Šimu Krasić, najdugovječniju državnu revizoricu u hrvatskoj povijesti, makarski poduzetnik Zdenko Lučić optužuje da je nezakonito prisvojila vilu u Zagrebu vrijednu 800 tisuća eura te za pranje novca, utaju poreza i zlouporabu položaja i ovlasti.
Lučić je ove optužbe potvrdio i u razgovoru za Nacional te je otkrio da je protiv bivše državne revizorice prije desetak dana podnio i kaznenu prijavu Uskoku. Osim protiv Šime Krasić Lučić je kaznenu prijavu još u lipnju ove godine podnio i protiv njenog sina Roberta Krasića i unuka Marka Ivančića. Lučić tvrdi da je u poslovnim aranžmanima s obitelji Krasić prevaren za nekoliko milijuna kuna i da posljednjih nekoliko godina bezuspješno pokušava naplatiti dugovanja za koja tvrdi da mu pripadaju po ugovorima koje je potpisao sa Robertom Krasićem, a na insistiranje Šime Krasić koja je u to vrijeme još uvijek bila glavna državna revizorica.
Lučić je za Nacional otkrio da je poslovni odnos između njega i obitelji Krasić počeo još 2006. godine kada ga je Šima Krasić pozvala na sastanak te mu je na tom sastanku ponudila poslovnu suradnju kako bi se tvrtka njegovog sina izvukla iz financijskih problema u koje je zapala nakon što je kupila jednu nekretninu u Omišu. „Šima Krasić tražila je od mene da pomognem njenom sinu Robertu Krasiću i da riješim problem s njegovim kreditnim zaduženjem kod Hrvatske Poštanske Banke, kako banka ne bi aktivirala privatne mjenice Roberta Krasića, koje je dao kao osiguranje kredita“, rekao je za Nacional Zdravko Lučić koji otkriva da Robert Krasić kao djelatnik Holdinga d.d. – Velesajma dobio kredit Hrvatske Poštanske banke na svoje poduzeće Miaro d.o.o. od 966.577,50 eura uz osiguranje osobnom mjenicom. Krasićeva tvrtka Miaro se 4.rujna 2006 godine uknjižila na nekretninu stečajnog dužnika Mosor d.o.o. temeljem pravomoćnog rješenja splitskog Trgovačkog suda da bi Hrvatska Poštanska Banka odobrila kredit društvu Miaro za iznos od 966.577,50 eura 18. listopada 2006. Lučić tvrdi da je iz ovog razvoja događaja vidljivo da je Robert Krasić prvo kupio poduzeće u stečaju preko Trgovačkog suda, a tek nakon toga je državna banka odobrila kredit poduzeću Miaro kojega je vlasnik sin državne revizorice Šime Krasić, koji kao osiguranje banci daje osobne mjenice. Nakon što je sin zapao u financijske poteškoće i nije mogao vračati kredit HPB-u Šima Krasić se, po Lučićevim tvrdnjama, obratila njemu za pomoć te je on 19.12.2006 godine zaključio Sporazum s društvom Miaro d.o.o tako da je poduzeće Zdenka Lučića preuzelo kreditno zaduženje društva Miaro d.o.o. u Hrvatskoj Poštanskoj Banci. Lučić tvrdi da je nakon što je prezentirao poslovni plan banci, a po kojem je društvo Miaro zaključilo Ugovor o zakupu s Konzumom na petnaest godina s kojim mjesečna zakupnina za nekretninu u Omišu iznosi 23 tisuće eura plus PDV, HPB pristao deblokirati račune tvrtke Miaro. „Nakon što smo riješili taj problem raskinuli smo Sporazum o utanačenju tako da nositelj projekta više nije moja tvrtka nego je definirano da neću biti vlasnik nekretnine u Omišu već ću dobiti 50 posto udjela u tvrtki Miaro i to sa svim pravima člana uprave koji društvo zastupa skupno s drugim članom društva“, priča za Nacional Lučić i dodaje da nakon toga počinju njegovi problemi s obitelji Krasić. Naime, Lučić tvrdi da je krajem 2006. godine na zamolbu Šime Krasić prenio bez naknade na društvo Mosor Interijeri 33 posto udjela u tvrtki Krov, odnosno vrijednost vile na adresi Perivoj 14. „Šima Krasić se po dogovoru obvezala isplatiti dogovorenu cijenu vile od 800 tisuća eura u roku od šest mjeseci. Međutim, onda i danas deset godina kasnije živi u vili za koju nije platila ni kune“, kaže Lučić i i govori da je u cijeli aranžman s državnom revizoricom ušao jer mu je ona tvrdila da kao državna dužnosnica ne može prikazati vrijednost vile u svojoj imovinskoj kartici te ga je navela da bez naknade prenese vilu na poduzeće Mosor Interijeri, koje je vlasništvo njenog sina Roberta. „Danas je ta nekretnina postala vlasništvo Šime Krasić i njenog muža Mate Krasića što pokazuje i vlasnički list do kojeg sam došao“, optužuje Lučić i dodaje da ga je u posljednjih deset godina Šima Krasić uvlačila u poslovne aranžmane svoje obitelji, obećavajući plaćanje vile, moleći za strpljenje i obećavajući veliku zaradu kroz prenamjenu i uknjižbu zemljišta na predjelu Dubrave na lokaciji Dankovečka 27. Na toj adresi sin