UHLJEBGRAD Sin predsjednice makarskog Gradskog vijeća dobio posao – bez natječaja!

Sociolozi, politolozi, teolozi, novinari, već uvelike analiziraju kakva se deformacija dogodila u suverenoj državi Hrvatskoj, gdje se uspostavom hrvatske države  nije dogodila tranzicija komunizma  u demokratsko društvo, jer djeca komunizma nastavlja vladati u nekakvom reformiranom obliku.

Te strukture djeluju izvan i iznad zakona, jednako kao i u bivšem sistemu, kada je komitet bio bog i batina za sva pitanja života i smrti. Nesposobni da  stvore bilo kakve nove vrijednosti okrenuli su se osvajanju svih institucija. Makarska je najbolji hrvatski primjer prisvajanja svega društvenog, bez ikakvog srama i samokontrole. Posljednji primjer je zapošljavanje  u Gradsku knjižnicu Damira Martića, sina Jagode Martić, predsjednice Gradskog vijeća. Mama je odlučila dovesti sina iz Zagreba, gdje je, kao dijete bivših moćnih struktura, razumije se već imao radno mjesto u jednoj od državnih institucija. To što nije raspisan natječaj i to što nema potrebno zvanje bibliotekara, koje je knjižnici nužno,  za mamu Jagodu, predsjednika SDP-a Toćija Bilića kao i svu ostalu bulimentu, uopće ne interesira. Zaposlen je još jedan djelatnik bez odgovarajuće stručne spreme, Vele Duvnjak, muž Ane Duvnjak, nešto ranije zaposlene djelatnice u Gradsku knjižnicu, koja se nalazi na porodiljnom dopustu.  O samoj knjižnici, koju SDP vlast premješta u sporni prostor Metalplastike, i njenom  (ne)radu, drugom prilikom. U politici Jagoda Martić naslijedila je svoga oca, Ivanicu Lalića,  u politici poznatog predsjednika Komisije  Izvršnog vijeća Sabora komunističke Hrvatske za vjerska pitanja. Kao SK kadar Lalić je dobio stan na najelitnijem dijelu Zagreba u blizini katedrale. U Makarskoj je dodatno nagrađen građevinskim terenom, oduzetom od makarske familije, na kojem je Ivanica sagradio kuću u kojoj živi i njegova kći Jagoda.  Očeva partijska funkcija bila je ulaznica Jagodi Martić da ga naslijedi u državnom Saboru.  Kao političarka nikakav napredak Makarskoj nije donijela. Njezina obećanja dok je bila u utrci za osvajanja vlasti u gradu, a pozicije u SDP-u , čak uz upotrebu strica, kako će Makarskoj vratiti rodilište odmah kada dođe na vlast, naravno da su isprazne riječi u vjetar. Nije se potrudila niti animirati svoje SDP-ovce da nekom kunom pomognu upristojenje Doma zdravlja, kojemu je nekada upućivala same kritike. Usredotočila se na izmišljanje radnog mjesta sinu, i nije niti trebalo sumnjati da neće u naumu uspjeti!

O sukobu interesa nema ni govora. Nije se javio ni HDZ, koji nije u stanju uputiti nijednu zrelu kritiku najlošijoj vlasti u povijesti Makarske. Kako bi uostalom kada je do prije tri godine na vlasti stranka zbrinjavala SDP kadrove. Bilićevog sina u hotelsko, genijalku Dunju Buljan kao šeficu računovodstva, na isti način su kadrovirali  u školama i na sva ostala upražnjena mjesta. I uz djecu komunista zaposjeo je ponekoga svoga HDZ-ovog poslušnika ali isto tako iz lijevo orijentiranih familija. Jure Brkan vršni je primjer. Otpočetka SDP nije niti skrivao da će besramno zapošljavati i kadrovirati, sva poduzeća, ustanove i institucije prepuniti provjerenim kadrovima.  Pozvali su Šimuna Borića, bivšeg sekretara SUP-a, Čedu Crljena, Velimira Vidak Buljana, prijavljenog pravosudnim organima za vrlo teška nedjela korištenja proračuna dok je bio gradonačelnik, Snježanu Ninčević, Damira Matijaševića.  A oni su brzinom munje gradili piramidu radnih mjesta za djecu  drugova. Kao da u Makarskoj cvjeta ekonomija otvorilo se, netko je izbrojio, oko 100-njak radnih mjesta. Matko Buljan, Marina Puharić, Ana Ninčević,  Ana Glučina Radić, Matko Lovreta, Jakov Lovreta, Mila Vlajčić Lukić, Bilić u Galeriju Gojak, Stipe Bušelić, itd. itd.

O jednom od prvaka sadašnjeg vodstva SDP-a Sretanu Glavičiću i o njegovim postupcima,  treba posebno. Dakle, Glavičića slušamo na sjednici Gradskog vijeća kako uporno u mikrofon docira i uči svoje sugrađane o demokraciji, pravdi, pravednosti, urednosti organizacije društva, radu i redu! Kako bi to postigao i pomogao svojoj stranci, kao što je to oduvijek činio, najprije je zaposlio sina Tonija Glavičića bez struke kao suvozača posmrtnog vozila, da i umrli Makarani osjete njegovo dobro. Vrlo brzo je Toni postao šef groblja s plaćom većom od 8.000 kn. Na radost makarske dječice u vrtić je preko Snježane Ninčević zaposlio Tonijevu družicu Miru Sokol. Zločeste tete koje nisu uspjele biti poput nje uspješne, su je tužile i slučaj je još na sudu. Tako djeca komunizma na najbolji način uživaju u neovisnoj Hrvatskoj koju njihovi djedovi i očevi istina nisu htjeli, ali kada su je već dobili onda je i uživaju. Ostali lete za Irsku!