Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije, preminuo je 4. svibnja 1980. godine u Ljubljani, u 15:05. sati. U trenutku smrti imao je skoro 88 godina, ali je u zadnjih godinu dana bio u državničkim posjetama Kuvajtu, Rumunjskoj, Sovjetskom Savezu, Siriji, Jordanu, Alžiru, Libiji, Malti i Kubi
Prema Euroviziji, pogrebna ceremonija Josipa Broza drugi je najgledaniji TV događaj u 20. stoljeću nakon slijetanja Misije Apolo 11 na Mjesec.
Stanovništvu SFRJ nije bilo poznato kako je Josip Broz još od veljače 1980. godine bio u komi, na Kliničkom centru Ljubljana.
Odmah na dan smrti održali su Predsjedništvo SFRJ i CK SKJ u 18:00 sati izvanrednu sjednicu u Beogradu i tom prilikom usvojili proglas povodom Titove smrti.
Objava Titove smrti počela je u 18:50 čime je prekinut televizijski program u kojem je TV spiker u suzama pročitao objavu smrti. Građanstvo SFRJ je to doživjelo na izrazito potresan način; djecu se desetljećima odgajalo da u Titu, čije su slike bile na središnjem mjestu svake učionice i svake značajnije javne prostorije, vide vrhunsku očinsku figuru i najuzvišeniji autoritet.
Norveška je zbog Titove smrti proglasila, među ostalim državama, petodnevnu nacionalnu žalost.
Dan nakon smrti, 5. svibnja, posebnim vlakom iz Ljubljane, u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg s posmrtnim ostatcima Josipa Broza. On je smješten u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su državni dužnosnici i građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države. Mimohodi su bili organizirani po radnim organizacijama i svi zaposleni su bili obvezni[nedostaje izvor] ići na njih. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.
7. svibnja preko 200 stranih delegacija poklonilo se kovčegu Josipa Broza u saveznom parlamentu.
Dne 8. svibnja na Dedinju u Kući cvijeća, uz nazočnost 209 delegacija iz 127 zemalja, 700 000 ljudi, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenata, 31 predsjednika država, 22 premijera i 47 ministara, među njima su bili Saddam Hussein, Jaser Arafat, Leonid Brežnjev, Margaret Thatcher, Helmut Schmidt i Hua Guofeng pokopan je Josip Broz Tito.
Televizija koja je cijelo vrijeme vršila prijenos, nije prikazala trenutak spuštanja kovčega,[nedostaje izvor] tako da se i danas špekulira je li Josip Broz tu zaista sahranjen.
Sljedeća dilema koja se ubrzo pojavila je zašto komunist nema petokraku na grobu.
Sljedećih desetak godina, do raspada Jugoslavije, prigodom svake obljetnice su se širom Jugoslavije uključivale sirene, te je svatko, na mjestu gdje se zatekao, mogao minutom šutnje odati počast. (Izvor: wikipedia)
