Zoran Milanović – antifašističkim stazama protiv nove Vlade!

Nakon kraha vladavine Zorana Milanovića, potvrđuje se niz kritika Europske komisije koje se odnose na nesposobnost bivše Vlade u provođenju reformi.

Najlošiju ocjenu bivša Vlada  dobila je za mirovinski sustav. Odlazak u mirovinu sa 67 godina odgođena je za 2031. godinu. Bankarski sustav koji lihvari hrvatske građane dobio je najbolju ocjenu, dakle Zakon o ovrhama podržavaju o(u)cjenjivači. Milanovićev plan monetizacije hrvatskih autocesta, kao generacijskog pitanja i tvrdnje da svi građani mlađi od 52 godine, dakle svi oni koji su u drugom stupu mirovinskog osiguranja,  a tu se radi o milijun i sedam stotina tisuća ljudi, koji po zakonu štede u drugom stupu – morali bi se zalagati da njihova ušteđevina što više raste, da bi mogli dobivati veće mirovine od sadašnjih. O tome se ovdje suštinski radi, tvrdio je Milanović. Svatko onaj tko ima manje od 52 godine, a potpisuje incijativu protiv monetizacije, samom sebi, vjerojatno nesvjesno, buši novčanik jer onemogućava hrvatskim mirovinskim fondovima da ulažu mirovinsku štednju u monetizaciju. Kroz monetizaciju autocesta odmah ćemo riješiti velikog dijela duga, dobiti gotovinu od onih koji je imaju, pa i od naših mirovinskih fondova, te onda novac usmjeriti u niz drugih projekata, uključujući, primjerice, i Pelješki most. Ne možemo očekivati da nam Europska unija plati sve troškove gradnje Pelješkog mosta. Nadalje, slobodnim novcem možemo riješiti problem Hrvatskih željeznica i njihove infrastrukture, tvrdio je bezuspješno Zoran Milanović. Prema nekim analitičkim procjenama u mandatu  Vlade Zorana Milanovića zaposleno je više od 240 tisuća ljudi, koji uz već 80 tisuća zaposlenih u općinama i županijama čine značajno i gotovo sigurno biračko tijelo SDP-a. Još početkom  2015. godine izaslanstvo Europske komisije javno je u Zagrebu upozorilo Milanovića na loše upravljanje u našim javnim poduzećima, ističući to, uz javni dug koji je u četiri godine narastao za nezamislivih 100 milijardi kuna, kao najveći problem našega gospodarstva. Kako je tada Europska komisija samo savjetovala Hrvatskoj da prestanu politička imenovanja,  Milanovićeva vlada nije poslušala, pripremala se za izbore i izgubila. U kampanji bilo je raznih teorija Zorana Milanovića u Brezovici na obilježavanju Dana antifašističke borbe je tvrdio da je Stjepan Radić, Tito i Franjo Tuđman, tri osobe koje su obilježile Hrvatsku u 20. stoljeću, tvrdio je da su i 1991 godine zlu rekli “ne”. U svojim tezama pokušavao je izjednačiti branitelje i partizane , Tita i Tuđmana, 1945. godinu i 1995. godinu. Nakon gubitka izbora tvrdio je Zoran Milanović da Izbore nitko nije dobio, da nije gotovo. Zoran Milanović nakon gubitka izbora dobio je priznanje 21.01.2016.godine od Saveza antifašista,  tvrdeći da će se protiv zla boriti kao političar i osoba. Na svom facebook profilu Milanović napisao je ; “Velika mi je čast primiti priznanje Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Nisam bio ove 4 godine i zadnjih 8 godina ovdje radi priznanja, već vjere u neke stvari. Drago mi je da se ove vrijednosti čuvaju i unaprjeđuju. One su danas pod udarom, stvari se relativiziraju. Nešto što je zlo se pokušava izrelativizirati, prikazati kao nekakvo domoljublje, to nije istina i protiv toga ću se i dalje boriti kao političar i kao osoba.“ Hrvatska je dobila novu Vladu 22.01.2015 godine, sa 83 glasa zastupnika Tihomir Orešković postao je novi premijer.

