Izostanak koji govori više od riječi: Gdje je nestao direktor Makarske obale dok su obrtnici i volonteri čistili njegovo dvorište?
Dok su deseci volontera, ronilaca iz KPA Iglun i članova PŠRD Arbun u sklopu proslave Dana grada Makarske izranjali automobilske gume, plastiku i staklo s dna gradske i Donje luke, nad ekološkom akcijom „U suradnji s prirodom” lebdjelo je jedno sasvim logično, a neodgovoreno pitanje: Zašto je direktor Makarske obale, Ante Bilić, ignorirao čišćenje podmorja u vlastitom dvorištu?
U jeku proslave Dana grada, kada se lokalni dužnosnici obično otimaju za fotografiranje na društveno korisnim događanjima, blato i mulj lučkog podmorja očito nisu bili dovoljno privlačna scenografija za direktora. No, ovdje nije riječ samo o protokolarnom propustu, već o potezu koji je prisutnim aktivistima s pravom zapeo u grlu i koji zorno prikazuje potpunu otuđenost lokalnih moćnika od naroda koji ih plaća.
Profit preko leđa malih obrtnika
Posebno je skandalozna činjenica da se akcija održavala i na prostoru Donje luke, odnosno makarske plaže, koja je pod izravnim upravljanjem i koncesijom Makarske obale. To je „zlatna koka” od koje ta ista tvrtka, na čelu s Antom Bilićem, ubire golem novac.
Dok Makarska obala i Grad preko leđa malih obrtnika – vlasnika rent-a-boat obrta i korisnika pretplaćenih info-pultova na rivi – utjeruju astronomske cifre i nameću brutalne financijske namete, ti isti obrtnici pokazali su veću moralnu i ekološku odgovornost od samog direktora. Mnogi su na terenu primijetili da su se akciji masovno odazvali upravo oni obrtnici kojima je direktor, u suradnji s Gradom, uvalio te skupe obveze kao uvjet za rad. Ljudi koji skupo plaćaju svaki kvadrat koncesije kako bi preživjeli na tržištu došli su čistiti more, dok je čovjek koji im te bezobrazne cifre naplaćuje – ostao kući.
Medijska blokada na službenim kanalima
Da ignoriranje akcije na terenu nije bilo slučajnost, već svjesna odluka, dokazuju i službeni komunikacijski kanali Makarske obale. Naime, provjerom njihovih službenih mrežnih stranica te Instagram profila tvrtke, vidljivo je da ne postoji niti jedna jedina najava, objava ili riječ podrške ovoj hvale vrijednoj inicijativi. Dok gradska tvrtka svoje profile koristi za hvalisanje sustavima naplate i uvođenjem reda među male obrtnike, za ekološku akciju čišćenja podmorja Donje luke na njihovim kanalima nije bilo mjesta. Taj muk na društvenim mrežama i webu samo zaokružuje sliku direktora koji se ogradio od vlastite luke i građana koji je čiste.
Tuđim trudom do kvačice u Županiji: Vrhunac administrativnog bezobrazluka
Poznavajući dosadašnji modus operandi i način upravljanja Makarske obale, najodvratniji dio ove priče tek slijedi. Ova ekološka akcija, u kojoj direktor nije maknuo prstom niti se udostojao pojaviti, vrlo će vjerojatno u službenim izvještajima biti prikazana davatelju krovne koncesije na plaži – Splitsko-dalmatinskoj županiji – kao njihov vlastiti uspjeh.
Ova akcija, iznesena na mišićima i dobroj volji vanjskih volontera i ucijenjenih obrtnika, poslužit će Makarskoj obali kao savršen alibi i dokaz o „ispunjavanju ugovora o koncesiji” i „poštivanju pravilnika o održavanju pomorskog dobra”. Tuđi trud, znoj i ronjenje u hladnom moru direktor će u Županiji administrativno unovčiti pod stavkom redovnog održavanja, iako je u stvarnosti pokazao nula brige i nula podrške na terenu.
Donacije za koga? Financijski kaos i sumnjive stavke proračuna
Ostaje nam tek gorka nada da će Makarska obala, koja je u proračunu za 2026. godinu velikodušno predvidjela čak 10 tisuća eura za donacije i sponzorstva, barem dio tog iznosa preusmjeriti prema udrugama koje su doista odradile njihov posao na terenu. No, pitanje je hoće li ikakve financijske injekcije vidjeti oni koji je stvarno zaslužuju.
Uostalom, krajnje je znakovito da vodstvo tvrtke uopće ima obraza odvajati tolike cifre za sponzorstva i donacije nakon što su protekle dvije godine završili u potpunom financijskom kaosu. Taj kaos nije pao s neba, već je izravan rezultat vlastitog nemara, nesposobnosti i nemogućnosti naplate koncesija, jer su zbog unutarnje inertnosti propustili na vrijeme osigurati obnovu istih. I dok su milijuni letjeli kroz prozor zbog administrativne nesposobnosti, obrtnicima se cijene dižu u nebo, a volonteri rone besplatno.
Je li privatni inat važniji od javnog dobra?
U potrazi za razlogom ovog izbivanja, makarskim su kuloarima odmah raširile priče o obiteljskoj solidarnosti i povrijeđenom političkom egu. Naime, među aktivistima i građanima glasno se komentira da je Bilićev nedolazak zapravo bio namjerni bojkot i demonstracija uvrijeđenosti jer na svečanu sjednicu Grada Makarske nije bila pozvana njegova supruga, Svjetlana Bilić, inače potpredsjednica makarskog SDP-a.
Ako je ova teorija točna, javnost svjedoči vrhuncu političkog bezobrazluka. To bi značilo da direktor jedne gradske tvrtke smatra kako njegova obveza prema gradu, ekologiji i građanima prestaje onog trenutka kada mu se privatno ne zadovolje stranačko-obiteljski apetiti i dvorski protokoli.
Posebno je ironično da se unutarstranačke tenzije i inat prema gradonačelniku Zoranu Paunoviću prelamaju preko leđa volontera, dok lokalna javnost već dugo problematizira upravo obiteljsko-političku isprepletenost bračnog para Bilić i njihove brojne funkcije u lokalnim odborima i agencijama (od Makarske obale do agencije MARA).
Pljuvanje u lice građanima
Službenog očitovanja o nedolasku nema, a gromoglasna tišina iz Makarske obale samo potvrđuje bolnu istinu o lokalnoj politici. Smeće s dna makarske luke i plaže vadili su oni koji od mora žive i koji ga poštuju. S druge strane, oni koji na tom moru parazitiraju kroz proračunske fotelje, odlučili su ostati uvrijeđeni u toplini svojih domova.
Koji god razlog bio u pozadini – privatni inat, bračna solidarnost ili čisti nemar – ovaj potez Ante Bilića predstavlja još jedno otvoreno pljuvanje u lice svim građanima grada Makarske i korisnicima usluga Makarske obale.