Šime Krasić Robert ima vrijednu nekretninu sa zetom Antom Ivančićem, a vlasnici su postali temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju za iznos od 484.712,00 Kuna i to kreditom Štedbanke. Nakon novih obećanja koja su uslijedila od strane Šime Krasić prema Zdenku Lučiću u obvezi prenamjene zemljišta u Dankovečkoj 27, tijekom ožujka 2007. zaključeni su novi Sporazumi o utanačenju i Ugovori o kupoprodaji. Tako je Zdenko Lučić zaključio Ugovor o kupoprodaji sa Silvanom Ivančić, kćerkom Šime Krasić 13. ožujka 2007., a predmetnim Ugovorom Silvana Ivančić postaje vlasnik vile na adresi Horvaćanska 30. Lučić tvrdi da je Silvana Ivančić vlasnica postala bez naknade, posredno preko poduzeća Capio, a uz obećanje Šime Krasić i Roberta Krasića da će Lučić dobiti 4000 kvadratnih metara građevinskog zemljišta u društvu Miaro d.o.o. na adresi Dankovečka 27, uz obvezu Šime Krasić da prenamjeni zemljište iz sportsko-rekreacijske zone u stambeno-poslovnu, a Roberta Krasića da ishoduje vlasničke listove. „U svojoj poslovnoj karijeri uspješno sam surađivao s jednim stranim trgovačkim lancem i već je sve bilo dogovoreno da to zemljište prodam tom lancu“, priča Lučić koji do zemljišta u Dubravi nikada nije došao, iako tvrdi da za to ima sve valjane ugovore. „13. ožujka 2007. s Robertom Lučićem potpisao sam ugovor po kojem postajem vlasnik 50 posto tvrtke Miaro, a u tom ugovoru je navedeno i da je tvrtka izvanknjižni vlasnik 4.000 kvadrata na adresi Dankovečka 27 u Dubravi. Istog dana zaključen je i Sporazum o namjeravanoj prodaji nekretnine između Ante Ivančića i društva Miaro d.o.o., koje zastupa Marko Ivančić, kao direktor poduzeća i utvrđena je kupoprodajna cijena nekretnina od milijun eura“, tvrdi Lučić i napominje da u tom trenutku počinje velika prevara u režiji obitelji Krasić zbog koje je u konačnici i podnio kaznene prijave. Naime, zadnjeg dana kolovoza 2007. tvrtka Miaro prodaje nekretninu u Omišu, vraća kreditno zaduženje Hrvatskoj Poštanskoj Banci, a razlika od 7.810.190,89 Kuna dolazi na račun društva. Međutim, po Lučićevim tvrdnjama Robert Krasić i Marko Ivančić vrše fiktivna, izmišljena plaćanja bez njegovog supotpisa što je pravno nedopustivo, pa Lučić sumnja da su krivotvorili njegove potpise kako bi iz tvrtke izvukli više od milijun eura. „U međuvremenu je iz vlasništva tvrtke Miaro nestalo i 2.000 kvadrata zemljišta u Dankovečkoj ulici koje je prenamijenjeno u građevinsko. Zemljište umjesto na Miaro, kako je definirano Sporazumom o utanačenju, Robert Krasić knjiži na svoje poduzeće Mosor Gradnja. Dakle, nakon što su nestali novci s računa tvrtke, nestalo je i 2.000 kvadrata građevinskog zemljišta“, optužuje Lučić koji kao dokaz za ove tvrdnje ima i ispise o isplatama s računa tvrtke koje on nikada nije potpisao, a tvrdi i da su knjige tvrtke Miaro vodili Šima Krasić i Robert Krasić. Tvrtka Miaro ubrzo nakon toga je završila u predstečajnom postupku, a zanimljivo da je u tom postupku najveći vjerovnik za iznos od 1,3 milijuna kuna Robert Krasić koji se usprkos tome nije pojavio na ročištu održanom u svibnju ove godine. Zdenko Lučić je u razgovoru za Nacional izjavio kako nakon svega za njega uopće nema sumnje da je Šima Krasić iskoristila svoj utjecaj, zlorabila svoju službenu dužnost, utajila porez i da se na prevaru domogla vrijednih nekretnina bez naknade. „Ove činjenice vrlo je lako utvrditi jer Šima Krasić ne može dokazati legalno porijeklo imovine, a iz knjige isprava vrlo lako će se utvrditi da ne postoji pravni, niti financijski osnova za stjecanje nekretnina“, optužuje makarski poduzetnik i dodaje da se obitelj Krasić često kroz medije spominjala po korupciji i nepotizmu, ali takvo ponašanje nikada nije kažnjeno, pa se nada da će u ovom slučaju uskok i Državno odvjetništvo napokon reagirati. Nacional je s ovim ozbiljnim optužbama suočio i bivšu glavnu državnu revizoricu Šimu Krasić koja je oštro demantirala sve navode Zdenka Lučića. Krasić tvrdi da Lučića nikada nije pozvala u svoj ured i da ga nikada nije molila da pomogne poslovanju njenog sina Roberta. „Gospodina Lučića sam vidjela možda dva ili tri puta u životu i znam ga kao poslovnog partnera mog sina. S njihovim poslovima ja nemam apsolutno nikakve veze i ako oni imaju nekih problema neka to riješe na sudu“, izjavila je za Nacional Šima Krasić koja je odbacila i tvrdnje da nikada nije platila kuću u kojoj živi sa supru
gom.
