Polarna hladnoća, okovala je vrgorsku krajinu kao i čitavu Dalmaciju i napravila kolaps. Koliko je Dalmatincima teško podnijeti zimu, odavno je sve rečeno.
Čudan smo mi narod, ljeti žugamo na vrućinu, a sad molimo Boga za malo vode i da hladnoća prođe. Vjerujem da bi ovu priču puno lakše pisala da mi i samoj nije kolaps u kući i to već četiri dana bez vode. Snalazimo se svakako… Jutro počinje “umivanjem” s vlažnim maramicama, kao i “pranje” ruku. Voda se posuđuje od susjeda, pa malo kupuje. Počela sam se i sama zezati da ću za koji dan posuđe i odjeću prati na rijeci. Auto upali svako peti put. Porazgovarala sam i s drugim ljudima koji imaju slične probleme i definitivno imaju urnebesne izjave.
Maša: ” Molila sam Boga da mi dođe ledeni Božić i ostvarila mi se želja. Sad mi je cijela kuća u ledu. Ne treba mi frižider, štedimo struju! ”
Baba Kate: ” Pošaljem sina sa sedam, osam bidona kod susjeda na čatrnju (lokvu) , dok dođe do kuće već imamo led za ‘oladit vrili čaj! ”
Anamarija: ” Od kada mi je zaleđena voda, ja ne miješam vino s vodom, sad pijem s ledom. ”
Ivan: ” Koliko su Hrvati napredni, pobili su i taj dokaz, da se bez vode može. A ja sam Hercegovac. ”
Lucija: ” Cijevi su mi duboko postavljene, ne znam kako je moguće da se sledilo, a još sam dekama pokrila. Od sada samo sebe pokrivam. ”
Anita: ” Ove godine će biti ledena berba. Led mi je osigurao budućnost, neću morat u polje. ”
Za lakše preživit ove dana imam dva savjeta, a oni nisu polijevanje cijevi vrelom vodom i stajanje kod istih na – 10. Savjetujem da ispečete jedan, dva ili tri kilograma mesa, popijete čašu, dvije vina ili rakije i uživate u dobrom društvu. Zima će proći, uspomene nikada!
