Umirem zajedno s Hrvatskom

Nakon što sam prije nekoliko dana bio blokiran 48 sati, jutros sam, zbog teksta dolje, od Facebooka dobio obavijest kako sam ponovno blokiran na tri dana

 Piše: Antun Babić

Ovu novu blokadu Facebooka mogu protumačiti samo kao potvrdu istinosti svega što sam dolje napisao. Neka čitatelji zaključe što u tom tekstu ima da ga treba sakriti od očiju šire hrvatske javnosti u demokratskom društvu?

Istovremeno, ne mogu se oteti dojmu kako je ovo atentat na slobodu govora i mišljenja u Hrvatskoj, koji je okrutniji od same fizičke likvidacije pisca. Pitam se koliko smo daleko i od takvih postupaka onih koji danas vladaju svijetom.

Ponavljam tekst koji sam sinoć stavio na moju Facebook stranicu:

“Mnogi će reći da je patetično ovo što ću napisati. Nije patetično nego duboka istina. Nakon tragične smrti viteza hrvatskog generala Slobodana Praljka u haaškoj sudnici, zavjere velikih sila protiv Hrvatske i još jedne duboko traumatične potvrde sluganstva naših najviših državnih dužnosnika, ne preostaje mi ništa drugo nego reći: MOJA DUŠA I MOJE SRCE POLAKO ALI SIGURNO UMIRU ZAJEDNO S MOJOM HRVATSKOM. Radić: Ne idite u Beograd kao guske u maglu.

Ni u snu se ne želim uspoređivati s velikim vođom hrvatskog naroda Stjepanom Radićem, kojeg su članovi Narodnog vijeća u Zagrebu htjeli ubiti nakon njegovog govora u Hrvatskom saboru 1918. kad im je poručio da ne idu u Beograd i da ne ulaze u savez sa Srbijom bez da pitaju hrvatski narod je li se on s time slaže. Posljedice tog odlaska u Beograd bile su za hrvatski narod katastrofalne i još uvijek jesu.

No, i ja danas, nakon 50 godina bavljenja politikom i borbom za Hrvatsku, duboko u sebi osjećam da nam se sprema nova velika izdaja. Znam da će me malo ljudi uzeti za ozbiljno. Međutim, doći će vrijeme kad će se barem netko sjetiti ovih mojih riječi. Nakon smrti generala Praljka pokazalo se da u postotku niti jedan narod na svijetu nema toliko izdajnika i protivnika vlastite države.

Nažalost, Praljkova smrt još jednput je pokazala svu impotenciju, nemoć i podijeljenost sadašnje generacije hrvatskog naroda. Prestanimo si lagati i očekivati kako će nas netko izvan nas samih osloboditi okova u kojima se nalazimo. Slobodni smo još samo jesti, hodati i umirati, a sve drugo je pod kontrolom Velikog brata i njegovih hrvatskih slugu. U zaključku smatram potrebnim naglasiti, iz vlastitog iskustva, da svaki pokušaj domoljubnog organiziranja u Hrvatskoj je na samom početku zaustavljen od strane Udbe, koja još uvijek ima svu vlast u Hrvatskoj. To se dogodilo i s mojim zadnjim pokušajem.”

U Zagrebu, 8. prosinca 2017.