko-propagandnim manipulacijama, obmanama i „alternativnim istinama“ odnosno lažima, te teoriji zavjere i imaginarnog neprijatelja kao modusa operandi u razrješavanju političkih antagonizam i društvenih konflikata; prijeziru ljudi, društva, demokracije i humanosti, te apoteozi tuge demokracije i rušenja ustavne vrjednote kao što je to višestranačka parlamentarna demokracija. Upravo zahvaljujući toj i takvoj autoritarnoj i etatističko-birokratskoj tehnologiji provođenja  vlasti režima  Andreja Plenkovića i  „gremija“, dr. Milorad Pupovac inkarniran je u dežurnog dnevnopolitičkog „krivca“  za gotovo sve frustracije, poniženja i patnje hrvatskih građana!  Čime su  animozitet, gađenje i agresija građana odmaknuti od pravog i jedinog krivca a to su Vlada u Republici Hrvatskoj i njezin predsjednik, te (pre)usmjereni na simboličnog društvenog „grješnog jarca“ – dr. Milorada Pupovca. Što i jest primarni i glavni cilj te masovnopsihološke i medijske manipulacije te obmane koju je kreirao i provodi  autoritarni režim tiranina Andreja Plenkovića i „gremija“!         

 Koordinativna  domaća i međunarodna strategija dr. Milorada Pupovca

No, u hrvatskome društvu, nažalost, još uvijek ne postoji „kritična masa“ građana koji dostatno poštuju svoju inteligenciju, zdrav razum, izobrazbom stečeno znanje i  iskustvo te imaju razvijeno odgovarajuće samopoštovanje, pa da mogu vidjeti i shvatiti da je dr. Milorad Pupovac kao simbolični društveni „grješni jarac“ (tzv. „Pedro“); stvarno projekt, program i izvedba Andreja Plenkovića i „gremija“ koji ga je instalirao na vlast, te ga dnevnopolitički instruira, upravlja i servisira! Domaća i međunarodna olitička i društvena taktika i strategija koje primjenjuje  i provodi dr. Milorad Pupovac velikim su dijelom planirani, koordinirani i sinkronizirani s premijerom Andrejom Plenkovićem i „gremijem“ s jedne strane; te  s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem s druge strane! A primjer i dokaz tome su i „paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije“, „zabrana ulaska u Hrvatsku ministru Aleksandru Vulinu“, „provokativni govori Šešeljeva sina Aleksandra na zasjedanjima Parlamentarne skupštine Vijeća Europe“; i mnogi drugi  režirani, međusobno „uvezani“ i sinkronizirani navodni „incidenti, provokacije i konflikti“. Pa što bi to bez te i takve  koordinativne taktike i strategije mogao i do kada činiti dr. Milorad Pupovac, tj.  da ga ne potiče, programira te politički, financijski, medijski i logistički podupire premijer Andrej Plenković, te i „gremij“ kao neformalni i nelegitimni centar moći i vlasti u Republici Hrvatskoj? Logično je da bi mogao vrlo malo ili ništa od onoga što već mjesecima čini; nego bi radio, ponašao se i djelovao onako i samo onako kako su to odredili Ustav RH, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina,  te odgovarajući zakonski i podzakonski akti. A tko bi od toga da u svom političkom, društvenom i javnom djelovanju dr. Milorad Pupovac poštuje i provodi Ustav RH te odgovarajuće zakone i podzakonske akte, imao najviše političke i društvene štete?                                                                                                                         Vjerojatno će čitatelji u prvi mah pomisliti – pa sâm dr. Milorad Pupovac, ali će se ako se odluče za tu opciju – prevariti? Ne dr. Milorad Pupovac, nego nitko drugi doli  Andrej Plenković i njegova bez izbornog i političkog legitimiteta Vlada!  A kako i zašto?  Pa zato i zbog toga što bi tek tada većina u hrvatskoj javnost i među domoljubima mogla prepoznati  i shvatiti kolosalnu manipulaciju, obmanu i prijevaru kojom se prikriva pravi subjekt i glavni krivac za gotovo sve ili veliku većinu političkih, društvenih, gospodarskih i socijalnih devijacija, anomalija te i doslovno anomiju u Hrvatskoj; a društveno nezadovoljstvo, animozitet i agresija se usmjeruju na  pogrješnu adresu tj. simboličnog društvenog „grješnog jarca“ dr. Milorada Pupovca, te posredno i spontano fenomenom „difuzije afekta“ posve neopravdano, a na  štetu i hrvatskog društva, naroda i države; širi na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj!              

