Sestre Lorena i Nora iz Podgore u potrazi za srećom završile u Dubaiju

Evo me za laptopom, napokon sam uspjela odabrati neke od naših najdražih fotografija… ali zato ti još nisam stigla ni na pola pitanja odgovoriti. A žurim za Bombaj u Indiji… javim ti se čim sletim soorrryy – piše mi Lorena i žuri da ne zakasni na posao.

Većina djevojčica u djetinjstvu je sanjala postati pjevačica ili stjuardesa, čak se više njih nadalo ovom drugom “pozivu”, a jesu li i sestre Lorena i Nora Vela, koje korijene vuku iz male Podgore na Makarskoj rivijeri, bile jedne od njih, nije nam poznato. Ali u svakom slučaju ako jesu – želja im se ostvarila, piše Slobodna Dalmacija. Led je prva probila, kako i priliči, što bi naš narod rekao, dvije godine starija, 27-godišnja Lorena koja se prijavila na natječaj za posao stjuardese aviokompanije “Emirates Airlines” sa sjedištem u Dubaiju. Da, onom Dubaiju u Arapskim Emiratima miljama daleko od Podgore.

Veliki preokret

Na taj veliki životni preokret odlučila se prije nepune tri godine, a razlog odlaska bio je želja za otkrivanjem nečeg novog. Do tada je Lorena bila uspješna studentica stranih jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru. Međutim, život u Hrvatskoj joj se svodio na studiranje, a znala je da nakon toga slijedi traženje posla u struci.– Preispitivanje je počelo na trećoj godini fakulteta. Moja domovina i okruženje nisu mi pružali zadovoljstvo i bilo je samo pitanje vremena kada ću dignuti sidro i otploviti negdje drugo. Kroz studiranje sam shvatila da biti profesor nije ono čime se želim baviti, a školstvo općenito činilo se kao živi pijesak… povlačilo je za sobom sve što sam ja bila i ubijalo mi motivaciju. Hrvatska je za mene bila zemlja u kojoj nikada ne bih naišla na ono što sam tražila, piše nam u e-mailu Lorena, kojoj je sljedeći korak bio prijavljivanje na online audiciju za stjuardesu svoje sadašnje aviokompanije.

Odgovor na molbu dobila je nakon dugih mjesec dana neizvjesnosti. S njim je elektronskom poštom stigla i pozivnica koja je značila sve što je u tom trenutku željela. Bila je odabrana za sudjelovanje u “assesment dayu” koji se održavao u Dubrovniku. – Sjećam se da sam tati rekla da odlazim s fakulteta i da idem raditi kao stjuardesa u Dubai. Nije mu bilo lako, mislio je da je to samo još jedna moja šarada za bijeg od stvarnosti, ali me pristao odvesti u Dubrovnik. Mama je naravno, nikad brže, izračunala troškove moga školovanja i koliko su novca potrošili samo na mene – šaljivo će naša sugovornica koja dodaje da su joj bez obzira na te prve trenutke šoka, roditelji bili ogromna potpora.

Nije bilo baš tako lako…

E, od toga trena više je ništa nije moglo zaustaviti. Ali, nemojte misliti uvaženi čitatelji da je upasti u “Emirate Airlines” bilo lako. Sve što ste dosad pročitali je lakši dio Lorenine i Norine priče koja je nakon samo šest mjeseci, na nagovor ali i sestrinu prijetnju o prestanku komuniciranja za cijeli život, došla za njom u Dubai. Nora je tada studirala fizioterapiju. – Audicija je trajala dva cijela dana. Imali smo grupna sučeljavanja, tražila se kreativnost, pratili su govor tijela, prezentaciju neke teme, poznavanje engleskog. Svaki zadatak je imao eliminacijski slijed, što znači iz kruga u krug bi smanjivali broj sudionika. Bilo je naporno, nikad prije mi samopouzdanje nije toliko nisko palo. Čak i da nisam prošla, nakon tog iskustva, znala sam da sam bila u pravu i da je to ono čime se želim baviti i da ću tamo negdje u tuđini biti sretnija nego kod kuće. Na kraju nas je ostalo osam, svi iz Dalmacije i Zagreba, i evo svih osam nas i danas radi u “Emiratesu! – veli Lorena koja je iza sebe ostavila sav taj “dribling”, ali i lagani strah kad se približilo vrijeme odlaska iz domovine.

