Berući grozd po grozd, drobeći bobu po bobu, svi oni koji su ga pravili, i, oni koji su ga kapnuli na nepce, odmah su se zaljubili u Trnjak!
Super vratiti se na Humac, u prostor samostanskog lapidarija u kojem je i muzej. Tu sam snimio kadrove vinskog filma „In Hercegovina Vino Veritas“! Ponovo sam u prilici slikom i riječima zaogrnuti vinske hodočasnike: kap Trnjaka, kad padne na nepce, onaj vinski dašak s kojim se dozira kušanje, pritom se otvore svi mirisi i okusi: na nepcu, u nosu, po ustima, stvarajući učinak kvalitete i stila vina. Ne zvuči li Vam ovo melodično…Trnjak ne ide uz gangu, jer ima veliku protočnost, koju mogu dati samo velike orkestrirane i simfonijske harmonije…
Moja vinska priča o Trnjaku, priča je o ljubavi vinogradara i vinara s obje strane granice BiH i Republike Hrvatske! Vinogradari i vinari s područja: Imotskog, Vrgorca i Ljubuškog koji uzgajaju Trnjak, posvećeni su spram svojeg tla! Vinskim riječnikom: terroir! Tvrda, teška, siromašna i neobradiva zemlja, čije se strme padine danas pretvaraju u vinograde, dramatično stvara novu etiketu-za domaće, no, isto tako za strana tržišta, koja su žedna Trnjaka! Svi vinogradari i vinari koji izlažu na Trnjak festu imaju ambiciju proizvesti najbolje grožđe za vrhunski Trnjak!
Trnjak je izrazito izražene crvene boje, na nepcu: ostavlja bogat i moćan okus zrele trešnje i slatke tamne višnje i završetak uz dašak duhana u nosu…
Važno: BiH nema zakon o vinu! Naime kako lideri svoje dogovore završavaju po opskurnim birtijama, usprkos njihovoj važnosti, gdje im toče najlošije vino ili u mehanama u kojima uopće se ne toči alkohol-po Islamu, ne obaziru se na preporuku Europske Unije-komisije da se do 2024. godine mora donijeti isti! Dakako, taj zakon kao i u mnogim europskim državama, vino stavlja u kategoriju prehrambenih proizvoda! Ne tvrdim, no, takva zakonska odredba napunila bi i mehane vinom-na veliku radost Bošnjaka!