Na  Trgu sv. Marka ispred Sabora organizirane su demonstracije isti dan, na facebooku je osnovana grupa koja je građane pozivala na prosvjed, na kojemu su pripremljene sačekuše kulturnjaka.  Organiziran je i drugi prosvjed radničke fronte na Markovu Trgu, koji je predvodio saborski zastupnik SDP-a, koji je u saboru na prvoj sjednici tražio povlačenje kandidature ministra kulture , na prosvjedu je bio i brat bivše ministrice vanjskih poslova kojemu je sestra za udrugu odobrila 250.000 kuna iz minaistarstva vanjskih poslova, na prosvjedu su viđeni i mnogi članovi LGBT zajednice. Za očekivati je da će revizija pokazati štošta što nismo znali. Ministar Hasanbegović razriješio je Povjerenstvo za neprofitne medije. Zoran Milanović danas je prisegnuo  u Saboru zajedno s ostalim ministrima iz svoje bivše Vlade. Zanimljivo da niti jedan od njih nije se htio okušati na tržištu rada. Ne žele riskirati plaću od 15.000 kuna mjesečno. Milanović ističe da ima jasnu viziju, jasnu energiju što je bitno, kad treba reći ne ,kada treba lupiti šakom o stol.  “Sutra će predsjedništvo Sabora vratiti pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu”, napisao je potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš na društvenim mrežama. Prof.Lučić ističe da „istaknuti povjesničari i publicisti“, koji nikada nisu čuli za Bleiburg, a ako su i čuli onda tvrde da se tamo ništa nije dogodilo, dali su sebi u zadatak, proglašavajući to čak svojom misijom, „suočiti nas s prošlošću“. Naravno, samo s onim njezinim dijelovima koje nam oni odrede. A sve to u ime „antifašizma“ te najvažnije odrednica njihova društvenoga angažmana. Sebe su proglasili „antifašistima“ a sve one koji osporavaju njihovu ulogu i društveni položaj „fašistima“, bez obzira jesu li to liberalni demokrati, demokršćani, konzervativci, ili bilo što drugo. Podjela koju su oni postavili dijeli Hrvatsku na njih i „fašiste“, a zapravo jedina kakva takva konkurencija su im oni, slični njima, koji postrojavaju „stranačku vojsku“ – snage oslabljene i prilično alkoholizirane desetine. Najveća opasnost za „antifašiste“ predstavlja demokratizacija i razvoj Hrvatske, njezina europeizacija i emancipacija od svakog totalitarizma. Nedostatak takta pokazao je i bivši premijer Zoran Milanović ocijenivši prosvjede i prosvjednike „filofašističkim“, a njihove „vođe“ „filonacistima“. Zaprijetio je izvođenjem na ulicu svojih pristaša „normalnih ljudi“ te je prozvao ministra Hasanbegovića retoričkim pitanjem kako je imao obraza doći u Sabor na komemoraciju žrtvama holokausta, a „negira antifašizam“. Tu se vraćamo na početak i problem monopolizacije antifašizma manje ili više reformiranih komunista. Ne negira ministar Hasanbegović antifašizam nego s punim pravom negira „floskulu“ kako je Republika Hrvatska „nastala na antifašizmu“, odnosno da najveće (i jedine) zasluge za njezino stvaranje i demokratski razvoj imaju „antifašisti“, što u hrvatskoj stvarnosti znači jugoslavenski komunisti. Hrvatska je postojala i prije jugoslavenskih komunista, a postojat će i dalje usprkos njima, i to kao suverena, demokratska država koja se razvijala „nasuprot proglašenju NDH“ i gradila „na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava“ te „na pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu“. Upravo onako kako to piše u njezinu Ustavu.  Oni koji su u Domovinskom ratu pobijedili ne smiju dopustiti da ih se manipulira i da ih se iz časne pobjedničke pozicije izgura u položaj gubitnika nekog drugog, davnog rata u kojem nisu sudjelovali. Teško je bilo pobijediti u ratu, ali nije lako ni nositi se s pobjedom. Još jeteže sebe pobijediti i izići iz ideoloških i kulturnih okvira u kojima smo formirani. Treba uložiti veliki intelektualni napor i osloboditi se indoktrinacije uvjetovane podrijetlom te se emancipirati od (svoga) totalitarizma kamufliranog u „antifašizam“ ili „državotvorno hrvatstvo“. Rijetki su oni koji uspijevaju izdići se iznad osobnih ograničenja i trauma krećući se po vertikali – gore, k univerzalnom, ne odustajući pritom od temeljnih vrijednosti svojih uvjerenja. Puno je više onih koji su, krećući se po horizontali, iz jedne krajnosti (lijeva/desna) otišli u drugu (desna/lijeva), nudeći se i namećući kao „udarna pesnica“ nove krajnosti. Takvi su danas ikone lijevih i desnih sektaša i stupaju na čelu njihovih kolona. Milanović je po svemu sudeći ostao zarobljen unutar zadane „psihološke sheme“ te usprkos četverogodišnjem boravku na jednoj od najvažnijih pozicija u državi, nije uspio (ili ne želi) razumjeti svu složenost hrvatskog društva.