Karta u jednom pravcu

– Kad je sve krenulo, plakala sam mjesec dana u iščekivanju odlaska. Nisam znala jesam li spremna otići u Arapske Emirate, sa svim predrasudama koje sam nosila iz Hrvatske, sama, bez poznanika, na posao u kojem nemam znanja, bila je to ludost, oplakivala sam mjesec dana kuću i prijatelje. Ali na dan kad sam odlazila nisam plakala – bila sam presretna. Karta za jedan smjer. To je sve što sam imala. I nada, podijeljena u dva kufera, to je bila moja dota. Nije me bilo strah, a tako sam i dočekala sestru. Jedna drugoj smo bile Wing man. Norin video kad je dolazila čuvam još danas, poslala je video s terminala u Frankfurtu u kojem je plakala i bila tako uzbuđena. Nismo imale nikoga, osim jedna drugu, prisjeća se Lorena kao da je bilo jučer, piše Slobodna Dalmacija. Sada su i suze i strah iza njih, a svoj posao čak više i ne nazivaju poslom, već životnim snom koji im se ostvario. Teško je nabrojati sve zemlje u kojima su bile, lakše je kažu nam reći koje još nisu “osvojile”. – Letimo svugdje po svijetu i biramo svoje destinacije. Nora je već par puta bila u New Yorku, cijelu Europu smo obišle dva-tri puta, možda su još ostala neka mala mjestašca…

Također, Nora je bila na Kubi dva tjedna, a sve to nam pruža “Emirates” jer imamo ogromne popuste na karte. Svijet je tako malen. Meni je želja posjetiti Japan, tamo idem za mjesec dana. Recimo da je svaka od nas dvije proputovala oko pedeset zemalja, kažu sestre, dok u nama sve više raste zavist. Pa ima li boljeg posla od njihova, mislimo u sebi. Putuješ, razgledavaš i upoznaješ se s novim ljudima i to sve besplatno i na račun poslodavca. A baza i dom im je u Dubaiju. Tamo su već stekle prijatelje, imaju kolege, posao i tamo žive, točno ovim riječima nam pišu Lorena i Nora. A sad slijedi još malo informacija od kojih rastu zazubice. Sestre su u Dubaiju smještene u zgradi koju im osigurava kompanija. Imaju veliki trosoban stan s kuhinjom, dnevnim boravkom, tri WC-a i ostavu. Žive u zgradi od pedeset katova, u centru su grada i Burj Khalifu vide s prozora.