                                  „Napad“ na Dolcu na dr. Milorada Pupovca

No, omraza koja je velikim dijelom zahvaljujući upravo političkom projektu i politici Andreja Plenkovića i „gremija“ stvorena u hrvatskome društvu prema članu (ne)formalne vladajuće koalicije dr. Miloradu Pupovcu, širi se neutemeljenim i pogrješnim poistovjećivanjem neopravdano i nepravedno na cijelu srpsku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj, zbog toga što je navodno dr. Milorad Pupovac  njezin „izabranik“ i vodeći politički predstavnik. A to je na izbornim rezultatima neutemeljena konstrukcija, mistifikacija i političko podmetanje, jer vrlo mali broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti po posebnom biračkom pravu glasuje za manjinske izborne liste u XII. izbornoj jedinici. Na prijevremenim izborima za Hrvatski sabor 11. rujna 2016.g. u popis birača bilo je upisano 138.539 birača pripadnika srpske nacionalne manjine, a  glasovalo ih je 19.561 ili  svega 14,12  posto. Dr. Milorad Pupovac dobio je 16.166 glasova birača što je samo 11,66 posto biračkoga tijela. Tako da dr. Milorad Pupovac te njegova politička stranka SDSS i u kontekstu posebnog biračkog prava nemaju niti najskromnijim demokratskim standardima  razmjeran i primjeren izborni legitimitet i političku potporu srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj!  No, unatoč tome što se zastupnici nacionalnih manjina biraju po posebnom biračkome pravu, oni što bi politički i ustavnopravno bilo logično nemaju i isti takav tj. poseban politički mandat u parlamentu, nego paradoksalno i u Saboru imaju isti taj i takav tj. opći politički mandat. A što je protivno najvišoj vrjednoti ustavnog poretka o jednakosti i ravnopravnosti državljana iz članka 3., i jednakim pravima iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske!  Iz posebno biračkog prava trebao  bi proizlaziti poseban politički mandat, a ne opći politički mandat.                                                                                                                              Kada se tome doda i bitna činjenica da je većina pripadnika srpske nacionalne manjine u proturječnim, vrlo osjetljivim, neizvjesnim te složenim i teškim ratnim društvenim uvjetima ostala lojalna svojoj domovini Hrvatskoj, a više od 10.000 ih je aktivno sudjelovalo u  postrojbama Hrvatske vojske u Domovinskom obrambenom i osloboditeljskom ratu, moralo bi biti čak i onima u hrvatskome društvu koji previše ne drže do vlastite inteligencije, zdravog razuma, znanja i samopoštovanja; da je na izbornim i političkim činjenicama neutemeljeno te stoga krajnje iracionalno, nerazumno, kontraproduktivno i štetno saborskog zastupnika bez demokratskim standardima primjerenog  izbornog legitimiteta i političke potpore srpske nacionalne manjine – dr. Milorada Pupovca, na bilo kakav način i u bilo kojem vidu poistovjećivati odnosno sinonimizirati s tom istom srpskom nacionalnom manjinom!

