Makarska službeno više nije samo turistički grad – postali smo Monte Carlo! Barem ako je suditi po vizijama i povijesno-geografskim akrobacijama direktora Makarske obale d.o.o., Ante Bilića. No, dok pravi Monaco ima svog kneza Alberta, mi imamo našeg autentičnog vladara pomorskog dobra. Predstavljamo vam Kneza Antu od Monaka, čovjeka koji upravlja milijunskim resursom makarskih plaža, a da pritom uopće ne zna (ili namjerno zaboravlja) tko, od kada i čime na toj obali zapravo vlada
Da je Makarska i službeno postala Monte Carlo, potvrđuje najnovija dodjela uslužnog objekta (kafića) na Rivijeri poduzetniku koji je, gle čuda, ujedno i vlasnik poznatog fast fooda “Monaco” na drugom kraju grada! Za koji je iznos ovaj atraktivni kafić iznajmljen, javnost naravno ne zna – jer transparentnost očito nije odlika kneževina – ali to zapravo više nije ni bitno. Glavno je da je Makarska, prema najavama i vizijama samog direktora, napokon postala Monte Carlo! Iako se na plaži toči samo piće, politički koktel koji nam je direktor smućkao ima stopostotni okus Monaka. Prazna obećanja o „elitnom turizmu“ napokon su dobila svoj konačni, satirični oblik, dok se legalnim obrtnicima pod prozor guraju kemijski zahodi.
Dok direktor kroz plaćene oglase i PR tekstove pokušava prodati priču o elitnom makarskom Monte Carlu, lokalni obrtnici na plažama sve to prate s gorkim podsmjehom. Komentirajući najnovije poteze uprave oko ugostiteljskog objekta i pritisaka, makarski obrtnici kažu da direktor zapravo i nije tako daleko od pravog kneza Alberta od Monaka jer je njegova direktorska pozicija od samog dolaska bez javnog natječaja pa sve do niza propusta oko koncesija puna skandala i afera. Ipak, na terenu ga češće uspoređuju s jednim drugim povijesnim likom. – Ma kakav knez Albert, on nam više djeluje kao Grof Drakula koji pije krv malim, legalnim obrtnicima dok trenira strogoću, komentiraju podrugljivo na makarskoj obali.
I doista, model upravljanja u kojem se trenira strogoća nad domaćim ljudima koji godinama pošteno plaćaju svoje koncesije, dok se istovremeno pod čudnim okolnostima pogoduje drugima, neodoljivo podsjeća na isisavanje života iz lokalnog malog poduzetništva. No, za razliku od filmskog Drakule koji se boji češnjaka, makarski Drakula očito uzmiče samo pred jednim – prijetnjom telefonskog poziva prema dobrom odvjetniku.
Povijest piše sam: Službeni dokumenti ruše PR spinove
Dok nas kroz plaćene oglase i jeftine PR spinove na lokalnim portalima pokušavaju uvjeriti u genijalnost trenutnog vodstva, službena dokumentacija brutalno ruši taj medijski mjehur od sapunice. Koliko „Knez Ante“ doista suvereno vlada materijom, najbolje se vidi iz službenog Plana poslovanja i financijskog plana Makarske obale za 2026. godinu. U tom dokumentu, koji bi trebao biti ozbiljna ekonomska i pravna strategija, direktor se javno i pismeno blamira. U opisu plana doslovno stoji crno na bijelo: tvrtka planira “vratiti u posjed sve koncesije koje je imala u prethodnom desetogodišnjem razdoblju”.
Veliki povjesničar i strateg Bilić očito je prespavao pola desetljeća. Makarska obala d.o.o. na plažama ne vlada nikakvih deset godina, nego tek od 2020. godine – kada je tvrtka uopće i osnovana! Prije toga je, podsjetimo našeg zaboravljivog direktora, plažama upravljao Makarski komunalac, koji je taj posao propustio i prepustio novoosnovanoj firmi. Možda direktor smatra da mu od dolaska na fotelju bez javnog natječaja teče beneficirani radni staž, pa mu se godine upravljanja plažama automatski duplaju? No, zašto bi se direktor zamarao povijesnim činjenicama u službenim dokumentima kada mu je lakše zakupiti prostor na lokalnim portalima i kroz naručene članke krojiti povijest po vlastitoj mjeri i izmišljati nepostojeći desetogodišnji staž firme?
Geografsko sljepilo: Gdje su nestale plaže?
Nakon što je prepravio povijest u službenom planu, direktor je odlučio u medijima redefinirati i geografiju Makarske. Ponovno kroz PR kanale slavodobitno izjavljuje kako će makarskim plažama od sada upravljati isključivo tri aktera: Makarska obala, Grad Makarska i Valamar hoteli.
I dok plaćeni tekstovi plješću ovoj velikoj “trojnoj koaliciji”, građani i obrtnici se s pravom pitaju: je li naš Knez Ante ikada zapravo prošetao obalom? Direktor je u svom trijumfalnom govoru potpuno izbrisao i zaboravio čitav niz privatnih i hotelskih koncesija koje legalno postoje na terenu:
• Plaža kod Plavog tobogana – pod privatnom je koncesijom.
• Plaža ispod hotela Biokovka – pod zasebnim je upravljanjem i koncesijom hotela.
• Plaža Osejava ispod istoimenog hotela – u potpunosti u privatnim rukama.
Kako je moguće da čelnik gradske tvrtke zadužene za pomorsko dobro ignorira ove lokacije? Ili ne zna tko mu drži metre obale pod prozorom, ili namjerno kroz medijske spinove stvara privid apsolutnog monopola kako bi prikrio stvarno administrativno rasulo.
Cijena nesposobnosti: 35.000 eura za sudske poraze
No, da poslovi i sumnjive odluke uprave opasno plešu na rubu zakona te da su u firmi itekako svjesni kaosa koji siju, dokazuje još jedna frapantna stavka iz istog financijskog plana za 2026. godinu. Niti jedan plaćeni PR oglas ne može sakriti činjenicu da je direktor Bilić u proračunu ove male gradske tvrtke s jedva nekoliko zaposlenih projicirao nevjerojatnih 35.000 eura isključivo za troškove odvjetnika i pravne/sudske troškove!
Dok se stvarni pravni problemi i tužbe ogorčenih brodara gomilaju, uprava unaprijed osigurava desetke tisuća eura javnog novca kako bi se na sudovima branila od vlastite nesposobnosti i mutnih natječaja.
Građanima i prevarenim obrtnicima ostaje samo da zaobiđu plaćene medijske hvalospjeve, naruče piće kod “Monaka” i uživaju u predstavi koju im režira njihova nesposobna i ustrašena uprava. Cijena zakupa kafića možda ostaje strogo čuvana tajna za javnost, ali koga briga za detalje – bitno je da imamo viziju. Živio naš Knez Ante i dobrodošli u makarski Monte Carlo!
