Kao i danas, i toga dana bio je ponedjeljak. Roditelji koji su izgubili sina jedinca, u teškom šoku žive, bolje reći preživljavaju, dan za danom.
Od dana tragedije do danas nisu dali ni jednu jedinu izjavu, dok je o slučaju njihova djeteta govorila cijela Hrvatska. Cijelo vrijeme nadali su se kako će istina izići na vidjelo i kako će se rasvijetlili okolnosti oko smrti njihova djeteta. A do nje, uvjereni su, nije trebalo doći da je dječakovo stanje od početka shvaćeno ozbiljno i odgovorno kako je to trebalo biti! No, to se nije dogodilo. Zadarska bolnica u petak je samo kratko potvrdila kako je uzrok smrti toksični šok i kako djetetu nije bilo pomoći. A što se sve događalo u zadarskoj Općoj bolnici, u zadarskom i biogradskom Domu zdravlja, te kakav su horor proživljavali danima tražeći pomoć za svoje bolesno dijete, informacije su koje svi prešućuju! Zahvaljujući obiteljskom prijatelju koji je s njima prolazio sve teške trenutke prije smrti malog Roka, “Slobodna Dalmacija“ u posjedu je dokumenata koji demantiraju i vodstvo zadarske Opće bolnice i liječnike koji tvrde kako je dječaku pružena sva potrebna pomoć, ali mu zbog nesretnog spleta okolnosti i razarajuće bakterije nije bilo spasa. Iako u bolnici tvrde kako je dječak k njima došao tek u ponedjeljak, na dan kad je umro, prava je istina da je u pet dana bolesti dječak bio četiri puta u rukama pedijatara, na vratima dvije hitne i jednom na odjelu pedijatrije u Zadru! Ne samo da nitko od njih dječakovo stanje nije shvatio dovoljno ozbiljno da ga zadrži u bolnici nego mu nisu napravljene čak ni obične pretrage. Nije mu izvađena krv, niti uzet bris grla kako se utvrdilo o kojoj se bakteriji radi iako mu se stanje rapidno pogoršavalo: previsoka temperatura se nije spuštala, nije mogao disati i hodati, a usta, polovina prstiju i nokti bili su plavi. Dapače, cijelo se vrijeme roditelje, baku i strica koju su s njim obilazili liječnike uvjeravalo kako se trebaju “strpjeti jer je takvo stanje normalno za šarlah“ i „neka mu kući skidaju visoku temperaturu“. – Ovo je druga strana priče, istina koja cijelo vrijeme nedostaje. Roditelji i dalje nemaju snage, ali mi oko njih više ne možemo šutjeti, pogotovo kad vidimo kako bolnica sa sebe skida odgovornost hladnokrvno plasirajući u javnost informacije za koje dobro znaju kako nisu točne. Kako znaju? Tako što im je obitelj na sastanku u bolnici, koji su roditelji tražili nakon smrti, predala svu dokumentaciju koju ja vama sada dajem i iz koje se vidi gdje su sve bili tražiti pomoć, tko ih primao i slao kući jer stanje “nije ozbiljno”. Najžalosnije od svega je da su tražili samo ljudski pristup, a od pomoćnika sanacijske upraviteljice nisu dobili ni saučešće. Štoviše, umjesto sućuti dobili su opomenu da kasne na taj sastanak u bolnici dva dana nakon smrti – kaže obiteljski prijatelj koji je s njima prolazio najgore sate i dane u životu, kaže, i boli ga što nakon svega moraju proživljavati i optužbe kako ga navrijeme nisu doveli doktoru. A priča je, zapravo, sasvim drukčija. Nakon što su posumnjali da dječak ima visoku temperaturu, majka ga je još u četvrtak navečer odvela njegovoj specijalistici pedijatrije u Domu zdravlja u Biogradu. Dakle, pedijatrici koja ga vodi od prvog dana, a ne fantomskom liječniku opće prakse na kojeg se zadarska bolnica stalno vraća u svojim izjavama. Prva dijagnoza bila je viroza. No, u petak ujutro je majka primijetila osip, ponovno ga odvela pedijatrici i tad je dijagnosticiran šarlah i propisan sumamed. U subotu, čekajući da antibiotik počne djelovati, roditelji su kući sami skidali temperaturu. No, u nedjelju, nakon tri dana uzimanja sumameda Roku se stanje pogoršavalo, a kako je otac odrađivao svoju smjenu na ribarici, majka u drugom mjesecu trudnoće uz pomoć bake i strica s njim kreće u Biograd, na Hitnu pomoć. Tamo im savjetuju da ga odvezu direktno na Pedijatriju u zadarsku bolnicu. No, kad su stigli na odjel, medicinska sestra ih vraća natrag, govori kako nemaju uputnicu i šalje ih u ambulantu dežurnog pedijatra u Domu zdravlja Zadarske županije. Baka kuca na vrata govoreći da je djetetu loše i moli da ga prime, na što izlazi medicinska sestra s digitalnim toplomjerom i traži od njih da Roku sami izmjere temperaturu. U hodniku! – Kad je toplomjer pokazao 37, ona ga je slavodobitno pokazala svima u čekaonici, “evo vidite da nema temperaturu“. Ali, kako je Roko gorio, donijela je novi i taj je pokazao 39.! Tada ih prima liječnik, inače