Nakon najnovije zabrane objavljivanja na Facebooku od 30 dana nemam više nikakve sumnje kako se najavljeni «Zakon protiv govora mržnje na internetu» nije u planju zbog sprečavanja diskriminacije i mržnje na internetu, nego zbog uvođenja rigorozne cenzure slobode govora i mišljenja u Hrvatskoj
Piše: Antun Babić
Facebook je samo dobrodošao kao izgovor, koji treba zamazati oči slabo informiranim građanima u Republici Hrvatskoj. Glavni cilj tog vrlo opasnog zakona bit će hrvatski domoljubi, koji su politički protivnici protuhrvatske politike predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića. Zapravo je, u mojem slučaju, taj planirani zakon već na djelu.
Jučer, 21. siječnja 2018., dobio sam novu obavijest Facebooka da idućih 30 dana neću moći ništa objavljivati zbog toga što se u svojim objavama nisam pridržavao «standarda zajednice», ma što to značilo. Kako nisu mogli naći ništa u mojim objavama u zadnjih nekoliko godina, a što bi i jednom riječju bilo protiv «standarda zajednice», kao izgovor našli su jednu fotografiju, koju sam uz komentar objavio 8. svibnja 2014. godine, dakle prije gotovo četiri godine.
Prije nego što razjasnim kontekst u kojem sam tu fotografiju objavio, želim informirati čitatelje kako nikada u svojih 40 godina novinarstva nisam u svojim tekstovima upotrijebio ni jednu jedinu riječ koja je bila prostačka, koja je pozivala na nasilje ili koja je imala ma i najmanji prizvuk diskriminacije na temelju rase, vjere ili spola. Kao glavni urednik dvaju hrvatskih mjesečnika u Australiji, deset godina bio sam član Australske novinarske udruge glavnih urednika, u kojoj su bili članovi i glavni urednici najpoznatijih australskih dnevnih listova. Nepristojnost jednostavno nije moj stil.
Sramotni napad na prvog hrvatskog predsjednika
Dotična fotografija, koju ponovno objavljujem, prikazuje rukovanje Hitlera i maršala Philippea Pétaina, predsjednika Višijevske Francuske, koja je usko surađivala s Nacističkom Njemačkom od srpnja 1940. do kolovoza 1944. godine. Fotografija je objavljena uz moj komentar, koji je bio reakcija na izjavu francuskog filozofa Bernard–Henrija Lévyja da je prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman bio «nacionalsocijalist i mali Putin». To je bio stvaran govor mržnje. Levy je također dodao kako je Putin, zapravo, današnji Mussolini. Levy je takvu izjavu dao u svojem govoru na Europskom trgu u Zagrebu 7. svibnja 2014. godine (Večernji list od 8. svibnja 2014.)
Osim skretanja pozornosti na činjenicu da je Višijevska Francuska surađivala s Nacističkom Njemačkom, u mojem postu nisam upotrijebio nijednu uvredljivu riječ, pa je kao izgovor za moju kaznu od trideset dana zabrane objavljivanja na Facebooku iskorištena slika Hitlera i maršala Pétaina. Inače, ta fotografija nije nigdje na svijetu zabranjena i često se i danas objavljuje u povijesnim priručnicima, znanstvenim i novinskim člancima o suradnji Višijevske Francuske i Hitlera. Samo se pitam bi li Facebook zabranio da netko na Facebooku objavi fotografiju poglavnika NDH Ante Pavelića i Hitlera kao dokaz suradnje NDH s Nacističkom Njemačkom? Sumnjam.
Duboko sam uvjeren kako moja kazna nema nikakve korelacije sa slikom maršala Pétaina i Hitlera, već s mojim sve zapaženijim žestokim i legitimnim kritikama vladajućih političara na društvenim mrežama, uključujući i Facebook. To se prije svega odnosi na premijera Plenkovića i savjetnika predsjednice Republike Hrvatske dr. Matu Granića. Na takav zaključak navodi me i činjenica da je fotografija od prije gotovo četiri godine mogla biti povodom za izricanje kazne od 30 dana odmah nakon objavljivanja vrlo čitanoga komentara o nastupu Mate Granića u televizijskoj emisiji Otvoreno od 18. siječnja 2018. Naravno, to nije jedini razlog zašto Plenković poduzima ovakve korake da bi me se ušutkalo. Prije mjesec dana najavio sam osnivanje političke stranke, koja će se beskompromisno boriti za spas Hrvatske od utapanja u jedinstvenu europsku državu. Naravno, nisu ostali nezamijećeni ni moji oštri komentari na televiziji na račun Plenkovićeve nesumnjive potpore globalističkoj politici, koja se bori protiv postojanja suverenih i samostalnih država.
Suradnja Facebooka i vlada raznih država
Da moje ozbiljne sumnje o suradnji Vlade Republike Hrvatske i Facebooka u ograničavanju slobode govora i mišljenja nisu plod moje bujne mašte potvrđuje i izjava Facebookovih djelatnika Monike Bickert i Chrisa Sonderbyja iz 2015. godine. Oni su u toj izjavi istaknuli kako nije rijedak slušaj da Facebook donosi zabrane objavljivanja i na traženje vlada brojnih zemalja. To je zastrašujuća najava kraja demokracije i uvođenja globalne diktature, koja neće ostaviti nimalo prostora ni za kakav otpor pojedinca, a posebno ne za slobodu govora i mišljenja.