Programirano institucionalno stvaranje u društvu ozračja netrpeljivosti, omraze i  latentne agresije prema dr. Miloradu Pupovcu kao tzv. vodećem političaru srpske nacionalne manjine i navodno isključivom inspiratoru  i autoru estetski neukusne, uvrjedlive  i provokativne „satire“ u tjedniku Novosti, kao i periodičnoj publikaciji  Bilten Srpskog narodnog vijeća o „raspomamljenom nacionalizmu,  kleronacionalizmu, šovinizmu, ksenofobiji, katolibanima,  ustašofiliji, ustašluku, fašizmu, klerofašizmu i ekstremnoj desnici“ u Republici Hrvatskoj a sve po lako prepoznatljivim metodama i postupcima psihološko-propagandnog djelovanja i „rata“; kulminiralo je  u petak 28. rujna 2018.g. na  središnjoj zagrebačkoj tržnici Dolac gdje je Saša Mučnjak gađao i pogodio dr. Milorada Pupovca kriškom limuna i ostatcima nekonzumiranih gavuna!  (Nadamo se da ih je „atentator“ platio ugostitelju, ili ih je možda platio naručitelj  i organizator „atentata“?) . Svatko tko poštuje vlastitu inteligenciju, zdrav razum te znanje i iskustvo, može i mora prepoznati društveni kontekst i trenutak odnosno „tajming“ tog incidenta, činjenicu da se „dogodio“ u vremenu pripremanja humanitarnog skupa empatije, potpore i solidarnosti sa žrtvama ratne agresije na grad Vukovar; štrajkova i ugrožene egzistencije radnikâ  u brodogradilištima „Uljanik „ i „3. maj“; „repova“ afere Agrokor, Lex Agrokor i grupe „Borg“, zataškavanja stvarne afere „hot-mail“ izmišljanjem i podmetanjem navodne „afere sms“; te u tijeku još jednog  u nizu bakarićevskih  „demokratskocentralističkih“  diferencijacija, harangi, linčeva i obračuna Andreja Plenkovića sa stranačkim političkim neistomišljenicima („neprijateljima“) u HDZ-u, ovaj put sa zamjenikom predsjednika Milijanom Brkićem; potkopavanja demokratskog višestranačkog sustava od strane zastupnikâ i Vlade RH koja ih prikriveno potiče i nepoduzimanjem DORH-a odgovarajućih zakonskih sankcija omogućuje masovno koruptivno mijenjanje klubova zastupnika te poništavanje rezultata izbora i na njima glasovanjem izražene političke volje biračâ; dvostruke paralelne igre obmanjivanja te prijevare Sjedinjenih Američkih Država oko plutajućeg LNG terminala i kupnje bojnih zrakoplova, gdje se na pregovaračkoj i formalnopravnoj razini  glumi odnosno fingira kao da se terminal doista želi izgraditi a zrakoplovi kupiti, dok se  istodobno s druge strane nizom krupnih i dugoročnih trgovinskih  i investicijskih poslova i financijskih transakcija s Rusijom i Kinom, uvozom sofisticirane informatičke tehnologije, kineska kompanija je dobila izgradnju Pelješkog mosta, ruske banke su preuzele Agrokor, otvorenim svrstavanjem u mnogim međunarodnim odnosima, sporazumima i pitanjima suprotno od SAD i tome slično; na taj perfidan i neizravan način faktički iznudilo i prisililo SAD da zbog potencijalne industrijske špijunaže, vojnosigurnosnih razloga kao i te i takve gotovo da se  bi se moglo reći  u cjelini „antiameričke“ međunarodne političke strategije Vlade predsjednika Andreja Plenkovića i „gremija“, istina uvijeno za takve slučajeve u standardne i dobro poznate diplomatske fraze i „oblande“, moraju zabraniti Izraelu da „zakaparane“ bojne zrakoplove proda Republici Hrvatskoj!  Što sve to jasno i valjano potvrđuje i komentar samog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da „Hrvatska zbog toga nema nikakve štete“, što je logično i očekivano u kontekstu činjenice da premijer  Andrej Plenković i „gremij“ koji iz sjene vlada Hrvatskom drže a takvu politiku stvarno i vode da su za Hrvatsku samo i  jedino štetni iskreno savezništvo i politička, gospodarska, energetska, vojna, sigurnosna te ina suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama!

