Za dom sam spreman, ali fašist nisam!

Živimo u doboko podijeljenom društvu. Svakodnevno smo meta međusobnih optuživanja, prepucavanja političara…

Danas razlozi podjele društva ne potječu iz nekog prošlog rata iako je on izvor problema. Već iz vremena poslije Domovinskog rata gdje se provodi, „podijeli pa vladaj“. Najdjelotvorniji način čuvanja vlasti i uhljebljivanja. Iste te hrvatske političke elite koje su iprovocirale novu – staru podjelu društva, iako je nastala na pomirbi djece „ustaša ili partizana“. Njima je svakako u interesu trovati društvo nekakvim izazivanjem niskih emocija, posebice ako su te emocije nerazriješene, bolne i tragične. Jer ipak rijetko koji čovjek se može oduprijeti izazivanjem niskih emocija, ma koliko je pojedinac na intelektualnoj razini. Razlozi forsiranja takve vrste podjele su prije svega nesposobnost upravljanja državom, ogroman kriminal i korupcija, te na kraju krajeva navika iz prošlog režima za ostanak na položaju i moći. Svjesno se odmiče koncetracija od bitnih stvari u društvu. Naravno to nije jedini razlog tomu. To pitanje se pojavilo samo od sebe, jer je jedna velika većina naroda mrala šutjeti i trpiti teror na razne načine punih 45 godina. Naravno ni to „olakšanje“ nije trajalo dugo, kao i što su mnogi razočarani državom kakva je danas, koju su htjeli, željeli i priželjkivale mnoge generacije. Na početku osamostaljivanja Republike Hrvatske odgovarala je priča o nekakvoj Hrvatskoj, o NDH,… radi podizanja morala i nacionalne svijesti u ratnim vremenima. No ispostavilo se da je stara garnitura vladajućih i dalje ista, jer su samo promijenili interes i zastavu, cilj je ostao isti, osobna korist. Iz podjele društva i učenja izokrenute povijesti, danas još nije toliko slobodnije, malo se agresivnije izraziti i govoriti da si Hrvat. Jer ipak narod se dijeli na ljevicu i desnicu, gdje su jedna i druga strana lažni prestavnici svojih politika. Ni desnica nije prava desnica kao ni ljevica. Dokaz tomu je i nedavna proslava mature u Rijeci, gdje su određeni maturanti na majice stavili natpis „Za dom(ac) spremni“. Javni mediji su objavili tu mladenačku zezanciju s čuđenjem, gađenjem. Te ih okarakterizirajući kao nacionaliste, ustaše, fašiste… Dok se na sve te događaje i priče visoki političari ograđuju, jer činjenica da danas u Hrvatskoj se i dalje ne smiju zakonski pjevati pjesme naših djedova, jer su one etiketirane kao zločinačke, genocidne,… Ograđuju se od ideje NDH. Država i ideja države kroz povijest je vječna ideja i ideal. Ideju države ne treba gledati kroz njezine mnoge povijesne načine vladanja i ustroje, jer ponovo, ideja je vječna, a ne kroz NDH cjelokupan narod predstavljati kao zločinački i genocidan. Jer ipak to je bila potrebe i želja naroda za vlastitom državom. Kao i devedesetih godina prošlog stoljeća. Zašto je isitina i danas nije poželjna, razlog tomu je jasan sam po sebi. Partizanski zločini se i dalje prešućuju i skrivaju. A nema pomirbe bez suočavanja sa istinom, jer istina i ljubav oslobađaju. Mladima je dosta podjela tko je tko. Kao i predstavnike određenih politika, gdje se forsira priča o pravim Hrvatima, velikim „rvatinama“, vjernicima,… Jer danas je potrebno biti domoljub i nacionalist u modernim okvirima, a nekakvim predrasudama (vjerskim ili podrijetlom) i brojanjima krvnih zrnaca. U Francuskoj naprimjer, postoje ljevica i desnica gdje su svi beskompromisno Francuzi, što kod nas nije slučaj. Danas je biti domoljub i nacionalist, raditi kroz zajednicu, stvarati (kao npr. Nove vrijednosti, obitelj,..), čuvati svoj zavičaj, voljeti ga i baštiniti.  Ja nisam ustaša, partizan, fašist, komunist.. Ja sam samo Hrvat, i za dom i Hrvatsku uvijek spreman.