Još jedan proizvodni gigant Hrvatske odlazi u povijest. Više je od sto godina “Chromos boje i lakovi” u Zagrebu proizvodio boje i lakove zavidne kvalitete i to u svjetskim razmjerima. Osamdesete godine prošlog stoljeća bile su početak pljačke državnih poduzeća, poduzeća koja su zapošljavala na tisuće djelatnika…
Piše: Franjo Cvitković
Chromos je preživio i osamdesete i rat, ostao i opstao na tržištu. Proizvodnja se od 1995. do 2000. višestruko povećala. Problema i nelogičnih poteza bilo je i tada, ali Chromos je imao perspektivu, poglavito kroz stručnost svojih ljudi i kvalitetu proizvoda.
Ovo bi bio kratki uvod u kratku priču o ubijanju jednog gospodarskog giganta.
Naravno da nastavak priče, baš kao ni ovaj uvod, nema veze s onim što je u svom osvrtu na Chromos napisao novinar Ante Tomić. Pa gospodine Tomiću, s Chromosom pokojni predsjednik Tuđman nema ništa ili ima onoliko koliko su mu se radnici Chromosa kao dobrovoljci stavili na raspolaganje u obrani domovine.
Inženjer Mikac, jedan od vodećih stručnjaka u Chromosovom razvojnom institutu samo je jedan od mnogih koji su kao dobrovoljci branili domovinu, a po završetku rata s punim autoritetom nastavili oživljavati Chromos.
Rekoh nije bio sam, jer je Chromos bio pun sjajnih ljudi, domoljuba i vrhunskih znalaca u svom poslu!
Spomenuo si i UZP i generala Praljka, opet neistinito i sramno.
Dovoljno je reći da je general Praljak godinu i pol bio savjetnik u upravi Chromosa, a nikada, i to baš nikada, u vlasničkim strukturama.
Toliko o lažima koje s puno žuči napisa novinar Tomić!
Pa… godine 2000. za predsjednika uprave u Chromos dolazi Tomislav Cerc. Ništa tu ne bi bilo neobično da on nije došao iz Končara i da nije strojarski inženjer.
Možda, priču “otkud njega”, rasvjetljava ona druga… Da samo podsjetimo čitatelje, te godine predsjednik države postaje Stipe Mesić, a Vladu predvodi Ivica Račan. Što je sve bilo za vrijeme vladavine navedenih, ne bih nabrajao, ali neka događanja u Chromosu i oko Chromosa ne možemo svesti pod slučajnost.
Nedugo nakon što je sjeo u veliku fotelju predsjednika uprave, Cerc je najavio prodaju Chromosa. Prodaja se “morala” dogoditi, bez obzira na to što je u tom trenutku Chromos čvrsto stajao i što je perspektiva razvoja bila velika.
Nuđene su mnoge opcije za kupnju Chromosa, čak su ga i distributeri iz Hrvatske htjeli kupiti!
Međutim to nije bio plan… Čiji plan???
Chromos se prodao Helios group iz Slovenije 2002. godine.
Da se Chromosu ne piše dobro, najbolji pokazatelj bio je postavljanje mladog nadobudnog Slovenca Aleša Skoka za glavnog čovjeka u upravi. Skok se ponašao kao da je s druge planete ili, u najmanju ruku, kao da je došao s mjesta predsjednika Uprave AkzoNobela iz Nizozemske!
Odjednom, po Skoku, inženjeri u Chromosu ništa ne znaju, komercijalisti su nesposobni, a recepture proizvoda idu u Domžale na doradu (čitaj krađu).
Ta i takva strahovlada Skoka rezultirala je mnogim odlascima iz Chromosa, što je vjerojatno i bio plan. Čak je, moram iznijeti, i dobri čovjek Cerc bio nemoćan da spriječi nebulozne i kriminalne odluke Aleša Skoka.
Međutim diva nije lako ubiti, jer je ono, što je Chromos proizvodio, bilo traženo i na tržištu za klasu ili dvije bolje od konkurencije.
Heliosov idiotluk nastavlja se tako što poslije Skoka u Chromos za glavnog čovjeka šalju Ivana Špoljarića. Poznat kao igrač Uroša Slavinca, tada predsjednika uprave grupe Helios, Špoljarić dolazi u Chromos s istim zadatkom, međutim, događa se neočekivano, proizvodnja raste, reakcija tržišta je dobra, te je, samo na trenutak, izgledalo da će Chromos preživjeti!?
Bez obzira na znanje, ugled i iskustvo, Špoljarić je očito za članove uprave grupe Helios samo jedan gastarbajter, Hrvat u Sloveniji i, kao takav, bješe smijenjen u Chromosu, a na njegovo mjesto dolazi Tomaž Bučar.
E to ime vrijedi upamtiti, po “naški” rečeno, jebivjetar bez znanja i obrazovanja, ali do besvijesti odan Alešu Klavžaru (tada član uprave grupe Helios), Alešu Skoku (tada član uprave grupe Helios), koji provodi sve potrebne mjere kako bi Chromos što prije doživio sudbinu velike “Duge” iz Beograda ili “Colora” iz Medvoda.
Kao i sve prethodno izrečeno, vrijedilo bi da odgovorni u Državi Hrvatskoj provjere regularnost rada gospode koji su upravljali Chromosom.
Chromos je pao na koljena već 2009. godine, kada njegovi proizvodi iz kruga tvornice izlaze s etiketama Heliosa, a što je najgore, na tržištu se pojavljuju sa znatno nižim cijenama od originalno obilježenih proizvoda Chromosa.
To je uistinu katastrofa, baš kao i Heliosovo lutanje sa sirovinama za dokazane Chromosove proizvode, kao što je Chromodem lak za parket!
Možda bi konačni dželat Chromosa i bio Tomaš Bučar da se grupa Helios već 2010. godine nije našla u problemima, upravo zbog inih kriminalnih postupaka uprave te grupacije.
Na čudan se način grupa Helios prodaje, najprije nekoj manjoj austrijskoj grupaciji, pa opet nekome, sve dok se nije preprodao Japancima dok evo, zamišljeni cilj iz devedesetih godina (tadašnje uprave Heliosa), nije realiziran.
Istinski gigant, znanjem i stručnošću djelatnika, baš kao i kvalitetom proizvoda, ovih se mjeseci gasi!
Dakle, novinaru Ante Tomiću, krivci za Chromos su oni koji su ga prodali Slovencima, jer nisu ni morali ni trebali, a ponavljam, bilo bi zanimljivo preispitati golgotu Chromosa od 2002. godine, evo do danas, do ove tužne realnosti da se takav gigant gasi!
Jednom prigodom sam imao čast biti u društvu s legendom Chromosa, gospodinom Romcem i tada sam od njega čuo: “Tko tvornicu boja dovede do gašenja i nelikvidnosti, zaslužuje Nobelovu nagradu za glupost”.
Čestitka svim odgovornima u državi Hrvatskoj.