primarijus, koji je bio dežurni pedijatar u ambulanti. Preslušao mu je pluća i rekao da je sve čisto, a kad su mu pokazali da mali ima plave nokte, dio prstiju i usne, doktor je rekao kako je to sve “normalno za njegovo stanje“ i da mu kući nastave skidati temperaturu čepićima. Kad je baka pitala koliko čepića smiju staviti, primarijus im je odgovorio da “pročitaju upustva na lijeku“! I dodao da nema straha za temperaturni šok jer je mali prošao kritičnu dob i neka antibiotik ne pije pet nego deset dana! I taj nalaz je napisao na nekakvom polupokidanom papiru. Nikakve pretrage, nikakvi nalazi, nije ih pitao ni za krv iz Biograda. Poslao ih je kući. Oni jadni čak su bili mirniji jer ga je pregledao liječnik s puno iskustva i uvjerio da su svi ti simptomi normalni – kaže bliski prijatelj obitelji. Nakon toga, temperatura se na nekoliko sati smirila, ali Roko je izgledao sve lošije: nije mogao ležati, žalio se da ga boli u vratu i leđima, plitko je disao. Rano ujutro u ponedjeljak, stric i baka ponovno ga voze u Biograd na Hitnu odakle ih upućuju direktno u zadarsku bolnicu. Ovaj put na odjelu pedijatrije nitko im nije tražio uputnicu. Sestra koja ga je primila odmah je pozvala dežurnu doktoricu kazavši joj kako “dječak ne izgleda lijepo“. Doktorica joj je na to odgovorila: – A što ste vi, modni stručnjak ili medicinski djelatnik da tako prosuđujete?! Po atmosferi u ambulanti i liječnicima koji su se ubrzo okupili oko Roka, obitelji je postalo jasno da se događa nešto ozbiljno. A s druge strane, osjetili su olakšanje jer se nakon pet dana njihovu djetetu konačno netko ozbiljno posvetio. Dječak je bio iscrpljen, ali pri svijesti. Nije istina ono što bolnica tvrdi, da je odmah po primitku izgubio svijest! Kad su došli pred pedijatriju, rekao je stricu da ga je ponovno doveo na krivo mjesto jer su već jednom odatle vraćeni. Liječnički tim tada ga odvozi na JIL uz objašnjenje kako tamo imaju bolje aparate, a obitelj šalju kući uz telefonski broj na koji će dobiti sve informacije. Zadnji put Roka su vidjeli kad su ga odvezli na kolicima, i dalje je bio potpuno priseban i pitao je striku što će mu raditi jer se, poput sve dječice, bojao igle. “Budi hrabar, sve će biti dobro”, zadnje je što su mu uspjeli reći. Sat vremena poslije preko telefona doznaju da je Roko u životnoj opasnosti, otac hitno gliserom stiže na kopno. Cijela obitelj dolazi pred JIL, no, roditelji tada doznaju strašnu istinu: dječak gotovo da nema tlaka ni pulsa. Tek poslije, kad su vidjeli dokumentaciju, doznali su da mu je iz pluća izvučeno 560 mililitara, dakle, više od pola litre vode i gnoja. Nije bio u stanju za transport iako je helikopter bio spreman. Malo prije 14 sati je preminuo. Otkud liječnicima pravo da sve proglase spletom nesretnih okolnosti kad im je dijete svaki dan bilo u rukama? Ili je, kao što je evidentno, riječ o propustu? Ako su u pitanju bili sati, kao što tvrde, imali su ih dovoljno da ga spase! Je li moguće da u 21. stoljeću dijete umre od šarlaha – kaže naš sugovornik.
Niti mu je uzet bris, niti je dobio adekvatan antibiotik
Roko bi danas bio živ da nije bio vikend kada oni doslovno nemaju pedijatra. Ovaj koji ga je primio je čovjek vraćen iz mirovine jer nemaju dovoljno stručnjaka. Na odjelu sestra odlučuje tko je za prijem a da ne pregleda dijete, liječnik se i ne pojavi. Još su imali obraza spominjati nam štednju vikendom. Bio bi živ i da mu je uzet bris grla, da uopće znaju o kojoj se bakteriji radilo. Obitelji je rečeno da se bris grla nedjeljom ne radi! Kao da ljudi nedjeljom nisu bolesni. Rekli su i da za nalaz brisa treba čekati 72 sata, a u ponedjeljak su ga imali za dva sata! Roko bi bio živ da je liječen odgovarajućim penicilinskim antibiotikom. I njihove upute to pokazuju: na dan sprovoda cijela obitelj dobila je profilaksu, zaštitni antibiotik. Dobili su penicilin silapen! Nitko nije dobio sumamed. Kad je obitelj pitala zašto je Roko liječen sumamedom, a ne penicilinom, što je najčešći protokol, odgovor im nisu dali.
Dječak bio četiri puta u pedijatra!
Iako u bolnici tvrde kako je dječak k njima došao tek u ponedjeljak, na dan kad je umro, prava je istina da je u pet dana bolesti dječak bio četiri puta u rukama pedijatara, na vratima dvije hitne i jednom na odjelu pedijatrije u Zadru! Ne samo da nitko od njih dječakovo stanje nije shvatio dovoljno ozbiljno da ga zadrži u bolnici nego mu nisu napravljene čak ni obične pretrage. (Slobodna Dalmacija)