 Znajući za edukativno leglo i komunikološku „školu“ iz koje dolazi Andrej Plenković, marksističku inspiraciju, vokabular, temu i  teze njegove brošure s naslovom „Sredstva masovne komunikacije“ koja je publicirana  u SFR Jugoslaviji 1989.g., te mu političku karijeru, mentore, metode i praksu; osnovano se može pretpostaviti da u krug onih kojima u tom  trenutku politički apsolutno odgovara i koristi „napad“ i javno poniženje društvenog „grješnog jarca“ saborskog zastupnika dr. Milorada Pupovca, nedvojbeno te sigurno spada i sâm premijer Andrej Plenković! Tim više jer su režimski mediji (a drugih u karikaturalnoj demokraciji kao što je ova u Hrvatskoj i – nema!), taj u stvarno demokratskim državama čin i izraz prosvjednog demokratskog folklora uobičajen i prihvaćen kao način izražavanja političkog nezadovoljstva slobodnih i demokratskom te pravnom državom zaštićenih građana od ucjena, pritisaka, straha i represije; odmah i unaprijed kvalificiran, ozloglašen i osuđen kao „nacionalistički i šovinistički napad na Srbina“, a ne  kao što to on dijelom stvarno i jest, estetski neukusan prosvjedni čin protiv javne osobe, političara, saborskog zastupnika te štoviše člana (ne)formalne vladajuće koalicije  dr. Milorada Pupovca, od čijeg glasa  u parlamentu  izravno ovisi čak i sâm opstanak Vlade u Republici Hrvatskoj! Sad možete zamisliti u kojim „strahotnim“ društvenim dimenzijama je ruban, efemeran, ostarkiran, nevažan i nemoćan dr. Milorad Pupovac; kada ima političku poziciju i moć da u parlamentu može srušiti vladu jedne države i izazvati prijevremene izbore! Osim toga ali ne i manje važno, u dirigiranim medijima a takvi su svi mainstream a opozicijskih uopće i nema (!), nigdje nije ni spomenuto da se hrvatska javnost, društvo a neizravno i veći dio naroda, planski i programirano kontinuirano mjesecima frustrira, ponižava, ozloglašava i stigmatizira političkim govorom, postupcima i ponašanjem dr. Milorada Pupovca te provokacijama tjednika Novosti. Kao da se  institucionalno i sustavno željelo artikulirati politički kontekst i društveno ozračje, koje će potaknuti i izazvati takav ili sličan prosvjedni čin ili planski pripremljen te fingiran incident! A koji će onda medijski i psihološki biti manipuliran, usmjeren i zloupotrijebljen na način i s ciljem, kako je to institucionalno planirano  i učinjeno s „napadom na Srbina“; a ne i na javnu osobu, političara, saborskog zastupnika i člana vladajuće koalicije – dr. Milorada Pupovca!

Tko je i čiji je Saša Mučnjak?

