Gdje su zaposleni uhljebi? Kako dobivaju priliku da stiču radni staž? Koje su im reference potrebne? Na koja radna mjesta apliciraju? Da li je potrebna diploma? Radno iskustvo?
Piše: Ante Makarski
Nepotizam (iz latinskog. nom. nepos, gen. nepotis unučad, potomak, te nećak) je termin kojim se označava popunjavanje radnih mjesta članovima vlastite obitelji ili davanje prednosti pri zapošljavanju poznanicima. Kriterij stručne ili osobne sposobnosti za određenu funkciju pri tome ne igra odlučujuću ulogu.
Može biti i izmišljena pozicija ili radno mjesto za osobu koja često nema stručne i profesionalne kvalifikacije. Kriterij zapošljavanja na takvo se mjesto mogu biti primjerice rodbinske, zavičajne, prijateljske ili stranačka pripadnost.
Vrlo je važno naglasiti, da u uhljebe ne spadaju osobe koji su sposobni, rade svoj posao jako savjesno i dokazani u svom poslu, bez obzira što pripadaju nekoj političkoj opciji, a pri tom su zaposleni u državnoj firmi.
Njihov krimen može biti što su oni u medicinskim rječnikom žarište tumora. S obzirom na iskaznicu, predsjedništvo stranke inzistira da se zaposle upravo oni koji se ne mogu zaposliti na nikakvim drugim poslovima osim namještenim, ili se javni natječaji za njih namještaju. U većini slučajeva ni namještaju, već se izravno zapošljavaju.
Da bi razjasnili jednu činjenicu, nije svaki uhljeb nesposoban, ograničen za djelovanja gdje ga je partija postavila (da ne kažemo glup) oni su često neradnici, lijenčine, ljudi bez stava, a u većini situacija su robovi svojih roditelja i njihovih bolesnih ambicija (jebivjetri).
Ono što je svim uhljebima zajedničko, je stranačka iskaznica. Učlani se ti u stranku, stranka će ti riješit posao. Jedna je od krilatica u svakoj političkoj stranci pri upisivanju novih članova. Nove članove upisuju da bi vladajući na unutar stranačkim izborima sebi osigurali glasove i novi mandat. Stranačka vertikala je neumoljiva, opstaju samo oni koji svojom glavom ne razmišljaju, njihova glava je stvorena za frizera, i za na plakat. Ona ne služi za razmišljanje. Stranka razmišlja, i neki rodijak u stranci (mentor).
Zbog takvih društvenih lišajeva (od 16-te do 30-te godine), mnoge sposobne osobe, koje razmišljaju van okvira stranačke stege i iskaznice, se udaljavaju iz tih krugova. Jer su odgojeni da pametan šuti dok budala govori, a bilo kakvo protivljenje se stranački sankcionira. Dolazi do stranačkog linča, jer tko razmišlja je neprijatelj, i ruši stranku i sustav.
Takve osobe se s vremenom izmiču, jer su svjesni da tu ne pripadaju. Upravo tim izmicanjem otvaraju mjesto budućim UHLJEBIMA.
Promatrajući okruženje u kojem žive, i ne želeći se baviti politikom (politika se bavi njima), primorani su se uključiti u lokalnu politiku, jer vide da oni koji su bili u mladosti toliko glasni, da danas donose odluke. Nepromišljene odluke vode u nepovrat. Organiziraju se i postaju korektiv vlasti, odnosno oporba i glas koji se trebao čuti u mladosti. Kao i u mladosti najprije će se morati dokazati društvu, jer društvo je nepovjerljivo prema „buntu“, ali kada društvo shvati, svijetla im je budućnost.
Osnovno je što su uključivi, i biraju bolje od sebe.
Možda nemaju političkog iskustva (jer se politikom nisu bavili), ali imaju životnog, i poslovnog. Te će se uspjeti izboriti za glibom društva. U vijeću ih sjedi dvoje, za novi ciklus potencijalno i četvoro. (NASTAVLJA SE…)
