U Sinju nije poželjno častiti Vicu Buljana. Nepoželjno je iti pomišljati o postavljanju Buljanove biste u Aleji velikana ili na neko drugo primjereno mjesto ili davanja Vicina imena nekoj gradskoj ulici ili trgu
Da se u aktualnoj konstelaciji sinjskih političkih odnosa takve prijedloge ne treba artikulirati u službenim formama, jer bi bili unaprijed osuđeni na gubitništvo, pokazao je neuspio pokušaj da se sinjskom Gradskom bazenu olimpijskih razmjera dade Vicino ime.
Radi se o bazenu koji je upravo Vice izgradio 1953. godine, onako sa strane dok se gradila tvornica “Dalmatinka”.
Sinj je zahvaljujući Vici Buljanu prije više od 65 godina dobio sportski objekt kakav u to vrijeme nisu imali po broju stanovnika višestruko veći i gospodarski razvijeniji gradovi.
Radi se o istom Gradskom bazenu koji Sinjani i danas koriste, istina, poslije obnove zbog prethodne zapuštenosti.
Prijedlog da se Gradski bazen nazove imenom Vice Buljana Gradskom vijeću iznio je vijećnik Nikola Vučković (SDP). Prilikom utvrđivanja dnevnog reda za njegov prijedlog, od 16 nazočnih vijećnika glasovalo ih je 10, a svih 6 vijećnika HDZ-a bilo je suzdržano.
Kako je sjednica bila prekinuta, o Vučkovićevu prijedlogu raspravljalo se u njezinu nastavku. Vučkovićev prijedlog podržali su nezavisni vijećnici Zvonko Maras, Joško Kontić i Ante Šušnjara te Dujo Maleš iz NL dr. Jadrijevića.
Protiv su bili nezavisni Žarko Delić i dvojica HDZ-ovih vijećnika, Ivan Maleš i Siniša Poljak, dok je ostalih 6 vijećnika HDZ-a i Ante Gulić (NL dr. Jadrijević) bilo suzdržano.
Zanimljiva su obrazloženja Maleša i Delića. Maleš je kazao da su za vrijeme 2. svjetskog rata “Vice i njegovi partizani mještanima Gljeva oduzeli svu stoku” te da je njegova majka sudjelovala u izgradnji tvornice “Dalmatinka” jer joj je bio obećan posao, ali posao nije dobila, nego su joj, kazao je Maleš, rekli kako još “ona njima mora platiti što je radila na ‘Dalmatinci’”.
Sinonim progresa i razvoja
Žarko Delić je ustvrdio kako se zalagao da se s gradskog trga skine ime Vice Buljana. Nije detaljno obrazlagao svoju ulogu, ali u Sinju je poznato da je nekadašnja Skupština općine Sinj 80-ih godina prošlog stoljeća, desetak godina prije demokratskih promjena, dotadašnjem Trgu Cetinske krajine (danas Trg dr. Franje Tuđmana) dala ime Vice Buljana i na njega postavila Vicinu bistu.
Poslije manje od godinu dana vraćeno je ime Trga Cetinske krajine, i to ne zato što su Sinjani bili protiv Vice, nego zato što je Trg Cetinske krajine bio prihvaćen kao sinonim zajedništva cijelog cetinskog kraja. Vicina bista je ostala sve do rekonstrukcije Trga Cetinske krajine tijekom 1994. i 1995. godine. Skinuo ju je Ivo Dalbello, tadašnji zaposlenik Viteškog alkarskog društva, i pohranio u prostor VAD-a dok je nije preuzela Vicina kći, u čijem posjedu je i danas.
Što na kraju reći? Uza sva nastojanja, ni najveći ideološki protivnici Vice Buljana, koliko je poznato, nisu mu pronašli i argumentirali ozbiljniji ratni krimen.
S druge strane, Vice Buljan, koliko god to nekomu teško padalo, sinonim je progresa i razvoja.
To je čovjek čijom je zaslugom izgrađena predionica i tvornica konca “Dalmatinka”, zahvaljujući “Dalmatinci” Sinj se iz ruralne razvio u urbanu sredinu, a njegovi žitelji transformirali su se iz poljoprivrednika s motikom i čobana u industrijske radnike. Ako bi u Sinju trebalo izbrisati sve što je izravno ili posredno vezano s Vicom Buljanom, alkarski grad bio bi sveden na malu zaostalu varošicu. (Slobodna Dalmacija)