Na kraju ostaje i pitanje na koje treba pokušati i odgovoriti: tko je, što je i čiji je Saša Mučnjak; koji se kriškom limuna  i ostatcima nekonzumiranih gavuna nabacio na dr. Milorada Pupovca, i time dao razlog i povod za monstruoznu huškačku medijsku kampanju i demonizaciju hrvatskoga društva i naroda takvih dimenzija koje su apsolutno nerazmjerne povodu, kao da je „napad“ kriškom limuna  i ostatcima gavuna gotovo jednak zločinu političkog atentata ranjavanja i ubojstva Stjepana Radića i ostalih HSS-ovih zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca  u Beogradu 20. „juna“ 1928. godine!                                                                                                                                            Za počinitelja „napada“ odnosno izgrednika jer to u demokratskoj državi može biti te doista i jest samo i jedino politički prosvjedni čin ili izgred, javnost je brzo saznala jer se on sâm prijavio policiji! Ubrzo je potom dao i javno obrazloženje motiva svog čina na Dolcu, za koje se može steći i dojam da je na intelektualnoj razini osobe blaže ometene u intelektualnom razvitku, ali i da djelomice estetski i literarno korespondira sa „satirom“ (ili satarom?) kojom dr. Milorad Pupovac mjesecima obdaruje hrvatsko društvo!? Dakle, motiv i poticaj za bacanje kriške limuna i ostataka nekonzumiranih gavuna bio je (pra)davni događaj od prije desetak i više godina, kada se dr. Milorad Pupovac  tada djevojci a danas supruzi Saše Mučnjaka „uvaljivao“ na terasi nekog kafića! Slučajni (ili „slučajni“?) susret s „udvaračem“ na Dolcu pobudio je sjećanje na (pra)davno nedolično ponašanje znatno starijeg muškarca, probudio povrijeđenu čast supruga koji tada kako se to iz obrazloženja može shvatiti današnju suprugu uopće nije ni poznavao (!), te je iz toga slijedila autohtona osobna odnosno individualna prosvjedna akcija zaštite ženske časti i dostojanstva činom bacanja kriške limuna  i ostataka nekonzumiranih gavuna u  (pra)davno nametljivog „matorog“ udvarača! Uvjerljivo i vjerodostojno (kao da je od Andreja Plenkovića!) kao što to tako formulirano i može biti u vrlo širokom rasponu, a obrnuto razmjerno kvocijentu inteligencije čitatelja. No, da bi se u to obrazloženje motiva nabacivanja kriškom limuna i ostatcima nekonzumiranih gavuna kao samo i isključivo  „osobnog“ prosvjednog čina i akcije moglo i (po)vjerovati, potrebni su i još neki podatci iz životopisa  njegova autora Saše Mučnjaka. Kao na primjer, što je i gdje radio te od  kojih prihoda je živio nakon povratka iz SAD-a u Hrvatsku i Zagreb? Gdje i kod koga je zaposlen posljednje tri-četiri godine, tko mu daje plaću, u kojoj je banci tekući račun na koji mu se uplaćuje plaća, je li plaća redovita i ukupni prihodi dostatni za život obitelji na barem prosječnom životnom standardu? Je li nakon svega spoznao i shvatio, da navedenim činom na Dolcu  nije učinio uslugu hrvatskome društvu, kulturi, narodu i državi?  Misli li da bi se zbog toga trebao javno i ispričati? Pitanja su to na koji bi svaki pristojan i domoljuban čovjek morao odgovoriti, nakon neprocjenjive štete koju je navodno „osobnim razlozima“  motiviranim činom nanio hrvatskom društvu, kulturi, narodu i državi! U protivnom, u tom istom društvu, kulturi, narodu i državi; moglo bi se i moralo naći savjesnih, odgovornih, etičnih i domoljubnih pojedinaca koji bi se osnovano mogli i morali upitati: je li taj Saša Mučnjak doista Saša Mučnjak,  ili je on možda ipak – Aleksandar Mućak? 