Šima Krasić tvrdi da ju Zdenko Lučić već duže vrijeme maltretira i da ga je zato prijavila i policiji nakon čega joj se on osvetio s podizanjem kaznene prijave. „Taj čovjek ima neku fiksaciju na mene, voljela bi da pokaže te dokumente koje navodno ima i na kojima se navodno spominje moje ime. Ja s tim poslovima nema nikakve veze. Ovo je samo još jedan pokušaj da se zacrni moje ime i moja karijera u kojoj nisam napravila ništa protuzakonito i koja nema niti jednu mrlju“, zaključila je Šima Krasić koja je do 2010. bila glavna državna revizorica. Krasić je na tom položaju provela 16 godina, preživjela je pet različitih premijera te je potpisala više od 12 tisuća revizija. Kritičari njenog rada tvrde da je u tom razdoblju propustila žešće sankcionirati pljačku koja se dogodila u pretvorbi i privatizaciji te da je jedan od razloga njene dugovječnosti i stav da Ured za reviziju nije dužan zatražiti pokretanje istrage u spornim slučajevima. Kroz njezine revizije prošle su gotovo sve privatizacijske i druge nezakonitosti, no ona je svoj rad limitirala na puke kroničarske zapise, pa su najveće pretvorbene afere završile u zastari. Uz njeno ime vežu se i obiteljske afere pa ovo nije prvi slučaj da se obitelj Šime Krasić suočila s optužbama za prevaru i kriminalne radnje. Tako je 2010. godine Željko Erceg, vlasnik splitske medijske tvrtke „Artur Erceg“ tvrdio da ga je sin Šime Krasić, Robert Krasić, izvarao u sklapanju posla oko emitiranja kviza Morelovac na splitskoj televiziji Jadran, te da ga je oštetio za 37 tisuća kuna. U medijima se pisalo da je Robert Krasić bio i glavni operativac u pokušaju kupovine Pamučne industrije Duga Resa 2010. godine, a njegovu poslovnu karijeru Roberta Krasića od samog početka je pratila sjena njegove majke. Robert Krasić se na čelu poznate omiške trikotaže Galeb našao se 2003. godine, nakon što je tu tvrtku preuzeo Tekstilpromet d.d. iz Zagreba. Iste godine dovršena je i državna revizija privatizacije Tekstilprometa, čiji su rezultati bili pozitivni. Sindikat tekstilaca upozoravao je da nova uprava Galeba želi ukinuti proizvodnju i rasprodati nekretnine tvrtke, što je Krasić demantirao na redovitim press konferencijama. U to je vrijeme postao i vlasnikom lokalnog radija Din Don, preko kojeg je polemizirao sa sindikalnim aktivistima i gradskim vijećnicima. Sudjelovao je u preuzimanju omiške tvornice Mosor u stečaju i njenoj preprodaji Studencu za otprilike tri milijuna eura. Nakon što je napustio tvornicu Galeb, na čijem će mjestu uskoro započeti gradnja hotela, Krasić se 2005. zaposlio u tekstilnoj industriji Heruc. Nešto ranije Šima Krasić završila je reviziju privatizacije Ville Dubrovnik, koje se uz puno medijske prašine i uz pomoć menadžerskih kredita domogao Dragutin Biondić, vlasnik Heruca. Robert Krasić u Herucu nije ostao dugo, pa je krajem 2005. pokrenuo vlastiti biznis s nekretninama, u kojem je sudjelovala i njegova sestra Silvana Ivančić. Tvrtku TGM ugasili su 2006., nakon čega se Silvana Ivančić zaposlila u financijskom odjelu Croatia osiguranja, kao direktorica, a Robert Krasić postao je financijski direktor Zagrebačkog holdinga. Godinu dana kasnije gradonačelnik Milan Bandić pred gradskom je Skupštinom pohvalio prvo pozitivno izvješće državne revizije o radu gradske uprave. Krasić je u Holdingu zaposlen i danas, a cijelo to vrijeme vodi i privatan biznis zbog kojeg je na kraju protiv njega i njegove majke bivši poslovni partner i podigao kaznenu prijavu. (Nacional)
