Prizori s makarskih plaža Dalmacija i Biloševac izazvali su negodovanje građana jer je velik dio obale zatrpan glomaznim ležaljkama i hotelskim sadržajima, što praktički onemogućuje korištenje plaže turistima koji nisu platili, piše danas popularna Facebook stranica Dnevna doza makarskog nereda (DDMN)
Slobodnog prostora za ručnike je sve manje. Nedavno su između redova ležajki dodatno postavljene drvene staze (koje zapravo služe tome da se boravak na plaži onemogući svima koji nisu platili ležajku, odnosno mjesto), pa je tako gotovo cijela plaža Dalmacija pretvorena u prostor rezerviran samo za korisnike komercijalnih sadržaja.
Prema zakonu, koncesionar na javnoj plaži može koristiti najviše 40 posto kopnenog dijela plaže za gospodarske aktivnosti poput ležaljki, suncobrana i drugih sadržaja. Ostatak plaže mora ostati slobodan i dostupan svima, bez obzira koriste li usluge koncesionara ili ne.
Zakonom je propisano da se pomorsko dobro ne smije zatvarati niti ograničavati drugim građanima i turistima.
Također, ležaljke se ne bi smjele držati postavljene ako nisu iznajmljene. Što je pravilo koje nitko ne poštuje, stoga Valamar u tom smislu nije iznimka. Međutim, glomaznost ležajki i novopostavljene drvene “staze” prelaze granicu pristojnog ponašanja. Pa se postavlja pitanje, želi li Valamar razvijati svoje poslovanje u Makarskoj uz bijesne građane ili žele razvijati suživot s njima kao odgovorna turistička firma?
Članak 81. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukam jasno navodi da javna plaža mora ostati dostupna svima, dok se gospodarske djelatnosti mogu obavljati samo na ograničenom dijelu prostora. Drugim riječima, čak i kada su sve ležaljke iznajmljene, najmanje 60 posto plaže mora ostati slobodno za ostale kupače.
Valamaru koncesiju za ležajke izdaje županija.
SDP-OV PROVINCIJSKI SNOBIZAM:
Zamjenica gradonačelnika i direktor Makarske obale ‘jili i pili’ na zatvorenoj gradskoj plaži
Već se ranije moglo primijetiti da Valamar u načinu korištenja plažnog prostora nerijetko ide i preko granice onoga što se smatra prihvatljivim. Prošlih godina su na plaži ispod tenis terena ukopali desetine suncobrana, dok su najveću bahatost pokazali prije četiri godine.
Početkom ljeta 2022. godine makarska plaža „Dalmacija“ u večernjim satima zatvarala se za domaće i goste, pa su sva vrata koja vode na plažu vezivali konopom. Sve je kulminiralo na otvaranju valamarovog kafića, kada su potkoncesionari na ulazima u plažu postavili zaštitare, koji su fizički onemogućavali turistima i domaćima (koji nisu imali pozivnicu) ulazak na popularnu plažu.
Na zabavi povodom otvorenja lokala, na zatvorenoj plaži Dalmacija, sudjelovali su i predstavnici makarske gradske vlasti, SDP-ovi puleni – Antonia Radić Brkan i Ante Bilić.
Dok je Valamarov potkoncesionar branio ulaz na plažu, ovaj dvojac s gradskih jasli, uživao je u “programu”, ako tako možemo nazvati šleper s dizalicom parkiran na gradskoj šetnici s kojeg se na konopima spuštala djevojka koja je gostima s pozivnicom točila šampanjac.
Krleža je provincijski snobizam i malograđanštinu smatrao najvećom bolešću domaćeg mentaliteta, definirajući taj fenomen kroz motive lažnog sjaja, intelektualne ljenosti i potpunog gubitka autentičnog identiteta.
Za njega to nije bila tek bezazlena karakterna mana, već opasan socijalno-kulturni kompleks.
Taj snobizam objašnjavao je kao mentalitet sluge koji oblači gospodarevo odijelo kako bi pobjegao od vlastitog, uglavnom seljačkog ili provincijskog podrijetla.
Malograđanštinu je opisivao kao kombinaciju podaništva prema centru moći i istodobne oholosti prema slabijima.
Tvrdio je da naša malograđanština živi u „zakonu duševne tromosti” i da koristi velike, prazne fraze (o kulturi, tradiciji…) kako ne bi morala raditi na stvarnom napretku.
Krleža je provincijski snobizam vidio kao tužnu i smiješnu glumu u kojoj mala sredina gubi sposobnost kritičkog mišljenja i postaje tek loša, karikaturalna kopija tuđih svjetova. (DDMN)