Evo što o planiranom «Zakonu protiv govora mržnje na internetu» kažu hrvatski domoljubni političar Zlatko Hasanbegović i odvjetnica Vesna Alaburić. «Uvijek postoji opasnost da se u ime političke korektnosti pojam govora mržnje zlorabi kao neka vrsta ideološke toljage, sredstva za cenzuru ili ograničavanje slobode misli uopće, smatra zastupnik stranke «Neovisni za Hrvatsku» Zlatko Hasanbegović (Radio Slobodna Europa, 17. siječnja 2018.)
Odvjetnica Vesna Alaburić kaže: «Jer tu, po mom mišljenju, može doći do takvog dar-mara, takve diskriminacije u eliminiranju spornih sadržaja koji objektivno, do eliminiranja sadržaja koji objektivno ima pravo egzistirati u javnom komunikacijskom prostoru da je ukupna šteta od primjene takvog zakona neusporedivo veća od koristi. Jer, najpogubnije što se može dogoditi je da ugušimo slobodu govora, pa onda nemamo mrzilačke sadržaje, ali nemamo ni javnu raspravu o temama od javnog interesa» (Radio Slobodna Europa, 17. siječnja 2018.).
Što o slobodi govora kažu Opća deklaracija UN-a o ljudskim pravima, Ustav Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava?
Rezolucijom br. 217/III od 10. prosinca 1948. godine Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je i proglasila «Opću deklaraciju o ljudskim pravima». U članku 19. te rezolucije piše: ‘Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja: to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez granica’.
O slobodi govora i mišljenja u Ustavu Republike Hrvatske, članak 38., piše: «Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli…»
Europski sud za ljudska prava već je 1976. godine u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva izrazio svoje mišljenje što razumijeva pod izrazom pravo na slobodu izražavanja i koja je njegova uloga u demokratskom društvu, ustvrdivši: „Sloboda izražavanja predstavlja jedan od bitnih temelja takvog društva, jedan od bitnih uvjeta za njegov napredak, kao i za razvoj svakog čovjeka… Ona se odnosi ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje primamo s naklonošću ili smatramo neškodljivim ili nevažnim, već i na one koje su uvredljive, šokantne ili uznemiravajuće za državu ili bilo koji dio pučanstva”.
Ukoliko vladajuća oligarhija u Hrvatskoj uistinu želi ukinuti civilizacijska dostignuća kad je riječ o ljudskim pravima, a posebno o pravu slobode govora i razmišljanja neka to otvoreno kaže. A da joj je to uistinu u planu vidimo ne samo iz pripreme “Zakona protiv govora mržnje na internetu”, nego i promjene Poslovnika u Hrvatskom saboru, koja bi trebala ograničiti slobodu govora od naroda izabranim zastupnicima.
Kraj demokracije
Američki predsjednik Thomas Jefferson izjavio je još tamo daleke 1825. godine “kako će kraj demokracije i poraz Američke revolucije doći onog trenutka kad vlada padne u ruke institucijama koje posuđuju novac i korporacija koje su nezasitne u bogaćenju”. To se već dogodilo ne samo u Americi, nego i u Republici Hrvatskoj.
U zaključku moram još jedanput izraziti moju duboku sumnju kako nisam baš nekakva svjetska faca da Facebook svaki dan istražuje svoje moje postove unazad četiri godine kako bi mi zabranio korištenje Facebooka. Kad dožive politički poraz i odu s vlasti, a to će se sigurno dogoditi, pokazat će se da je to bilo djelo domaćih i diktaturi sklonih političara, koji žive u strahu da se do kraja ne razobliče njihova golema pljačka hrvatskog gospodarstva i njihovo služenje tuđim vlastodršcima. Njihov strah toliko je velik da se boje čak i starih i nemoćnih ljudi koji osim pisanja nemaju nikakvo drugo oružje u svojim rukama.
Hrvatski su domoljubi pod svakodnevnim nadzorom
Da bude sasvim jasno, ta je diktatura usmjerena samo prema hrvatskim domoljubima koji žele spasiti silno ugroženi hrvatski narod i hrvatsku državu. Kao što već sada vidimo, ona neće biti primjenjivana na Frljića, i njemu sličnje mrzitelje Hrvatske, koji slobodno izvodi javne performase, čija bi degutantsnost zgrozila čak i Amerikance, ljude koji uživaju najveću razinu slobode govora na svijetu.
U Australiji, gdje sam više od dvadeset godina bio politički emigrant, pisao sam slobodno protiv Titove Jugoslavije i australske politike podržavanja komunističke Jugoslavije. Nikad mi nitko nije ništa zabranjivao. U toj demokratskoj zemlji nikada se nisam osjećao toliko ugrožen kao danas u “slobodnoj i samostalnoj hrvatskoj državi”, kojoj sam posvetio pola stoljeća mojeg života. No, svemu dođe kraj, pa će tako iz života hrvatskog naroda nestati i današnji “hejteri” hrvatske države na najvišoj političkoj i umjetničkoj sceni. Dragi Bog je bio i dalje će ostati uz hrvatski narod.