Posjet Vukovaru kao realizacija projekta izjednačavanja agresora i žrtve                                                                                                                                               U subotu 17. studenog 2018.g.  predsjednik SDSS-a  dr. Milorad Pupovac posjetio je Vukovar uoči obilježavanja dana kada su brojčano te oružjem i vojnom tehnikom nadmoćni JNA, lokalne srpske jedinice tzv. Teritorijalne obrane i srbijanske paravojne  formacije nakon 87 dana herojskog otpora u apsolutno neravnopravnom odnosu snaga slomili obranu i okupirali Vukovar, odveli iz Bolnice 274 ranjenika civila i branitelja te ih 200 ubili na Ovčari, izvršili etničko čišćenje nesrpskog stanovništva te većinu među inim i djecu odveli u logore u Srbiju! Zamislite, logori za nedužne civile slični onim nacističkim ali krajem XX. stoljeća u srcu Europe, a dr. Milorad Pupovac ni jednog glasa ni riječi o tome, kao ni o sudbini 386 osoba iz samog Grada i ukupno 531 iz cijele Vukovarsko-srijemske županije koje državna birokracija cinično naziva – „nestalim“. Ali zna i to stalno ponavlja da je prije vojne agresije na Vukovar ubijeno desetak Srba, i to je po njemu bilo razmjerno kao povod  i opravdanje za pravu ratnu agresiju državne vojske, velikog dijela lokalnih Srba te srbijanskih paravojnih formacija na stanovništvo jednog grada među kojima je bilo i Srba pa i među braniteljima! U Vukovaru je dr. Milorad Pupovac spustio cvijeće u Dunav i položio vijenac na Memorijalnom groblju, kao izraz „suosjećanja kako za stradale građane Vukovara hrvatske nacionalnosti, tako za stradale građane Vukovara srpske nacionalnosti“. Koliko je to „suosjećanje“ iskreno  a ta simetrija lažna može se zorno i valjano vidjeti te shvatiti iz podataka odnosno činjenicâ, da su u nesrpskom stanovništvu  do sada popisana imena 2.249 ubijenih i poginulih i to bez tzv. „nestalih“ , a u srpskom stanovništvu stotinjak ubijenih i poginulih!  Doista, valjan i relevantan primjer za fakultetske udžbenike i izobrazbu studenata iz teme što nisu razmjernost, simetrija, etika, moral, suosjećanje, solidarnost, pravednost, humanost, ljudska časti, dostojanstvo i odgovornost; te što su nerazmjernost, nesimetrija, nemoral, bezdušnost, bešćutnost, nepravda, nehumanost,  beščašće, manipulacija, izvrtanje činjenicâ te obmana i prijevara. Inače, njegova poduža izjava za medije standardni je i karakteristični miks javnosti dijelom već dobro poznate, uvježbane  i uhodane histeroidnoteatralne  izvještačenosti, licemjerja, prijetvornosti, srcedrapeljotinske  patetike i mučeničke melodrame kao da će upravo taj čas i pred novinarima i kamerama izdahnuti, kalimerovskog prenemaganja na granici lažnih suza, logičkih manipulacija i zamjenâ tezâ,  inverzijâ istine i laži, fake newsa, alternativnih istina, obmanâ, hinjene empatije, uvježbanih cezura i pseudogolgotskih poza, neizravnog cinizma, latentne agresije te parodije istine i čovječnosti. I iz čega je također očigledno i evidentno da je u Vukovar došao po uputi i u režiji premijera Andreja Plenkovića, s ciljem daljnje realizacije političkog projekta – izjednačavanja odgovornost i krivnje žrtve i agresora! A što je činjenično  apsolutno neutemeljeno,  nehumano, etički nedopustivo te s moralnog  motrišta – perverzno.                                                                                                                                            Inače, sâm posjet dr. Milorada Pupovca Vukovaru premijer Andrej Plenković ovako je komentirao: „Svi se trebaju pokloniti žrtvama Vukovara, a dobro je da predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ide u Vukovar“. Samo, citiranoj izjavi ipak nešto nedostaje, jer premijer nije naveo i kada se s dr. Miloradom Pupovcem dogovorio i usuglasio o društvenoj „dobroti“ njegova posjeta Vukovaru, u svrhu na događanjima i faktima neosnovanog  te stoga iracionalnog i nećudorednog izjednačavanja odgovornosti i krivnje agresora i žrtve! No, kako se sve to i zašto uopće i može (do)ticati emocionalno, nacionalno, etički i moralno depriviranog i stoga nesenzibilnog predsjednika Vlade u Republici Hrvatskoj Andreja Plenkovića; kad je on  istodobno dok su  branitelji i stanovnici Vukovara žrtvovali svoje zdravlje i živote za obranu hrvatske slobode i prava na nacionalnu državu, zahvaljujući prirođenoj i društveno i politički precipitiranoj te zbog toga neizlječivoj kroničnoj kroatofobičnoj anemiji pravio diplomatsku karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova i njegovim veleposlanstvima u europskim metropolama!