Dok Zajednica športskih udruga grada Makarske ima svoje službene prostorije u sklopu Gradskog sportskog centra, njezin se Izvršni odbor u večernjim satima redovito sastaje u zgradi gradske tvrtke. Čitatelji se opravdano pitaju radi li se ovdje o operativnoj praktičnosti, komociji direktora Ante Bilića ili pak o ozbiljnom sukobu interesa u kojem se odluke o sportu uvjetuju ugovorima na plaži
Poslovanje gradske tvrtke „Makarska obala d.o.o.“ i vođenje Zajednice športskih udruga grada Makarske (ZŠUGM) već dulje vrijeme izazivaju interes javnosti, no najnovija upozorenja naših čitatelja otvaraju ozbiljna pitanja o transparentnosti i upravljanju javnim resursima.
Naime, kako upozoravaju građani koji u večernjim satima šetaju Marinetom, sjednice Izvršnog odbora Zajednice športskih udruga redovito se održavaju u prostorijama gradske tvrtke „Makarska obala“, a ne u službenim prostorijama udruge koje se nalaze u sklopu Gradskog sportskog centra (GSC) Makarska.
S obzirom na to da je službeno radno vrijeme gradske tvrtke do 15 sati, postavlja se legitimno pitanje: s kojim pravom direktor i ujedno predsjednik Zajednice sportova, Ante Bilić, koristi prostorije „Makarske obale“ u kasnim večernjim satima za potrebe druge pravne osobe (udruge)?
Ugrožena privatnost podataka i službenih ugovora?
Prostorije na Marineti nisu obična dvorana za sastanke — to su uredi u kojima se nalaze službena računala i ugovori svih korisnika usluga „Makarske obale“. Puštanje vanjskih osoba u prostorije izvan radnog vremena predstavlja ozbiljan sigurnosni i proceduralni propust, posebno kada se u obzir uzme profil ljudi koji sjede u Izvršnom odboru.
Poveznica između sporta i unosnih poslova na plaži: Miris sukoba interesa?
Ono što cijelu priču čini iznimno spornom jest činjenica da su dva člana Izvršnog odbora Zajednice sportova ujedno i izravni korisnici usluga „Makarske obale“. Riječ je o vlasnicima dva aqua parka na makarskoj plaži čije poslovanje izravno ovisi o odlukama i potpisima Ante Bilića.
Činjenica da isti čovjek s jedne pozicije odlučuje o privatnim ugovorima i lokacijama na plaži, a s druge pozicije predsjeda sportskom udrugom, otvara opravdanu sumnju u sukob interesa.
Postavlja se pitanje: Je li donošenje pojedinih odluka o makarskom sportu uvjetovano i ugovorima na samoj plaži?
U atmosferi gdje članovi Izvršnog odbora financijski ovise o direktoru gradske tvrtke, o neovisnom i kritičkom glasanju unutar Zajednice sportova teško se može govoriti.
Sve pod velom tajne: Netransparentni natječaji i “tajni” cjenici
Sumnje građana dodatno hrani kronična netransparentnost u radu „Makarske obale“. Ugovori s koncesionarima i korisnicima praktički su tajni, službeni cjenici za pojedine djelatnosti nisu javno i transparentno objavljeni, a direktor Bilić ugovore i cijene donosi samostalno.
Da je riječ o zatvorenom sustavu dokazuje i princip provođenja javnih natječaja. Primjerice, natječaj za info-pultove, koji bi trebao funkcionirati po principu “najbolje ponude”, provodi se iza zatvorenih vrata — otvaranje ponuda je tajno i prisutnost samih ponuditelja nije dozvoljena. Javni natječaj bez prava pristupa javnosti i tajno otvaranje ponuda? Ovakve prakse se ne bi sjetio niti sir Oliver iz Alan Forda ali naš direktor je!
Komocija, hladni viski ili klijentelizam?
Neki građani Makarske ovakvo ponašanje direktora i predsjednika sportske zajednice nazivaju diletantskim i neozbiljnim. Bolji poznavatelji Ante Bilića kažu da predsjednik jednostavno ne podnosi drvene stolice u skromnim uredima na GSC-u, pa sastanke seli na Marinetu gdje mu je, u uredu direktora, pri ruci i hladnjak s omiljenim pićima na idealnoj temperaturi.
No, izvan pošalica, ostaje gorak okus. Praksa u kojoj se ključne odluke o makarskom sportu i gradskim resursima donose u kasnim satima, iza zatvorenih vrata tvrtke koja u isto vrijeme privatnim članovima tog istog odbora dijeli unosne poslove na plaži, zahtijeva hitne odgovore nadležnih institucija i samog Grada Makarske.
