Znanstvenici objavili prve podatke o postojanju izvanzemaljske letjelice koju su uočili prošle godine

Neobičan veliki objekt, koji je 2017. zabilježen kao prvo tijelo iz nekog drugog zvjezdanog sustava koji je prošao kroz naš, mogao bi biti vanzemaljski brod, objavili su znanstvenici s Harvarda

U novom radu koji bi sljedeći tjedan trebao biti objavljen u časopisu The Astrophysical Journal Letters, američki dvojac ne tvrdi da je dokazao da su tijelo, o kojem smo već pisali na Indexu, poslali vanzemaljci, nego samo to da je njihova podrobna matematička analiza njegove putanje – prolazak pored Sunca i ubrzanje s kojim je izašao – povećala vjerojatnost za takvo tumačenje, piše Index.

Prema njemu, spljošteni objekt dužine oko 400 metara, nazvan 1I/2017 U1, odnosno Oumuamua (što na havajskom znači Glasnik iz daleka), mogao bi biti solarno jedro koje je neka tehnološki razvijena civilizacija poslala da istražuje svemir. Ono je moglo biti namjerno usmjereno prema Zemlji, no također je moglo slučajno naletjeti na nas.

Avi Loeb, čelnik astronomskog odjela na Harvardu i suautor na radu, za NBC je rekao da je nemoguće znati koja bi točno mogla biti svrha letjelice jer je za to trebalo prikupiti mnogo više podataka.

Ako je Oumuamua letjelica sa solarnim jedrom, kaže, jedna od mogućnosti je ta da je jedrila međuzvjezdanim prostorom, a onda je u jednom trenutku naletjela na Sunčev sustav „poput broda koji na otvorenom moru naleti na plutaču“.

Ovakav način razmišljanja nije potpuno neočekivan od Loeba ako se uzme u obzir da je on znanstveni savjetnik na projektu Breakthrough Starshot, koji u obližnji zvjezdani sustav planira poslati malene solarne letjelice koje bi u ranoj fazi putovanja sa Zemlje pogonila svjetlost lasera.

Argumenti u prilog hipoteze

U novoj studiji američki je dvojac pokušao izmiriti način ubrzavanja Oumuamue, koji odgovara uzorcima kakvi se očekuju od kometa, s drugim podacima koji su pokazali da to tijelo nije komet. Pokazali su da bi pritisak solarnog zračenja na veliko jedro mogao bolje objasniti sve zabilježene podatke od uobičajene mehanike izbacivanja plinova kojom se tumači kretanje kometa u blizini Sunca.

Na temelju svojih izračuna putanje i neuobičajenih dimenzija Oumuamue, zaključili su da bi on mogao biti letjelica na solarni pogon ili njezin ostatak, a ne asteroid ili komet.

Drugi znanstvenici skeptični prema hipotezi o vanzemaljskom brodu

No, nisu svi znanstvenici uvjereni u ovu hipotezu. 

Seth Shostak, jedan od voditelja Instituta za potragu za vanzemaljskom inteligencijom (SETI) u svojem e-mailu kaže da je svakako ingeniozno pokazati da bi Oumuamua mogao biti letjelica koju su vanzemaljci poslali u svemir samo sa solarnim pogonom.

„Međutim, ne bismo trebali slijepo prihvatiti ovu pametnu hipotezu kada za Oumuamu postoji ovozemaljskije (i a priori vjerojatnije) objašnjenje, a to je da je on komet ili asteroid koji je stigao iz daleka.

Slične prigovore ima i Coryn Bailer-Jones s Instituta Max Planck, koji je početkom ove godine sa suradnicima otkrio sustav od četiri patuljaste zvijezde iz kojeg je mogao stići Oumuamua.

„U znanosti“, rekao je u e-mailu, „uvijek se moramo pitati ‘Gdje su dokazi?, a ne ‘Gdje postoji manjak dokaza kako bih mogao uklopiti hipotezu koja mi se sviđa?“.

Bailer-Jones osobito ima problema s nasumičnim načinom okretanja Oumuame kroz naš sustav.

„Zašto poslati letjelicu koja se tako kreće? Da je to uistinu letjelica, to pretumbavanje onemogućilo bi da njezini instrumenti budu usmjereni prema Zemlji. Naravno, netko bi mogao reći da je to nesretni slučaj ili da su nas vanzemaljci htjeli zavarati. Čovjek uvijek može izlaziti sa sve manje vjerojatnim tumačenjima za koja nema dokaze koji bi ih podržavali“, objasnio je.

No Loeb ističe da su njihovi izračuni putanje potpuno utemeljeni na znanosti te da je u predstavljanju hipoteze slijedio maksimu Shelroka Holmesa: „Kada ste isključili nemoguće, ono što je preostalo, koliko god bilo nevjerojatno, mora biti istinito“.

Na žalost, Oumuama je izašao iz Sunčeva sustava i danas je toliko daleko da se više ne može vidjeti čak ni najsnažnijim teleskopima tako da je neke nove podatke, odnosno dokaze u prilog bilo kojoj tezi nemoguće prikupiti.

No Loeb smatra da bi astronomi trebali prihvatiti mogućnost da u svemiru ima mnogo objekata koji bi mogli biti vanzemaljske letjelice te da bi trebali prilagoditi svoja istraživanja takvom načinu razmišljanja, neovisno o tome je li Oumuama jedna od njih.

Gost iz dalekog svemira

Podsjetimo se, objekt Oumuamua prvi je otkrio teleskop Pan-STARRS 1 na Mauiju, na Havajima 19. listopada 2017. U početku je izgledao kao još jedan od kometa, odnosno asteroida kakvih u Sunčevu sustavu ima na tisuće. Međutim, kada su stručnjaci par dana kasnije uspjeli precizno izračunati njegovu putanju, pokazalo se da je ona hiperbolična, odnosno da nije eliptična kakve su putanje svih tijela koja potječu iz Sunčevog sustava. Naime, svako tijelo koje se ciklički kreće unutar Sunčeva sustava u njemu zatvara svoju putanju pa ona mora biti ili kružnica ili elipsa. Činjenica da nije niti jedno od toga, već hiperbola, bila je jasan pokazatelj da je Oumuamua došao iz međuzvjezdanog prostora, odnosno iz nekog drugog zvjezdanog sustava.

Promatranja Vrlo velikim teleskopom Europske južne promatračnice (ESO) kao i teleskopima drugih opservatorija širom svijeta, pokazala su da je putovao milijunima godina prije nego što je došao u Sunčev sustav. Tamne je, crvenkaste boje, a čini se da ima velike udjele kamena ili metala.

Prije nego što mu je Međunarodna astronomska unija dala ime Oumuamua, neki su astronomi predlagali da se nazove Rama u čast vanzemaljskog svemirskog broda iz romana Artura Clarka Randevu s Ramom.