Briga za obrazovanjem naroda intenzivno počinje u 16 stoljeću s protestantskom reformacijom, katoličkom reformacijom i odredbama Tridentskoga koncila (Uloga Isusovaca kao i drugih redova, provođenje u praksi u 16 i 17 stoljeću)
Obrazovanje se smatra glavnim oružjem protiv praznovjerja i krivovjerja u narodu, stoga se svećenici počinju sustavno obrazovati da bi bili sposobni proučavati svoje “ovčice”, kako je u vizitacijama pisao biskup Čolić. Red kojega se osnutak i ciljevi savršeno poklapaju s odvijanjem i odredbama Tridentskoga koncila bili su isusovci, koji su u 18 stoljeću igrali veliku ulogu u obrazovanju. Koju ulogu u obrazovanju naroda, poučavanju svojih “ovčica” danas u 21 stoljeću igraju svećenici Franjevačke provincije, pojavljujući se u društvu predstavnika-lidera komunističkih kasti Hercegovine? Koju poruku šalju svome puku franjevci kada na Širokobriješki samostan dovode Ivu Josipovića ili kada u Ljubuškom otkrivaju spomenik Majci, simbolu mučenice komunističkoga režima ili kada se franjevci naslikavaju s Draganom Čovićem, puku poznatom Jugoslavenu, ćiriličaru koji je kao lider komunističke partije , vazduhoplovne industrije JNA sudjelovao u agresiji na hrvatski narod?!
Period hercegovačkih franjevaca kao dioničara Hercegovačke banke, Holdinga, koji su utemeljili predstavnici beogradskih sigurnosnih službi, na čelu s kapetanom JNA Antom Jelavićem, zastavnikom prve klase Miroslavom Prcom, vareškim milicajcem Miroslavom Rupčićem, zadnjim sekretarom komunističke partije Čitluk, Valentinom Ćorićem, kapetanom prve klase Ivicom Raićem, zadnjim sekretarom komunističke partije Lištica Vladom Šoljićem… ostaje zapisan kao period kohabitacije pojedinih predstavnika franjevačke provincije s komunističkom kriminalnom skupinom. Duhovni rast Hrvata Herceg-Bosne i svećenstva u tom periodu bilježe povijesni pad. Svećenici koji su u Hercegovini kohabitirali s komunistima u periodu 1998-2020, godine nisu bili dobri učitelji Hrvatima Herceg Bosne. Bio je to period kada su se zaziđivale crkve, kidnapirali biskupi, sve po uputama beogradske – komunističke agenture. Obrazovaniji Hercegovci to vide i evidentiraju kao Hercegovački slučaj. Nepopravljivi grešnici franjevačke provincije, dioničari Hercegovačke banke, predaju dušu komunistima, odričući se svoga naroda, katoličkih nauka i vjere.
Pojedinci služe kapetanu JNA, a kasnije Jugoslavenu i ćiriličaru, Bog im postaje novac, kunu se u Dragana i temelje crkve zalažu za njega. Manipuliranjem nauka crkve i vjere, pojedini svećenici s komunistima Hercegovine okreću svoje “ovčice” u pogrešnome smjeru. Ljubuški 2013. godine pamti 61 ekshumaciju nevino ubijenih žitelja. Od njih 61, izdvajaju se i evidentiraju samo dva franjevca, kojima je upriličen ljudski pokop – sprovod, njihov identitet je poznat, ovih preostalih 59, pokopava se u jednu jamu-grobnicu, koja do danas nema popisa. Pitamo se čeka li ih Božji sud, nepravdom koju počiniše svome narodu? Zemljište – mjesto zločina ubijenih Ljubušaka (iznad komunalnoga) ne obilježiše kohabitirani svećenici i komunisti Ljubuškoga, već to zemljište preko vlasti dodijeliše vareškom milicajcu i njegovom partneru gdje izgradiše stambeno poslovne zgrade. Ljubušacima, katolicima, dušebrižnicima nije ugodno, a ni samome Bogu, promatrajući što čine njihova braća, svećenici zadnja tri desetljeća. Otvaranje spomenika Majci, žrtvi komunista i njihovoga nečovječnoga režima, potvrdila je kohabitaciju pojedinih franjevaca – svećenika i komunista.
Naslikavanjem svećenika s Draganom Čovićem, koji to koristi za legitimitet izdavanja knjige, na kojoj se potpisuje kao akademik ruske – Međunarodne inženjerske akademije u Moskvi. Poznata akademija preko koje sigurnosne službe vrbuju i svećenike, primjer dominikanca, bijeloga fratra Stjepana Krasića. Tko vrbuje komuniste, Jugoslavene, s misijom Hrvata redakciji je poznato. Kako srpske- beogradske sigurnosne službe vrbuju Hrvate također nam je poznato. Razni fabusi, veleučilišta i doškolovanja Hrvata u Brčkom, Banja Luci, koja izdaju originalne ćirilične diplome, samo je jedan od dokaza tko je u čijoj mreži tko komu služi. Hrvatskome narodu ovakvi ne služe! Dragan Čović kao Jugoslaven i ćiriličar, danas je nezamjenjivi lider Hrvata, kojemu legitimitet kao Hrvatu, daju pojedini predstavnici majke, Hrvatske – Katoličke Crkve. Sponzorstvima, moći novca, Draganu se osiguravaju prve pozicije i prilikom otkrivanja spomenika “Majci, žrtvi komunističkoga režima. Dragan je taj koji ima otvorena vrata i na širokobriješkom samostanu kada dovodi Ivu Josipovića. Nije ljudima ni Bogu ugodno kada se komunistički grijesi ovako opraštaju. U najozbiljnijim – tragičnim trenutcima za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dopušteno je nepopravljive grešnike upozoriti ,da to više ne čine , pa taman oni bili i svećenici .Nismo mi “ovčice u 16 stoljeću”, mi smo danas “obrazovane ovčice u 21 stoljeću”. S narodom treba postupati kao sa svojim ovčicama-očinskom ljubavlju, a ne narod odbijati od majke crkve, trebaju pastiti brinuti da se ovčice – narod , svakim danom ne motivira, da ga se iseli s stoljetnih ognjišta. Svećenik treba biti uzor narodu. Naslikavanje svećenika, s Jugoslavenom, ćiriličarom, legitimno izabranim vođom Draganom Čovićem, jadna je poruka i neobrazovanim “ovčicama”! Biskup Ivan Antun Benzoin 1731.g. zabranio je svećenicima vođenje trgovine, kockanje, odlaženje u krčmu i lov! (NASTAVLJA SE…)