Tedi i Gibo liječe nostalgiju

– Svaki dan je sunčan i jedino podgorski pogled na more i sunce ga nekako može zamijeniti… Ma možda i zalazak sunca u Zadru je u konkurenciji – veli Lorena koju zna uhvatiti nostalgija. – Nostalgiju sestra i ja drukčije doživljavamo. Ona je prisutna, ali s godinama jenjava. “Emirates” je uspostavio vezu sa Zagrebom pa je lako doći do kuće. Obje smo jedna drugoj podrška i nas dvije smo sad obitelj i sve što nam treba. Doduše, kada kriza nastupi, e, tada mi pustimo Olivera, Gibu, Tedija Spalata i klape, otvorimo bocu vina i nazdravimo za lijepe trenutke koji su bili i za one koji nam tek slijede, Lorena nam na ovo pitanje odgovara za obje. Jer kad je riječ o nostalgiji osjećaji su im slični.
A posao, je li težak?
– Život nije onako zatvoren kako svi misle i nije istina da smo konstantno u avionu i da se ubijamo od posla. Fizički nije teško koliko psihički jer svaki dan radimo s minimum sedamnaest nacija, što nije mala stvar. Svi komuniciramo isto, jer smo tako naučeni na koledžu u “Emiratima”, ali velike su razlike između sviju nas. Nerijetko se zna dogoditi i da mi s prostora bivše Jugoslavije, imamo ton glasa i gestikulaciju malo izraženiju, pa nas se krhke Azijatkinje uplaše, ali to nas većinom zabavlja – smije se i nastavlja Lorena. – Imamo jako puno slobodnih dana i bogat privatan život. Zbog toga smo i potpisale ugovor. Ovo nije “uredski” posao od devet ujutro do pet popodne, a pruža sve što čovjeku treba, naglašavaju sestre koje su oduvijek voljele putovati. Kolege su im iz svih krajeva svijeta. Svaki let čini novu grupu i rijetko se dogodi da lete s istim ljudima.
Ima li nešto što vam nedostaje u Dubaiju?
– Da, to je ukusno voće i povrće, voda puna minerala, parkovi i šetnja. U Dubaiju smo vezane uz auto ili taksi, jer je ovdje sve jedna ogromna džungla u kojoj svaki od putova vodi u neki tržni centar pod klimom. Za sve ostalo, tu je MasterCard – dosjetljivo odgovara Lorena.
Sve ovo zvuči tako dobro da bih se i ja sada spakirala i odselila bez razmišljanja… Ali recite nam iskreno je li vaš život uistinu takav. Kao u filmovima?
– Da, život nam je baš kao u filmu, danas Europa, sutra Australija… Samo ne događa se sve u jednome dan. U svakoj destinaciji ostajemo minimalno po jedan dan, negdje po dva-tri, negdje pet. Spavamo u hotelima s četiri, pet zvjezdica. Odmor nam je prijeko potreban, no rijetko tko od osoblja koristi hotel za odmor. Uvijek smo spremniji za upoznavanje novoga grada – veli Lorena. Uza sve pozitivne stvari oko Dubaija i posla stjuardese, jedne se još uvijek nismo dotakli, a vrlo je bitna. Naravno novca. Zarađuje se tri do četiri puta više nego u Hrvatskoj, tako da pitanje je li Loreni i Nori život bolji tamo ili u domovini nisam se ni usudila postaviti. Dubai jest skup, priznaju nam, ali tko je iole discipliniran može uz dobar život i uštedjeti.
Namjeravate li ostati u Arapskim Emiratima ?
– Ako mene pitate, ja ostajem ovdje. Nora je međutim jako vezana za Hrvatsku, a obje dolazimo na ljetne praznike kući, jer nema nigdje ljepšeg mora i plaža od onih kući. Doma je ipak doma. Planovi se grade u hodu i već ih imamo dosta. Moje su želje vezane uz “Emirates”, možda neku drugu karijeru, a sestra me prati u korak. No, ona kreira svoje ideje. Nas dvije imamo razne hobije koje možda jednog dana pretvorimo u neki biznis – odgovara nam Lorena koja je odnedavno počela pisati i blog.
– Moj blog je moj hobi, ispunjava me, a i papir trpi sve, kako kažu. Imam puno napisanih priča ali objavljujem malo po malo jer uglavnom nemam vremena. Zove se readbetweentheaisles.wordpress.com i link je povezan s mojim instagram accountom *loraxy*. Postoji tek neka dva-tri mjeseca, zna se dogoditi i da ponekad zaboravim svoju lozinku. Početna ideja je bila moj doživljaj leta, što se sve događa gore pod oblacima, no tu neplanirano upada i jedna ljubavna priča. Kažem vam, ništa još previše nisam objavila, ali krećem već od sutra. Obećajem, priseže nam Lorena, koju upozoravamo da ćemo provjeriti uskoro je li ispunila svoje obećanje i upoznala nas sa svojim novim avanturama.