Pukla kanalizacija, stradala – arhitektonska dokumentacija! Neprocjenjivo vrijedna arhitektonska dokumentacija nekadašnjeg projektnog biroa “Donat” – u kojemu je od početka pedesetih pa do početka devedesetih godine prošlog stoljeća praktički isprojektiran cijeli poslijeratni Zadar – jučer je nabijena u tridesetak velikih najlonskih vreća i ostavljena da kisne u dvorištu u Medulićevoj ulici.
Arhitektonski nacrti brojnih stambenih blokova, zgrada, tvorničkih krugova, Đačkog doma, Studentske menze, SAS-a, “Polikema”, “Bagata”, “Mljekare”, ulica, javnih ustanova i prostora, na stotine tuljaca od pausa i hamera, sve je to zgužvano, presavijeno, polomljeno i dobro nabijeno u zelenkaste PVC vreće te izbačeno na kišu na lagano ispiranje, ne bi li, valjda, šteta bila trajna i nepopravljiva.
Čemu vjerovati – očima ili riječima?
A sve je počelo s fekalnom kanalizacijom koja se navodno začepila – neki će i u tome vidjeti simboliku – baš na dijelu koji povezuje gradsku tvrtku “Obale i lučice” (na drugom katu) i zadarsko sjedište HDZ-a (na prvom katu) u Medulićevoj ulici. Ujutro su došli majstori i iz male uske prostorije na prvom katu, odmah s lijeve strane od ulaza u prostorije HDZ-a, gdje su nacrti bili uredno pohranjeni, sve povadili, strpali u vreće i izbacili u dvorište. Zašto? Zašto je trebalo uništiti vrijednu dokumentaciju da bi se sanirao, kako će se poslije pokazati, stari problem začepljene kanalizacije? Tko je angažirao radnike?
– Ništa nije uništeno – odgovara Negzana Pavičić, koju smo dobili na telefon u HDZ-u.
– Kako nije? Pa nacrti su zgužvani, pokidani i ostavljeni na kiši.
– Što, pada kiša?
– Da, kiša, koja briše tintu s pausa, tako da nacrti doslovno nestaju…
– Začepila se kanalizacija, već dugo imamo problema s njom, morali smo popraviti. Sutra će doći ljudi iz Državnog arhiva, a dokumentacija će biti pohranjena u Kneževoj palači. Ništa nije uništeno i ništa se neće uništiti.
– Ali, gospođo Pavičić, bili smo u Medulićevoj i fotografirali smo uništenu dokumentaciju. Tražite da vjerujemo vašim riječima, a ne svojim očima?
– Obratite se “Obali i lučicama”, oni su poslali radnike – zadnji je odgovor iz HDZ-a.
Zovemo “Obale i lučice”. “Prsnula kanalizacija”, kaže gospođa. Više od toga ona ništa ne zna i neka sutra nazovemo šefa Edvarda Duku. “Otišao je nešto u bolnicu, danas se neće više vratiti, zovite sutra…”
Gledamo na sat, tek je prošlo jedan, radno vrijeme je do četiri. Zovemo ga, zovemo, i zovemo, i zovemo… Možda čovjek stvarno ima neodgodivih privatnih obveza u radno vrijeme, možda sutra stvarno dođe na posao… (Slobodna Dalmacija)
